Sjaši Kurta, da uzjaše Murta: Došlo vrijeme da se bh. političarima OGRANIČI mandat u politici!
Sjaši Kurta, da uzjaše Murta: Došlo vrijeme da se bh. političarima OGRANIČI mandat u politici!
Piše:Bruce Hitchner
Bruce Hitchner je profesor na katedri klasičnih studija i međunarodnih odnosa i direktor programa studija za mir i pravdu na Tufts University. On je takođe i predsjedavajući upravnog odbora The Dayton Peace Accords Project. U članku objavljenom na portalu www.dialoguebih.net Hitchner analizira okorjelu političu bh. scenu u kojoj se isti političari vrte u krug posljednjih 20 godina, te nudi prijedlog zlata vrijedan…
Izbori vlada na državnom i entitetskim nivoima su za tri godine. Ali nije suviše rano – i svakako u okviru nedavnog opredjeljenja političkih lidera u BiH da pokrenu ekonomske i političke reforme – da se razmisli o uspostavi ograničenog mandata za izabrane i postavljene funkcionere na državnom i entitetskom nivou.
Ograničen mandat bi obeshrabrio pojavu političara od karijere i pružio mogućnost onim koji su izabrani da ostanu u bližem kontaktu sa izbornim tijelom koje predstavljaju. Takođe bi smanjili endemske probleme nepotizma, korupcije, posebnih interesa i inerciju kad dođe do reformi.
Isto vrijedi i za političare i ministre koji idu s jedne na drugu funkciju, od državnog do entitetskog nivoa.
Kad je riječ o ograničenom mandatu ima i nedostataka. Glasači bi trebali da imaju pravo birati one za koje vjeruju da će najbolje zastupati njihove interese. Niko ne želi da izgubi političara koji sprovodi agendu kao državnik bez obzira na to koliko je dugo na određenom položaju. Političari koji su dugo u službi takođe sa sobom donose iskustvo, veze i razumijevanje složenih pitanja koja su važna za donošenje zakona i efikasno vladanje.
Možda su političari i vladini službenici sa ograničenim mandatom spremniji da pokrenu reforme i usaglase propise, a ne da podlegnu političkoj snalažljivosti i manevrisanju
Ali u BiH, nedostaci bi prevagnuli nad potencijalnim prednostima ograničenog mandata i imenovanja. Sada je u vladi previše političara koji se tu vrte od rata i neposredno poslije rata. Dugogodišnja služba u vlasti ili prelazak s jednog mjesta na drugo, u kombinaciji sa korozivnim efektima karijere kojom preovlađuju posljedice rata i grubost etno-nacionalističke politike, smanjili su efikasnost i uvid mnogih od tih doživotnih političara kad je riječ o nalaženju pozitivnih rješenja za probleme u BiH, i višegodišnjoj nefunkcionalnosti vlade na svim nivoima.
Ograničen mandat ima mogućnost da promijeni ponašanje zvaničnika. Možda su političari i vladini službenici sa ograničenim mandatom spremniji da pokrenu reforme i usaglase propise a ne da podlegnu političkoj snalažljivosti i manevrisanju, što ide uz one koji ostaju čvrsto na položaju prilikom glasanja po partijskim linijama iz godine u godinu.
Ograničeni mandat i imenovanje nisu rješenje za političku gužvu s kojom se suočava BiH. Ipak, zaslužuju da se o njima razmisli pod izvjesnim okolnostima. Čak i kad bi ta ograničenja bila izglasana kao zakon ili kao amandman na ustav, uvijek se mogu opozvati u budućnosti ako se zaključi da su poslužili svrsi.
Postoje i zakonski i ustavni putevi za ograničenje mandata i postavljenja prikladni za BiH, a mogu se oblikovati prema ograničenjima mandata u drugim zemljama EU. Jedna od opcija jeste da se ograniče sva izborna mjesta u vladinim uredima na državnom i entitetskim nivoima na dva mandata; a na tri mandata za parlamente na oba nivoa. Isto tako mandat i broj položaja u vladi koje jedna osoba može da zauzima treba biti ograničen na dva mandata, uz maksimalno tri postavljenja u periodu od osam godina, nakon čega bi uslijedio moratorij od 4+ godine prije nego što bi se ponovo kandidovao.
Da li je život u politici apsolutno pravo ili građanska privilegija, posebno u BiH gdje neki građani nemaju ista prava kao drugi da zauzimaju mjesto u vlasti, dok drugi služe doživotno?
Nije vjerovatno da će političari podržati bilo kakva ograničenja njihovih interesa da služe koliko žele. Ali karijera u politici, ako je prati neodgovornost ili korupcija, ima za posljedicu visoku cijenu izvan života pojedinca koji sprovodi i obavlja taj poziv.
Građani bi trebali da imaju važnu riječ o tome da li je život u politici apsolutno pravo ili građanska privilegija, posebno u BiH gdje neki građani nemaju ista prava kao drugi da zauzimaju mjesto u vlasti, dok drugi služe doživotno.
