Piše: IVO KOBAŠ
Čini se da sve češće možemo čuti o okrutnim zločinima koji se dešavaju oko nas, a koji su tako jezivi da je normalnom čovjeku strašno i razmišljati o njima.
Možda je i prije bilo isto tako, ali sredstva komunikacije nisu bila ovako razvijena pa o svim događajima nismo imali dovoljno informacija? Možda se sada samo više piše o crnim temama? Možda stvarno ima neko prihvatljivo objašnjenje, ali ja ga ja ne mogu dokučiti, mada bih ga želio naći? Jednostavno, ne želim se pomiriti s time da živim u ovakvom svijetu, ali me činjenice stalno sapliću na mom putu optimizma.
Kako je moguće da sin pobije vlastite roditelje? Kako se neko može još toliko iživljavati nad onime koga ubije, pa ga isjeći i pojesti? Kako otac može silovati svoju kćer? Zar je moguće da neko ubije vlastitu djecu? Zar je moguće da prave, „ugledne“ države organiziraju ubojstva na zvjerski način, s tim što u ovom slučaju „zvjerski“ može biti uvreda za zvijeri. One ubiju samo ako se brane ili ako su gladne, da bi opstale. Jesu li to normalni ljudi ako ubijaju iz zadovoljstva?
I tu dolazim do rješenja koje me može bar malo umiriti, nalazim opravdanje u mentalnoj bolesti onih koji čine te strašne zločine. Jednostavno, ne mogu vjerovati da normalni ljudi takve stvari čine. Ali onda mi se opet pojavi pitanje: ako je zločina sve više, zašto je tako? Zašto je sve više mentalno bolesnih? Sad ima više i psihijatara i bolnica za umobolne, a i pored toga je sve više onih koji su na slobodi, a mjesto im je u bolnicama. Otkud toliki porast oboljelih, ako je u pitanju bolest?
Jučer mi jedan poznanik priča kako mu nije jasno šta je to ušlo u ljude pa se tako ponašaju. Njegovi novi susjedi s jedne strane, mladi par s djecom, svako malo se posvađaju da ih i on čuje u svom stanu. Oni što su tu bili prije njih su i prodali stan jer su se posvađali i razišli. Drugi susjedi su stalno zavađeni međusobno i nikada ne znaš jesu li zajedno ili su se ponovo rastali na neko vrijeme, a i tuča je kod njih normalan način komunikacije. Sljedeća susjeda je već godinama rastavljena, ali se još uvijek s bivšim mužem sudi i svađa, a sljedeći susjedi su zavađeni ne samo s najbližim susjedima, nego i s najbližom rodbinom. Kaže ovaj poznanik da se jedino u njegovoj kući živi bez skandala i nekada se zapita nije li možda on nenormalan, pošto je u manjini?
Pročitam tako svašta, pa i o tome kako nam u hranu stavljaju sredstva koja izazivaju određene promjene u čovjeku, poput agresivnosti, na primjer. Pa u cigarete stavljaju sve jače komponente koje pojačavaju ovisnost. Onda u lijekove, pomoću kojih se prosto igraju nama i eksperimentiraju na nama kao na zamorčićima. Internet se koristi kao sredstvo koje nam oblikuje svijest onako kako nam nije u interesu. Radio valovi i drugi valovi u atmosferi se koriste da nam diktiraju kako ćemo se ponašati, i tako dalje. Po tim pričama, ljudi jednostavno u nekim trenucima „puknu“ i nisu svoji, ponašaju se onako kako se nikada ne bi ponašali i sami sebe ne mogu prepoznati. Je li to sve samo priča, „teorija zavjere“, ili u svemu i ima nečega? Kome bi to i zašto bilo u interesu činiti zlo?
Bilo kako bilo, ja i dalje tražim rješenje koje bi me umirilo, koje bi mi ukazalo na to da su zli ljudi samo oni koji su bolesni, a čiju je bolest izazvalo neko drugo zlo, neljudsko. Pokušavam se uvjeriti u to, jer nije mi lako pomiriti se s time da sam čovjek, ako u ljudima ima toliko zla.
Logicno.com
