Šta je sve Banjaluka spremna uraditi zbog privremenog teniskog turnira?

Netransparentan rad, neodgovorena pitanja, upitna ekonomska opravdanost zbog 3-4 dana “privremene” sportske zabave na kojoj će biti i jedan od najboljih tenisera Novak Đoković. Da li je cijena opravdana?

U Banjaluci se već neko vrijeme gradi teniski teren za potrebe ATP turnina koji se iz Beograda privremeno (čitaj: samo ove godine) seli u Banjaluku. U Banjaluku dolazi Novak Đoković i Banjaluka u ovom događaju vidi neku vrstu turističkog potencijala, iako je za izgradnju potrebnog objekta i infrastrukture potrebno izdvojiti više od 20 miliona KM i to u trenutku velike ekonomske neizvjesnosti. Mnogi građanima je problem što na mnoga pitanja izostaje odgovor, odnosno zašto se projekat počeo graditi bez građevinske dozvole, projekat će tek sljedeće sedmice biti predstavljen javnosti, a ne zna se ni da li je urađena studija ekonomske opravdanosti ovakvog objekta.

Jovana Kisin Zagajac, advokatica iz Banjaluke, kaže da javnost ne bi ni postavljala pitanja, niti bila skeptična da su republička i gradska vlast od momenta kada su počeli radovi bila transparentna.

“Šta bi značilo transparentnost u ovom slučaju? Transparentnost ne podrazumijeva pompezne najave turnira, dolaske slavnih ličnosti već potrošnju javnog novca, zakonitost pri realizaciji projekata, ekonomsku opravdanost, tržišnu i pravnu ravnopravnost itd. Ono što mi se najmanje svidjelo u objavama nosioca javnih funkcija i gradskih i republičkih jeste način ophođenja prema građanima i javnosti, i to po dobrom starom receptu ‘Ja vam kažem da pripremam dobar događaj, ja vam kažem da je to dobro za vas i nije vaše da me dalje pitate bilo šta, vaše je da slijepo vjerujete.’ Ko god se usudio da prkosi takvim očekivanjima naših lidera dobio je etiketu dežurnog kritičara i izdajnika, uz prateće osude da radi protiv interesa građana, da se ne raduje Novaku Đokoviću i slično”, rekla je za BUKU Kisin Zagajac.

Ona dodaje da uopšte nije problem u Novaku Đokoviću, da li ga neko voli ili ne, već da li se poštuje zakon i da li se uz sprovođenje zakonske procedure dovoljno pazi na javni interes.

“Kad god je javni interes u pitanju građani imaju pravo da pitaju, da kritikuju, da provjeravaju i kontrolišu i niko zbog toga što je odgovoran građanin ne bi trebalo da bude etiketiran. Biti legalista je skup hobi u našem društvu, ali ostajem istrajna u stavu da je nebitno ko dolazi, o kome se radi, za koga i za šta se radi – svi trebaju da budu jednaki pred zakonom. Naravno, ovakav stav se u našem poslovnom ambijentu smatra budalastim i naivnim, a u javnom sektoru svakodnevno gledamo kako isti zakon za mnoge itekako važi drugačije. Nekome to smeta više nekome manje, a većina nas je nažalost isuviše navikla na takvo stanje”, ističe naša sagovornica.

Jovana kaže da je ubrzanje i zaobilaženje određenih procedura opravdano samo u slučaju više sile.

“Moguće je da u konkretnom slučaju vlasti zaobilaze i ubrzavaju zakonske procedure jer će to u konačnici ići u korist javnom interesu, ali prije nego se odluče na takav potez oni su dužni da takve proračune predoče javnosti, što ovdje nije slučaj. Takođe, ne postoji nikakav sprovedeni postupak javne nabavke, već su izvođači radova direktno izabrani, bez obzira na zakonsku obavezu sprovođenja javne nabavke kod ugovora koji se subvencionišu javnim novcem, pa javnost osnovano sumnja da se ne pogoduje građanima već građevinskim privrednim subjektima koji i od ranije imaju monopol”, kaže Jovana.

Javnost je iz medija saznala da je gradnja ovog objekta počela bez građevisnke dozvole protivno postojećem regulacionom planu.

“Naknadno je navodno izdata građevinska dozvola za pripremne radove. Izrada izmjene regulacionog plana, ako ćemo pratiti proceduru propisanu Zakonom o uređenju prostora i građenju nikako ne može biti okončana do aprila kada je turnir najavljen. Sve ovo me podsjeća na otvaranje TC ‘Delta’ kada je sadašnji gradonačelnik protestovao ispred tržnog centra jer je isti radio nedjeljom nakon 16 časova protivno tadašnjim propisima. Iako je gradska Skupština u hitnom zasjedanju ekspresno, samo zbog ‘Delte’ izmjenila propise i prilagodila ih radnom vremenu ‘Delte’, činjenica je da je ‘Delta’ nezakonito radila dvije ili tri nedjelje. Kazna za kršenje tadašnje odluke o radnom vremenu je zatvaranje objekta na 15 dana, što se nikada nije desilo iako je inspekcija izašla na teren. Vrlo dobro se sjećam koliko je sadašnjem gradonačelniku smetalo kršenje zakona i zaobilaženje zakonskih procedura od strane tadašnjih odbornika i Igora Radojičića tadašnjeg gradonačelnika, jer zakon je zakon, bez obzira na razmjere štetnih posljedica. A evo, sada nažalost gledamo isti scenario i neću kriti da sam jako razočarana jer nije nepoznanica da smo prethodno sarađivali”, ističe BUKU Kisin Zagajac.

1 / 4

Dragan Kabić, koordinator programa Transport u Centaru za životnu sredinu, kaže da su radovi na teniskom terenu, dvorani, parku na tankoj liniji između, s jedne strane pretransparentnosti sa gomilom konfliktnih informacija, te s druge strane apsolutne netransparentnosti, budući da građani na kraju ne znaju šta se dešava.

“Dakle, dolazimo do toga da možemo postaviti pitanje da li se namjerno stvara konfuzija, a kako bi se neke druge stvari provukle ispod radara, ili ipak izabrani predstavnici građana ne znaju šta rade? Važno je napomenuti i to da postojeći regulacioni plan predviđa multifunkcionalnu dvoranu, i to u maksimalnim koeficijentima zauzetosti i izgrađenosti, kao i radove na pristupnoj stazi, tako da nije jasno zbog čega je jedan krak ovog troglavog obuhvata upravo tu. Jedino pozitivno čemu se možemo nadati kao građani ovog grada jeste da će se u potencijalnim izmjenama izbaciti nepotrebna vodena površina”, kaže Kabić.

On kaže da su razlozi za veliku sumnju građana apsolutno opravdani, a s obzirom na to da nam je iskustvo iz protekle dvije decenije, a pogotovo iz friških izmjena regulacionih planova, kao što su oni vezani za spomenik, tzv. rupu i objekat Srpske pravoslavne crkve, kao i kaldrmu, Palas i Prointer, pokazalo da je građanska participacija svedena na šminkanje procesa.

“Za kraj, možemo biti i banalni, kolokvijalni, prosti, svejedno je argumentacija svedena na isto, pa postaviti pitanje: ‘ko je ovdje lud?!’. Da li su ludi izabrani predstavnici vlasti nastranih vizija koji se igraju urbanizma i mnogo obećavaju investitorima? Da li su ludi investitori kržljavog morala koji ne vide duže od instant prodaje kvadrata? Da li smo ludi mi, građani, koji glasamo za mesare koji odlučuju po pitanju prostornog uređenja i sjede po komisijama? Ili je ipak najluđa struka koja će za sitnu paru prenamjeniti i centar grada u rudnik ako treba, pa još dodati i pride, onako, od sebe – đavolu bilo malo”, pita se Kabić.

1 / 2

Saša Lazić, odbornik iz Narodnog pokreta „Banjaluka zove“, kaže da možda ponuda Vlade RS Gradu Banjaluci i nije bila za odbiti: Vlada daje 10, a Grad 5 miliona maraka za izgradnju nove dvorane.

“To donekle razumijem, da Grad u trajno vlasništvo dobija lijep, moderan i multifunkcionalan objekat, za samo 30 i kusur procenata investicionog ulaganja, u odnosu na ukupan iznos. Međutim, pojavljuju se novi momenti, odnosno, nametanje iznosa učešća sa dodatnih 10 miliona iz gradske kase, što je po meni, u ovom momentu, najblaže rečeno upitno. Ja jesam sportista, volim i živim (za) sport, ali mogao bih u svakom momentu nabrojati bar nekoliko važnijih stvari za život građana, bar u ova teška vremena. Drugo, alergičan sam na te fazone, daj 5, a onda daj još 10, kao da se radi o hiljadama, a ne o milionima”, rekao je za BUKU Lazić.

On kaže da se to isto odnosi i na Regulacioni plan “Palasa” sa uslovljavanjem da se da privatnicima dozvoli da grade nebodere u centru centra.

“Nelogično mi je i da se nije uspjela organizovati javna rasprava, a RP dati skupštini na usvajanje. Ne znam može li ijedan cajtnot i važnost bilo čega pravno opravdati ovakvu situaciju. Ovaj objekat, nakon teniskog turnira, nema gdje, nego Gradu na upravljanje. Imamo garancije da će biti multifunkcionalan, tako da je lako prepisati neke uspješne modele vođenja ovakvih objekata, organizujući tu i utakmice i treninge i turnire i koncerte i sajmove, kao i sve slične sadržaje. To se poslije nekako mora otplatiti”, ističe Lazić.

ŠTA POSLIJE APRILA?

Sami organizatori turnira su već u javnosti saopštili da se turnir samo na jednu godinu seli u Banjaluku, postavlja se pitanje šta će biti sa ovim objektom nakon aprila. Odnosno da li on na ovaj način napravljen može ipunjavati uslove multifunkcionalne dvorane namijenjene i za kulturne događaje koja je ranije planirana na ovom mjestu.

Jovana kaže da ne sumnja da je mala stvar biti domaćin ATP turnira i da će to brojnim građanima, ugostiteljima, hotelijerstvu donijeti određenu dobit, ipak ne čini je ponosnom činjenica da je Banjaluka destinacija za odraditi nešto na brzinu, neplanski, mimo svih propisa, onda kad to organizator ne može riješiti u svom gradu, kada smo samo ispomoć u pet do 12.

“Kao da se ovakvim načinom organizacije potvrđuje taj neki pežorativ ‘ma tamo sve može, samo dobro plati’. Pored vrlo upitne zakonske procedure, građani se opravdano pitaju odakle je iznos od 15 miliona javnog novca povučen, ukoliko isti nije planiran budžetom? Da li će se to odnositi na neke druge stavke budžeta potrebne za normalno funkcionisanje javnih usluga? Da li će ovaj projekat biti ekonomski opravdan, da li je moguće za jedan turnir vratiti više od 15 uloženih miliona? Na sva ova pitanja vlast je bila dužna dati odgovore prije nego su dopustili da prvi bager krene sa kopanjem, ali nažalost nemamo ih ni do danas”, zaključuje Jovana Kisin Zagajac

Maja Isović Dobrijević

Buka