Šta je sa sarajevskim spomenikom papi Ivanu Pavlu II: Biće postavljen do 12. aprila 2014.

Spomenik papi Ivanu Pavlu II, kako sada stoje stvari, biće postavljen na trgu pred sarajevskom Katedralom do 12. aprila iduće godine, do sedamnaeste godišnjice papinog dolaska u glavni grad BiH, saznali smo od Luke Kesedžića, ekonoma Vrhbosanske nadbiskupije.

S obzirom na to da je Općinsko vijeće Stari Grad donijelo zaključak da spomenik papi, u odnosu na prvobitno predočeno idejno rješenje uređenja trga, treba biti postavljen bliže Katedrali, napravljena je tražena izmjena, pa je, shodno tome, saznajemo od monsinjora Kesedžića, i nedavno upućen novi zahtjev Općini Stari Grad, za dodjelu urbanističke saglasnosti. Naravno, slijede izjašnjenja u ministarstvu za urbanizam i prostorno uređenje, kao i Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa.

“Kada ovaj trojac konačno odluči, a mi vjerujemo da hoće, slijedi potpisivanje ugovora s umjetnikom, što bi trebalo biti do 15. augusta”, nastavlja Kesedžić, napominjući da je višegodišnje odugovlačenje podizanja ovog spomenika rezultat i opće krize.

Volio je BiH

“No, problem je bila i ona negativna atmosfera spram ideje. Ne znam samo kome je bila potrebna. Jer, podizanje spomenika je prevashodno čin zahvalnosti papi za sve što je učinio za Bosnu i Hercegovinu. Da, baš radi BiH, koju je toliko volio, i svojim ugledom se zalagao za nju, i za glasovanje za BiH kao slobodnu, neovisnu državu, i nastaje spomenik… Pa, sjećate se, ‘94. je papa htio doći u BiH, i, govorili su mu da je opasno, odvraćali ga… A što se tiče osiguranja, nije ga papa tražio, svaka država zbog svoga renomea, to osiguranje organizuje”, govori ekonom Kesedžić.

“Papa je na glasu svetosti, i Crkva je to prepoznala. No, to da je taj čovjek svet, to prepoznaje svako, i vi, prepoznaju svi koji osjećaju tu svetost. Mi smo željeli prije nego se proglasi blaženim da mu se podigne spomenik, ali, eto, neko, kao da je to htio onemogućiti. No, sada je to sve iza nas, data je podrška na svim nivoima, federalnom, kantonalnom, opštinskom, i spomenik će, akobogda, biti postavljen na mjestu s kojeg je papa, tokom posjete Sarajevu 1997, pozdravio i blagoslovio ljude”, kaže Kesedžić.

Problem je bio i postići sporazum s kiparom Hrvojem Urumovićem. Kako je to riješeno, pitamo Kesedžića. Jer, čuli smo, umjetnik je tražio za svoje djelo 90.000 KM, a Crkva mu to nije mogla dati.

Gucci je Gucci

“Pazite, mogli smo ići ciljano, ali smo išli na međunarodni natječaj. A, kada tako uradite, onda to ima i svoju težinu. Čovjek daje svoja autorska prava. Na kraju neće biti toliko koliko kažete, nego 60.000 KM. S obzirom na našu situaciju, to nije malo, ali, moramo znati, to je umjetničko djelo, to nije obično građenje, pa da se računa: koliko materijala, toliko i košta. Ako je 40.000 izlijevanje, onda valjda ipak ta umjetnost vrijedi još nešto. Na kraju, Gucci je Gucci, Armani je Armani, a kineska bofla roba s pijaca je to što jeste, i sa tim se nismo mogli nikako cjenkati, to ne bilo pošteno”, kaže Kesedžić.
Inače, uređenje trga ispred Katedrale i Strossmayerove ulice, dijelom obuhvaćene projektom, te dio oko spomenika sa stepeništem ispred Katedrale, finansijski će pokriti Napredak i Vrhbosanska nadbiskupija, koji su i pokrenuli ovu ideju.

Autor idejnog rješenja spomenika papi, akademski kipar, magistar arhitekture, Sarajlija rođenjem, Hrvoje Urumović zamislio je papu oslonjenog na papinski štap, blago pognute glave, lica okrenutog ljudima.

Prvobitno se govorilo da će spomenik biti od kamena, ali, zbog “sigurnosnih razloga”, odabrana je bronza.

Oslobođenje