Više od polovine građana Velike Britanije prošle sedmice glasalo je za izlazak njihove zemlje iz Evropske unije.
Piše: Eldar DIZDAREVIĆ
Oslobođenje
Na taj je način Brexit uspio, pri čemu je, podsjetimo se, Brexit zapravo kovanica od riječi British exit, što znači britanski izlaz. Većina zapadnih medija izvještava o Brexitu sa evidentnom notom euronostalgije, stvarajući dojam kako su većinom stariji Britanci glasali za izlazak, dok su se mlađi protivili. Međutim, prema nezavisnim i objektivnijim izvorima, dobar dio mlađih Britanaca podržalo je Brexit, čemu u prilog svjedoče i euforična slavlja u britanskim gradovima nakon objave rezultata.
Većina bh. medija izvještavala je o Brexitu prenoseći informacije zapadnih medijskih kuća, dok su se stavovi bh. dužnosnika, novinara i političara kretali u rasponu od “pobogu zašto” pa sve do najava tipa “e sad će Britanija propasti”. No, to je na izvjestan način i razumljivo jer se u BiH, iz ko zna kojih razloga, EU shvata isključivo kao nešto samo pozitivno, gotovo bezgrešno, pa stoga zapravo većini i nije jasno zašto su Britanci izglasali izlazak iz “raja na zemlji”. Pri tome su se samo rijetki osvrnuli na veoma ozbiljne implikacije Brexita na BiH.
Da bismo shvatili zašto su Britanci glasali za izlazak iz EU, moramo prvo shvatiti kako ova zajednica danas funkcionira te kako se sve to odražava na živote običnih ljudi. Nije više nikakva tajna da je EU vještačka tvorevina koja je stvorena radi zaštite i jednostavnijeg ostvarivanja interesa krupnog kapitala. U takvoj zajednici vremenom se stvorila jedna nova kasta ljudi koji imaju gotovo neograničenu moć. Riječ je o briselskim birokratama, činovnicima, koji danas “kroje kapu” svim ljudima širom EU. Vremenom su građani EU počeli shvatati kako funkcionira ta birokratija, koja je u posljednje vrijeme prečesto donosila odluke i usvajala takve propise koji su bili u interesu zaštite krupnog kapitala, velikih banaka i multinacionalnih korporacija, a na štetu većine zemalja članica.
Pojasnimo na primjeru. Ako recimo Britanci žele da zabrane upotrebu nekog veoma agresivnog i toksičnog pesticida pri uzgoju voća i povrća, oni to mogu uraditi. Međutim, predstavnici multinacionalnih korporacija koje proizvode te hemikalije odmah će pronaći nekog birokratu u Bruxellesu i lobirati kod njega (čitaj potplatiti ga) i EU će potom hitno usvojiti takve propise koji će omogućiti upotrebu tog pesticida u svim zemljama članicama i to bez obzira na to što ga lokalni zakoni zabranjuju. Multinacionalnim korporacijama takav ustroj naravno odgovara, jer u tom slučaju trebaju “podmazati” samo na jednom mjestu a ne na 28 mjesta. Koliko je velik i jak domet briselskih birokrata, osjetili smo i mi u BiH. Prije tri-četiri godine entitetske su vlade pokušale u ovdašnje zakone ugraditi odredbe da veliki trgovački marketi na svojim policama moraju imati najmanje 40 posto domaćih proizvoda, istaknutih na vidnim mjestima, kako je to uobičajeno u svijetu. Međutim, neko je od brojnih uvoznika u BiH “lobirao” u Bruxellesu i EU birokrate su ekspresno zabranile i stavile van snage te zakone (?!?) bez obzira na to što BiH uopšte nije članica EU. A upravo protiv toga su Britanci digli svoj glas.
No, to nije sve. Zamislite sada naprimjer jednog mladog Britanca koji je recimo rođen u Londonu, gdje je završio fakultet za softverskog inženjera. Za školovanje morao je podići veoma skup kredit koji će otplaćivati dugi niz godina nakon što nađe posao. Prijavi se, recimo, na oglas u jednoj lokalnoj firmi koja traži softverskog inženjera i nudi platu od 3.000 funti. Ode na razgovor za posao, međutim, ubrzo otkrije da je taj oglas privukao i softverske inženjere iz Rumunije, Bugarske, Grčke, Hrvatske i drugih siromašnijih zemalja članica EU. Njegovi konkurenti spremni su raditi i za platu od 2.000 funti jer nemaju teret kredita za obrazovanje pošto su se besplatno školovali u svojim zemljama. Mladi Britanac, s druge strane, ne može otići u njihove zemlje jer su tamo plate daleko niže i od njih ne može otplaćivati svoj kredit i živjeti. A upravo su i protiv toga glasali Britanci. Takva postavka itekako odgovara mladim Hrvatima, Rumunima, Bugarima, Grcima i slično – uključujući i čak mlade iz BiH – ali, ruku na srce, to baš i nije zavidna situacija za Britance, Nijemce i tako dalje. Zbog toga mnogi vjeruju da mladi ljudi koji danas u britanskim gradovima protestuju protiv Brexita i potpisuju online peticije za ponovno pridruživanje EU u većini slučajeva uopšte nisu Britanci, nego novopridošlice iz siromašnijih zemalja članica EU.
Sada, dakle, možemo naslutiti zašto su Britanci glasali za Brexit. Međutim, sada se više uopšte ne radi o Brexitu, nego o EU. Američki milijarder George Soros kaže da Brexit zapravo znači raspad EU. Nakon Brexita mnogi euroskeptici širom zajednice dobili su vjetar u krila. Slične referendume već žele u Francuskoj, Holandiji, Austriji, Finskoj, Italiji, Švedskoj i tako dalje. Posljednje ankete naprimjer kažu da bi čak 63 posto Talijana danas glasalo za izlazak iz EU, više od polovine Šveđana i Finaca pa bi čak i 57 posto građana Islanda povuklo aplikaciju njihove zemlje. A šta ako se desi još jedan referendum? Mediji sada uglavnom izvještavaju o tome kako je funta izgubila na vrijednosti nakon Brexita. Međutim, vrijednost funte može padati, ali ona će preživjeti. Prava opasnost vreba euro. Ako još neko zakaže referendum, nad zajedničku valutu nadvit će se tamni oblaci. Pitanje je zapravo hoće li euro u tom slučaju uopšte opstati. A taj proces destabilizacije eura sa Brexitom već je pokrenut. Pedantni Nijemci su odmah izračunali da će im Brexit donijeti najmanje tri dodatne milijarde eura više uplata u EU budžete. I nisu pretjerano sretni zbog toga.
No, vratimo se sada nama. S obzirom na to da je bh. konvertibilna marka fiksno vezana za euro, sve moguće nevolje sa zajedničkom valutom odrazit će se i kod nas. Jedan od rijetkih smislenih komentara o Brexitu kod nas dao je Senad Softić, guverner Centralne banke BiH, koji je izjavio da će se usložnjavanje ekonomskih i monetarnih prilika u Evropi, itekako, odraziti na BiH i njenu ekonomiju, dodajući da trenutno niko u svijetu ne može predvidjeti što će se događati narednih pet i više godina. Međutim, kristalno je jasno da šta se god bude događalo, to će se odraziti i na KM. Brexit također ima i važnu političku dimenziju za nas.
Svi mi u BiH, dakle, možemo i moramo puno toga naučiti od Brexita. Brexit se desio i on je i politička i ekonomska realnost. Soros tvrdi da je već počeo raspad EU. I vjerovatno je u pravu. Zbog toga se bh. politički lideri moraju pod hitno pozabaviti i projekcijama na svjetskim finansijskim tržištima. Konvertibilna marka jeste fiksno vezana za euro, ali kao što smo vidjeli pitanje je šta će biti sa eurom. Osim toga, većina naših deviznih rezervi su u eurima i američkim dolarima, još jednoj potencijalno veoma problematičnoj valuti. Prije par godina potpuno smo nerazumno rasprodali gotovo sve monetarno zlato i danas su naše rezerve minorne. Mi sada jednostavno nemamo nikakvih ozbiljnih garancija za našu valutu ako krenu bilo kakve turbulencije sa eurom (dolarom). No, najvažnija poruka Brexita za nas glasi – najsigurnije je uzdati se u sopstvene snage.
