SS čuvar iz Osijeka: Dan uoči bijega prodao firmu za 1,2 miliona dolara

Život Jakoba Franka Dencingera u Sjedinjenim Država, u koje je ušao 1956. godine preko Njemačke, bio je život uspješnog poslovnog čovjeka koji je malo govorio o sebi i imao tek nekolicinu prijatelja. U Sjedinjene Države stigao je preko Zapadne Njemačke, preko Frankfurta.

Nije imao sa sobom sve dokumente koji su bili potrebni, ali su mu očito bili dovoljni da uspije ući na američku teritoriju i potom započne s procesom traženja američkog državljanstva kojega je nakon petnaest godina i dobio.

Svi oni koji su ga poznavali bili su šokirani kada su čuli da mu je odlukom američkog suda oduzeto državljanstvo i da mu se gubi svaki trag.

Jakob Frank Dencinger tokom većine svog života u Americi ponašao kao vrlo privatna, zatvorena osoba. Za to je, pokazalo se, postojao dovoljno jak razlog, no njegovi su američki susjedi i poznanici smatrali da se radi o takvom karakteru, pomalo introvertnoj osobi koja je posvećena svome poslu i nema previše vremena za hobije i druženja.

Dencinger je državljanstvo dobio 3. marta 1972.godine. U američkog državi Ohajo živio je dok je bio u braku sa Mariom Dencinger -oženili su se navodno 1950. godine u Osijeku, i imali su sina Thomasa koji kasnije, kada mu je ocu oduzeto državljanstvo, nije o tome želio javno govoriti niti se javlja na telefon na svojoj kućnoj adresi. Bivša žena Marija sada je navršila 78 godina, živi u Akronu. Otac i sin radili su neko vrijeme zajedno jer su do 1988.godine imali zajedničku kompanije Denzinger Investments, koja se bavila nekretninama i ulaganjima u taj sektor.

Dencinger je od 1982. godine vlasnik Pioneer Plastic tvornice na Massillion roadu u Green Townshipu, gradiću od dvadesetak hiljada ljudi koji je nedaleko Akrona u američkog saveznoj državi Ohio. Njegov se pogon bavio proizvodnjom i preradom plastike. Očito je odlazak iz Amerike dobro isplanirao jer je upravo uoči bijega oglasio prodaju te poslovne nekretnine koja je procijenjena je na 1.2 miliona američkih dolara. Iz dokumentata koje je Jutarnji list pronašao nije jasno na koji je račun isplaćen novac od te prodaje, s obzirom da se ona dogodila nakon što je Dencinger napustio granice Sjedinjenih Država. Nakon odlaska iz Sjedinjenih Država sa ženom nije ostao u kontaktu, kao ni s jednim od rijetkih prijatelja koje je tamo imao. Kao da je odlučio početi posve novi život.

Državljanstvo mu je oduzeo jedan od vrlo poznatih američkih sudija John H. Pratt koji je umro 1995. godine i za kojeg je u osmrtnici New York Times napisao da se radilo ne samo o jednom od najvećih stručnjaka u smislu prava, nego i osobi koja je puno dala na definisanju građanskih prava jer je presudio u korist homoseksualaca u vrijeme kada su takve teme u Americi još uvijek bile tabu. Sudija nije morao puno razmišljati o ovom slučaju jer se Dencinger nijednom nije pojavio na sudu kako bi dao odgovore na pitanja niti je poslao dokumente koje je sud tražio od njega.

Nakon što su prošli sve zakonski rokovi, a sud je i dalje bio bez odgovora, državljanstvo u je skinuto. U vrijeme kada je pobjegao iz Amerike jer nije mogao dostaviti dokumente koje je sud od njega tražio kako bi objasnio neke rupe koje su postojale u njegovoj biogafiji, bio je 27 nacistički vojnik koji je napustio teritoriju Sjedinjenih Država nakon što mu je oduzeto državljanstvo. Pretpostavljalo se da je otišao u Njemačku iz dva razloga; prvog – zato jer su njegovi američki poznanici kjoi su davali izjave po novinama ionako mislili da je Dencinger Nijemac, a drugo zato jer u Njemačkoj vjerovatno ne bi suđen zato što je nastupila zastara.

Naime, u Njemačkoj nema zastare samo za ubistva, a nije bilo za očekivati da će se lako dokazati da je Dencinger učestvovao u njima. Jedna od varijanti bila je da ga traži i izraelsko pravosuđe, ali oni su tu mogućnost odbacili; Izrael je sudio samo dvojici nacističkih zločinaca – Adolfu Ajhmanu i Džonu Demjanjuku za koje su tražili ekstradiciju u Izrael.

Izraelske vlasti, naime, s pravom smatraju da je problem nacističkih ratnih zločinaca i ono što su radili u vrijeme Drugog svjetskog rata političko, pravosudno i moralno pitanje cijelog svijeta pa su podržavali suđenja i u drugim državama. Je li sve to Denzinger tada znao ili je samo djelovao po instinktu, ne zna se. Nekih posebnih pomagača ili savjetnika u Sjedinjenim Državama nije imao, a i većina ga je zaboravila otkada je otišao, šokirani tek kada su im novinari lokalnog dnevnika došli na vrata i ispričali da je Dencingeru oduzeto državljanstvo zbog njegove nacističke prošlosti.

Samo je jednom spomenuo Džimu Henesu, prodavaču osiguranja s kojim se povremeno družio okom dvije godine koliko su se znali, kako su ga Amerikanci zarobili tokom Drugog svjetskog rata, no bez ikakvih opširnijih detalja, rekao je samo da je bio “ratni zarobljenik”.. Osim toga, znao je povremeno priređivati zabave, ali društvo koje se tamo okupljalo Henesu je bilo nepoznato. “Bio je dobar čovjek koji je brinuo o drugima. Džejk je čovjek koji ne bi ni mrava zgazio.

On je dobar partner i pošteni porezni obveznik” tako ga je opisao Henes novinarima lokalnog Akron Beacon Journala, koji je objavio najviše materijala na temu njihovog bivšeg sugrađanina kojem je 1989. godine oduzeto državljanstvo, a onda je i netragom nestao. Susjedi na njegovoj staroj adresi rekli su da od razvoda više tu nije dolazio, no pamtili su ga kao skromnog i radišnog čovjeka za kojega su mislili da je rođen i da je živio u Njemačkoj, te da ga je želja za boljim životom dovela u Sjedinjene Države.

Dencinger je iz Sjedinjenih Država otišao kada je bio u dobi od 65 godina, a njegova žena Marija – govorili su susjedi – bila je srdačna i posve normalna osoba.

Kada su je američki novinari pitali za bivšeg muža, kratko je rekla da ništa o tome ne zna i da nisu u kontaktu nakon završetka brakorazvodne parnice. Susjedi i novinari pretpostavljali su da je preko Kanade otišao u Njemačku, a onda mu se gubi svaki trag jer, s obzirom da mu je oduzeto državljanstvo, više nije bio pod radarom američkog pravosuđa.

Posljednja poznata adresa Jakoba Dencingera bila je u West Seneca, gradiću u državi New York, u blizini Buffala, odnosno Kanade. Pretpostavlja se da je upravo tim putem Denzinger napustio teritoriju Sjedinjenih Država.

U West Seneci, na adresi koju je dao, živio je posve drugi čovjek i to veteran iz korejskog rata koji je pretpostavio da je Dencinger vidio njegovu kuću i adresu pa je, ne razmišljajući, naveo kao svoju. U West Seneci ga niko nikada nije vidio – a Bart Adams, policajac koji je živio samo nekoliko kuća dalje od Dencingerove navodne adrese rekao je da niko ništa ne zna o njemu i da se očito radi o nekome ko nikada u ovom gradu nije duže živio niti boravio. S obzirom da se radilo o gradiću s nekoliko desetaka hiljada ljudi i porodičnim naseljima u kojima su se ljudi međusobno poznavali, Dencinger bi kao novi stanar sigurno bio prepoznatljiv.

Jednako kao što je bio nepoznat svojim navodnim sugrađanima, nije bio poznat ni advokatu koji ga je u pravosudnoj postupku zastupao pred sudom u New Yorku.

Naime, James Lopes, advokatu, rekao je kako je služio samo kao “poštanski sandučić” odnosno, samo je bio naveden kao adresa za primanje dokumenata, ali očito je da je Dencinger procijenio kako neće moći dokazati svoj čist dosje pred američkim pravosuđem pa je advokata zadužio samo da prima poštu i pozive od suda, a on je u međuvremenu već vjerovatno bio na putu prema Europi.

Na pozive suda nije se odazivao, a onda mu je in absentia oduzeto državljanstvo. U brakorazvodnoj parnici 1988. godine, Jakob Frank Dencinger svojoj ženi Mariji ostavio je kuću vrijednu, u to doba, stotinak hiljada američkih dolara i Cadillac de Ville. Za sebe je zadržao Lincolm Town Car.

Poslovni partneri koji su radili s njegovom tvornicom plastike rekli su da su bolje poznavali kompaniju nego li njega samoga te da je ostavljao utisak zagonetnog čovjeka koji ima neku drugu agendu na umu.

Jedino je Jerry Hinkle, vlasnik Hincor Inc, još jedne kompanije za plastiku, rekao da je dobro poznavao Dencingera, ali isključivo kroz poslovnu prizmu. “S njim je bilo dobro raditi jer je uvijek izvršavao svoje obaveze. Bio je dobar partner i dobar poslovnjak. I u dvadeset godina koliko sam ga poznavao, uzoran građanin.” No, Hinkle, kao i većina ostalih, očito nije znao mračan dio Dencingerove istorije.

Na dva popisa iz Auschwitza je Dencinger

Dokumenti o Jakobu Dencingeru (Jacob Denzinger), koje su prikupili njemački istražioci , jasno pokazuju da je pripadao zloglasnoj jedinici Waffen SS-a Totenkopf i da je krajem 1945. bio čuvar u ogromnom kompleksu konc-logora Aušvic-Birkenau u Poljskoj i nešto kasnije u Zahsenhauzen-Oranineburg. Hrvatski, njemački i američki istražioci prikupljaju i druge dokaze.

U Aušvicu, sumnjaju istražioci, služio je u dijelu logora koji se zvao Moonowitz, gdje je sredinom 1941. izgrađena velika tvornica (Buna Werke) za proizvodnju sintetičke gume i ulja. Nijemci su koristili robovski rad zatočenih jevreja, SS je naplaćivao između 3 i 4 rajhmarke po radnom satu od firme IG Farben za svakog logoraša. Dencinger je bio jedan od ukupno 1315 čuvara iz SS-Totenkopfsturmbann bataljona, podijeljenog u sedam zasebnih satnija koje su čuvale logoraše.

Prvi dokument gdje se spominje ime Jakoba Dencingera ili Denzingera, kako je rukom napisao precizni SS-ov zapisničar, stanovita je bolesnička lista (Verpflegungs-Hilfliste), izdana pod brojem 2/44-T. Sturmbanne Aušvic iz novembraa 1944. Između 28 imena pripadnika Totekopfa u Aušvicu, koji jednog zimskog utorka u novembru pošteđeni redovitog rada, nalazi se i ono Jakoba Dencingera. Ne piše iz kojeg razloga. Dokazi o SS-ovcu Dencingeru nastavljaju se kroz sadržaj drugog dokumenta iz konc-logora Zahsenhauzen-Oranineburg s datumom od 6. februara 1945. Tada se već Treći rajh nalazio pred konačnim vojnim slomom, a pobjeda saveznika bila je sasvim izvjesna. Dencingerov komandant potpisao je listu za vojnu hodnju nesposobnih pripadnika Totenkopfa. Njih je ukupno 30.

Redaju se sasvim obična imena…Willi, Wilhelm, Johan, Ludwig, Hinz, Oskar, Georg… Jakob Dencinger je pod rednim brojem 9. Uspoređujući s godinama rođenja drugih čuvara SS-a iz , Jakob je jedan od najmlađih. Tada je imao samo 20 godina. Već je prošao, u nepune tri godine, službu u najgorim konc-logorima nacističke Njemačke. Od Mathauzena, gdje je bio na obuci za čuvara logora u dobi od 17 godina, pa do Torgaua, njegovog zadnjeg ‘posla’ prije zarobljavanja i kraja rata. Služio je na mjestima gdje je batinama, glađu, metkom i plinom pobijeno više 1,3 miliona ljudi.

Uoči kaptulacije Njemačke Jakob Dencinger zarobljen je u Bavarskoj, na jugu zemlje. Pametno je procijenio: bolje se dati u ruke zapadnim saveznicima (Bavarsku je osvajala i Francuska 1. Armija) nego Rusima. Zarobljen je 24. aprila 1945. kod bavarskog grada Burgaua. Francusko Ministarstvo rata, Glavni inspektorat za ratne zarobljenike snaga osovine, pod brojem 1085837, sastavio je njegov zarobljenički karton. Ime: Jakob. Prezime: Dencinger. Nacionalnost: Jugosloven.

Otac mu se zvao Franc, majka Terezija rođena Mak. Dencinger je, već tada, bio oženjen, ali nema podataka za koga. Naveo je i svoje civilno zanimanje: kovač. Na istom kartonu precizno piše da je bio pripadnik SS-a. Ne spominju se Mrtvačke glave . Ne spominju se konc-logori. Konačno, na poleđini je rukom dopisano: deportovan 1948. u Jugoslaviju. Natrag u rodnu zemlju pratila ga je tek tetovaža SS-a na podlaktici. Serijski broj i krvna grupa. Ko zna je li je još ima?

(Jutarnji)