Prilozi za besram tolerantnih vlasti
Sretne nam aveti prošlosti! Stidim se uspavane svijesti bh. omladine, koja ovaj praznični dan koristi uglavnom u kafeima, tračeći bogu dane a roditeljima novce, umjesto da rastjeruje fašističku neman ma gdje se ona pojavila u ovoj državi.
Autor Gradimir Gojer
Tacno.net
Prekjuče sam, u posljednjem danu boravka u Beogradu, pred crkvom Svetog Marka gledao postrojavanje četničkih odreda. To što se radilo uglavnom o početnicima, odnosno o dječacima ćosavih brada, tek je zabrinjavajuće! Prisustvo dvojice vojvoda koji su im dijelili savjete, i neke sićušne spodobe, za koju jedan od vojvoda reče da je tijekom rata materijalno pomagao četnički pokret, samo je pojačalo unutarnje gađenje s kojim sam promatrao kako se aveti prošlosti, vojnički pobijeđene u slavnoj antifašističkoj borbi Titovih partizana, već treći put osovljuju na noge, sada u državi kojom rukovode ljubimci europske i američke politike: vojvoda rukopoložen od Šešelja na bosanskoj planini Romaniji i četnik koji je ispit zrelosti polagao gađajući nevine Sarajlije sa Jevrejskog groblja.
Samo dan ranije mediji u susjednoj Hrvatskoj masovno su izvjestili o proustaškoj Autohtonoj hrvatskoj stranci prava koja je ove godine uspjela na zagrebačkom Trgu bana Jelačića postrojiti svoju stranačku, crnokošuljašku vojsku, jer je vlast udovoljila njihovu zahtjevu za okupljanje.
Nimalo slučajno ovo se dešava u trenucima kada desničarska vlast u Srbiji dobiva masovnu potporu ne samo svojih zabludjelih glasača, već i inozemnih mentora, a u Hrvatskoj stvari su otišle i korak dalje… Tamo je ljevica potpuno poražena, a desničarski ešaloni tek su u pričuvi da na mig onih, koji su, opet uz potporu iz inozemstva, preuzeli vlast da bi sproveli takozvanu lustraciju, koja im je očito u ovom trenutku daleko značajnija od socijalnog i ekonomskog oporavka države?!
Treća se slika u mom kaleidoskopu fašizma na regionalnim prostorima ukazuje na putovanju prema Sarajevu. Ispred restorana Globus u Dvorovima kod Bijeljine vidim tablu golemih dimenzija (da se bolje vidi!!!) na kojoj piše: „20 godina od egzodusa Srba s područja Sarajeva?!
Prestrašno osjećanje u samo cigla dva dana obuzima mene i moje saputnike, jer se tendencije nekontrolisanog bujanja fašizma u Srbiji i Hrvatskoj, potpuno poklapaju sa ovim četništvom, koje masovno laže, prije svega svoj narod, a onda i slučajne prolaznike…
Bio sam svjedokom kada je, kasnije pravosnažnom presudom Haškog tribunala osuđeni za ratni zločin Momčilo Krajišnik, na šumskoj televiziji (Srna) masovno pozivao sarajevske Srbe da napuste grad na Miljacki. Taj katastrofalni potez koji je većina prihvatila, nije samo u duhovno-civilizacijskom, gospodarskom i svakom drugom smislu osakatio Sarajevo, već je te nesretne ljude raselio u krajeve u kojima nisu svoji na svom, u kojima su bukvalno sirotinja i u kojima najčešće žive od tuđe pomoći.
Ali, sve ovo nije više vrijedno komentara. Komentara je vrijedan zloduh koji potpomognut i materijalnom i političkom logistikom iz inozemstva uskrsava aveti četništa i ustaštva. To je onaj zloduh koji redovito na mostarskom Partizanskom groblju – remek djelu gospodina i antifašiste Bogdana Bogdanovića, umjetnika kojem se klanja Europa, crta kukaste križeve, a antifašistima kada dođu da ih brišu sprema čeke sa golemom količinom kamenica (za sad?!).
Dakle, avet fašizma uskrsava u Beogradu, u Zagrebu, u Mostaru, u Bijeljini…
Za svo to vrijeme takozvane ljevičarske snage uzmiču, raslojavaju se i razdvajaju, za svo to vrijeme vlasti u Srbiji, Hrvatskoj i BiH hvale se demokratskim procesima, brzim putem priključka Europi, prešućujući fašističke postupke svojih građana.
Nisam vidio u Beogradu da je i jedan policajac legitimirao tamošnje vojvode, iako su bili u nakićenim četničkim odorama, nisam vidio da je ijedan policajac u Zagrebu ozbiljnije djelovao prema crnokošuljaškom zdrugu, nisam vidio da se itko pred restoranom Globus čudi natpisu o navodnomegzodusu Srba iz Sarajeva, a da netko od tamošnijh vlasti, pa i policije, učini korak prema dobrostojećem gazdi, to bi bio incident???!
Sve ovo nažalost zapisujem u danu kada manji dio Bosne i Hercegovine praznuje Dan nezavisnosti BiH, a veći dio je u najmanju ruku ravnodušan, jer bez obzira na neradni dan i u rodnom mi Mostaru osim antifašista nitko drugi ne drži do ovoga praznika.
Sretne nam aveti prošlosti! Stidim se uspavane svijesti bh. omladine, koja ovaj praznični dan koristi uglavnom u kafeima, tračeći bogu dane a roditeljima novce, umjesto da rastjeruje fašističku neman ma gdje se ona pojavila u ovoj državi.
Bez obzira na sve, ako ne umijemo da živimo na asfaltu, a izgleda da definitivno ne umijemo, šuma nam je svima izgleda u budućnosti sudba.
