Ilegalne deponije, nezakonita sječa šume, pogodovanje investitorima, eksploatacija prirodnih bogatstava… samo su neki od načina kojima lokalne i entitetske vlasti nauštrb okoliša pogoduju interesnim grupama.
Nedomaćinski odnos vlasti prema okolišu nekada ne mora nužno biti posljedica finansijske koristi već običnog neznanja, nebrige i nemara.
Tako je, primjera radi, u Višegradu u kojem ekoloških problema ne manjka. O problemu sa plutajućim otpadom pisali su i svjetski mediji, o problemu ilegalne deponije tek poneki domaći medij.
Mještani Holijaka kod Višegrada već više od četvrt vijeka trpe posljedice nelegalne gradske deponije koja radi bez ijedne dozvole. Zaraza vreba na sve strane, a dijelovi životinjskog, medicinskog i drugog otpada slijevaju se u rijeku Drinu. Građani okupljeni oko inicijative „Uklonimo nelegalnu deponiju pred turističkim gradom Višegradom“ uoči Dana planete Zemlje traže, zahtijevaju i insistiraju, da se deponija sa postojeće lokacije izmjesti, jer je njeno postojanje opasnosno za zdravlje ljudi, ali i problem za prirodu.
„Nećemo odustati od naše pravne borbe i zahtjeva da se deponija ukloni. Predali smo peticiju Skupštini Opštine Višegrad za uklanjanje deponije, koju je potpisao veliki broj naših sugrađana. Predali smo i krivične prijave protiv odgovornih lica koji su omogućili da ova deponija truje nas, ljude, i prirodu od koje zavisimo“, poručuju ogorčeni građani.
Protiv ilegalne deponije bore se i građani Breze. Divlja deponija u naselju Nedići koja se nalazi u rijeke Stavnje godinama ugrožava životnu sredinu i zdravlje građana.
“Ova divlja deponija je nastala zahvaljući dugogodišnjem zanemarivanju problema odlaganja otpada od strane općinske vlasti i aktivnom doprinosu eskalaciji problema koja se ogleda u redovnom odvozu otpada od strane javnog preduzeća u nadležnosti Općine Breza”, navode aktivisti.
Bitke protiv uništavanja okoliša vode i građani Šipova koji se protive kopanju rudnika jer smatraju da bi takve akcije narušile ravnotežu ekosistema.
Aktivista Mišo Đukić za BUKU kaže da vlast zanima samo profit, a okoliš ni najmanje.
“Čist primjer je vazduh koji je obogaćen česticama piljevine”, kaže Đukić.
Ibrahim Turak predsjednik Udruženja “Pusti me da tečem” već 17 godina se bori za zaštitu rijeke Neretvice. To je najbolji dokaz kako vlasti gledaju na okoliš.
Turak za BUKU kaže da je teško generalizovati odnos vlasti prema okolišu jer postoje i svijetli, ali i poražavajući primjeri poput deponije Uborka u Mostaru.
„Malo pažnje posvećujemo zaštiti okoliša jer znamo koliko je malo u BiH zaštićenih područja u odnosu na broj zaštićenih područja u Evropskoj uniji. U BiH i dalje imamo prostora za divlju gradnju, za jako loš odnos prema prirodi. Svjedočimo i devastaciji prirodnih resursa zarad ličnog profita“, kaže Turak.
Uloga politike je ključna, a naš sagovornik kaže kako se pozicije u politici koriste za omogućavanje određenim grupacijama ljudi da svoj kapital investiraju u prirodu.
„Tu je u pitanju sprega između politike i kapitala. Ja sam jedan od onih koji se najviše zalaže i bori protiv izgradnje MHE koje su jedan od najboljih pokazatelja da sam u pravu kad ovo govorim. Ljudi koji imaju nešto novca, u prilici su da investiraju, vlasti im to omogućavaju bez da ih obavezuju da provedu zakonsku proceduru koja podrazumijeva javne rasprave i slično i onda ti pojedinci koji imaju priliku da ulože, devastiraju i uništavaju naše rijeke. Slične priče imamo i u šumskom blagu u BiH gdje zbog nepostojanja zakona o šumama, kakva je situacija u HNK, imamo nelegalnu sječu šume, nezakonite sječe itd. Po meni je to neka vrsta sprege između politike i kapitala“, kaže Turak za BUKU.
„Brakovi“ politike i nesavjesnih investitora
Lejla Kusturica , direktorica Fondacije Atelje za društevene promjene (ACT) za BUKU kaže da su za prirodu najviše odgovorni građani i građanke, mještani i mještanke koji se posljednjih godina sve češće organizuju u nadi da će sačuvati ugroženu prirodu.
„Od koga je brane? Pa, brane je upravo od naših predstavnika vlasti koji donose jako neodgovorne odluke, zakone, umjesto da štite interese običnih ljudi“, kaže Kusturica za BUKU.
Donoseći nepovoljne zakonske, legislativne okvire, vlasti pogoduju interesima malih interesnih grupa poput investitora i tajkuna, ugrožavajući čist zrak, čistu zemlju, vodu…
„Činjenica da ljudi moraju svojim tijelima da brane prirodu, vidjeli smo to najbolje na slučaju odbrane rijeka od malih hidroelektrana, je pokazatelj da se vlasti ne ponašaju nimalo odgovorno“, kaže Kusturica.
Sprega između vlasti i kapitala je, dodaje, očigledna.
„Postoji sprega između predstavnika vlasti, državnih struktura i manjih interesnih grupa koje mi nazivamo nesavjesni investitori koji su itekako vrlo svjesni na koji način se dobijaju dozvole, na koji način se održavaju javne rasprave, ali koji suštinski ne mare za to. Važno im je da imaju pečat na nekoj dozvoli i da mogu da krenu sa svojim projektima koji su često vrlo nepogodni po okoliš. Sprega itekako postoji. I to je neki brak iz kojeg su građani i lokalne zajedenice isključeni u smislu zaštite njihovih interesa, kako bi trebalo da bude“, dodaje Kusturica.
Aktivista „Eko centra“ iz Višegrada Dejan Furtula, koji se godinama bori za uklanjanje plutajućeg otpada sa Drine, za BUKU kaže da primjećuje pozitivne promjene.
„U Višegradu, čini mi se da se situacija malo popravlja na bolje. Donedavno nije mnogo pažnje posvećivano očuvanju životne sredine, posebno zaštiti rijeka o čemu govori data saglasnost opštine za izgradnju MHE, ali na sreću dokazali smo koliko su to štetni projekti i da ne predstavljaju javni interes i šta znači zaštita životne sredine imajući u obzir kakvim prirodnim bogatstvom i ljepotama Višegrad raspolaže”, priča nam Furtula.
Vlast ipak, smatra, ne učestvuje dovoljno u zaštiti okoliša.
“Smatram da se mora raditi na redovnoj transparentnoj kontroli kvaliteta kako pitke vode tako i vode koja teče našim rijekama u kojima građani nalaze osvježenje u ljetnom periodu. Stroga kontrola ekoloških inspektora u fabrikama bi morala da bude redovna, a treba istaći i nedostatak ljudstva u borbi sa divljim deponijama kao i nedostatak kolektora otpadnih voda. Takođe pošto se velika većina stanovnika grije na drva, trebalo bi poraditi na kontroli kvaliteta vazduha, energetskoj efikasnosti objekata gdje bi opština mogla da da neki podsticaj čak i za solarne panele iz kojih bi građani sami proizvodili struju. Kada sve ovo saberemo ne možemo reći da opština čini mnogo na ovom planu”, uočava Furtula.
Njegovo zapažanje je da vlasti štetne poteze po okoliš više pravi iz neznanja, a ne iz profita.
“Udruženje građana “Eko centar” u posljednje vrijeme mnogo više i bolje sarađuje sa opštinom Višegrad i drago nam je da je načelnik opštine Mladen Đurević samoinicijativno pokrenuo postupak brisanja svih koncesija vezanih za MHE što znači da idemo naprijed u smislu zaštite životne sredine, ali i saradnje”, zadovoljan je Furtula.
Iskustva aktivista iz BiH su različita, ali gledajući u globalu, za vlasti su prirodni resursi i okoliš prilika za profit, a ne mjesto koje moraju čuvati jer bez čistog okoliša u problemu su sva živa bića, pa i ljudi koji, paradoksalno, najviše uništavaju prirodu.
Buka
