Imao je ovaj Real tokom minule tri trijumfalne sezone u Ligi prvaka svakakvih pobjeda, personifikacija svih tih pobjeda leži upravo u sinoćnoj pobjedi protiv Liverpoola (3:1) u finalu odigranom u Kijevu. Nisu Galacticosi bili sjajni, s dva gola ih je doslovno “pogurao” Loris Karius, Liverpool je u uvodu meča pokazao više, nakon pola sata je ostao bez Mohameda Salaha, igrača koji se bori(o) za Zlatnu loptu, ali na kraju su slavili “kraljevi”.
Navedeni opis Realove pobjede ne umanjuje Realovu snagu, nego samo pokazuje Realov način. Da biste slavili kao što Real slavi, opet morate biti najbolji. A kad je Real u pitanju, najbolji ne znači imati najbolji napadački sistem na svijetu, neprobojnu odbranu ili najljepši i najrazvijeniji sistem igre, nego jednostano u različitim periodima tokom utakmica imati i ubojit napad i odličnu odbranu i dominantnu igru u posjedu lopte. Spoj svega toga govori zašto je Real najbolji.
Možda je najbolji opis sinoćnje utakmice, a ujedno i siže ovog Reala, napisao kolega novinar iz Srbije Nikola Janković, koji je nakon Realovog gola za 2:1 koji je makazicama postigao Gareth Bale, na Twitteru otkucao: “Nemom uđe Bale, nekom Lallana”.
Samo ta činjenica da jednom finalisti s klupe ulazi prvi igrač za kojeg je neko platio više od 100 miliona eura, dok drugom finalisti ulazi igrač koji je skupio manje od 500 takmičarskih minuta u sezoni i koji se ne nalazi među 23 putnika reprezentacije Engleske za Mundijal u Rusiji, pokazuje koliko je ovaj Real jak, odnosno koliko je jači od zvanično drugog najboljeg tima u Evropi.
Samo ta dva Baleova gola, onaj makazicama pa i onaj koji ide na dušu Kariusu, pokazatelj su šta Real posjeduje, jer nikada ranije se nije desilo da neko uđe s klupe i postigne dva gola. Lakonski rečeno, samo je ovaj Real i mogao ponuditi jednog takvog igrača.
Taj individualni kvalitet prikazan kroz ulogu Garetha Balea, uveliko govori o onome šta je Real, ali ako istaknemo samo to, totalno bismo zapostavili ulogu Zinedinea Zidanea kao trenera. A to bi bilo nepravedno.
Mnogo se piše o tome, pisali smo i na ovom mjestu puno puta takve teze da Zidane u Real nije unio specifičan sistem, barem ne onaj koje viđamo kod Pepa Guardiole, Jurgena Kloppa, Maurizija Sarrija, Maurucija Pochettina, Thomasa Tuchela i mnogih drugih. I to bi možda bilo tačno. Zidane je sinoć, međutim, postao jedini trener koji je tri puta uzastopno osvojio naslov prvaka Evrope, a utrke za taj naslov traju od 1955. godine. To nikako ne može biti slučajno bez obzira što je Zidane pod rukom imao roster kakav se rijetko viđao od kako se igra nogomet.
Ipak, s gradacijom Zidaneove trenerske veličine potrebno je biti pažljiv iz razloga što uspjeh ili neuspjeh ne pokazuju uvijek stvarnu veličinu, naročito kada su u pitanju treneri. Najbolji primjer za to je Jurgen Klopp koji je sinoć izgubio svoje šesto uzastopno finale koje je igrao. To bi Kloppa trebalo okarakterisati kao velikog gubitnika što on ustvari nije – izgubiti finala Lige prvaka s Borussijom Dortumnd i Liverpoolom sigurno nije neuspjeh, za mnoge je to zapravo genijalan rezultat.
Zidaneov uspjeh s Realom još uvijek nije potvrda da on spada među elitne trenere koji mnogo duže traju i koji su radili u više klubova ili koji su u jednom klubu promijenili više različitih timova, njegov uspjeh još uvijek nije garancija da bi s drugačijim timom pravio vrhunske rezultate, jer nijedan drugi tim ne može biti ni približno efikasan ukoliko pokuša funkcionisati kao ovaj Real na terenu. Ali, činjenica da je Zidane s Realom osvojio tri Lige prvaka dovoljan je argument za Zidaneov utjecaj na briljantan Realov uspjeh.
Zidane je igračima ovog Reala dao veliku slobodu i napravio balans u kojem timska igra ne trpi, balans u kojem utakmicu kad zakaže Ronaldo, može riješiti neki igrač s klupe ili lijevi bek ili štoper. Stvorio je takvu atmosferu da je tokom njegove dvije i po sezone u timu bilo, s obzirom na broj zvijezda koje ima i na navedeni period, jako malo onih koji su bili nezadovoljni. Preciznije, tokom Zidaneove dvije i po sezone u Realu eventualno nezadovoljstvo pojedinih igrača nije se odražavalo negativno na rezultate u Ligi prvaka. Primjerice, Bale je sinoć nakon meča poručio da želi igrati svake sedmice aludirajući na nezadovoljstvo, ali taj isti igrač je sinoć Realu donio 13. titulu prvaka Evrope.
Upravo je Klopp prije finala dobio pitanje o Zidaneovom taktičkom umijeću, a dio odgovora možda i najbolje opisuje kako Real igra.
“Organizirani su kad treba da budu organizirani, u haosu su kada treba da budu u haosu”, kazao je Klopp.
Ukoliko bismo obratili pažnju na samu utakmicu i njen razvoj, vidjeli bismo da je Klopp spremio pravi recept za Real. Recept koji je u prvom poluvremenu odlično funkcionisao.
Liverpool je pravio sjajan presing, u tome i jesu vrhunska ekipa i uveliko su otežali Realu da kreira igru. Vidjelo se da su Redsi vrhunski pripremljeni za finale i prava je šteta što je Salah morao izaći. Ne samo zbog toga što je u ovom trenutku jedan od najboljih na svijetu, nego što je taktički bio mnogo bolje pripremljen i kompatibilan s ekipom u odnosu na Lallanu koji ga je zamijenio.
Klopp je zapravo uspio napraviti ono što je najavio prije meča, a to je da “Liverpool ne smije igrati protiv Reala na Realovom nivou, da taktika služi da protivnika svedete na vaš nivo”. A Klopp je uspio u tome.
Ipak, ostaje pitanje na koje nikada nećemo saznati odgovor, a to je koliko bi Liverpool mogao izdržati da igra u tempu koji je prikazao u prvih pola sata kada su izlazili jako visoko, kada su morali biti izrazito fleksibilni i kao pojedinci i kao ekipa.
U videoanalizama koji smo napravili možete vidjeti da je i Alexandar-Arnold kao bek morao izlaziti visoko, baš kao i Robertson na drugoj strani te da su ih u tim slučajevima zatvarati štoperi Van Dijk i Lovren. Takav način je naporan za igrače i pitanje je koliko je dugo mogao trajati, ali je sigurno Realu zadao ogromne probleme.
Stoga, opet se vraćamo na Salahovu povredu, ona je negativno utjecala i taktički i mentalno po Liverpool.
Kada Salahovoj povredi dodate i dvije kolosalne Kariusove greške, onda i nije moguće očekivati da Liverpool u takvim okolnostima nadjača ekipu kakva je Real Madrid.
U svakom slučaju, koliko god sinoćnji meč bio ireleventan zbog svih dešavanja tokom njega, on ipak na kraju, gledajući širu sliku koja se ne gleda kroz 90 minuta nego kroz dvije i po sezone, pokazuje da je ovaj Real jedna od najjačih ekipa koje su ikada igrale nogomet.
