-TopSLIDEBiHPolitika

“Mi moramo ljudskim putem krenuti!”

foto: polis.ba

Polisov retrovizor:

IZBOR SEDAM DOGAĐAJA KOJI SU OBILJEŽILI TJEDAN IZA NAS

Izvor: polis.ba

28. kolovoza – “Mi moramo ljudskim putem krenuti!”

Amir Reko je svojim aktivizmom i političkim angažmanom u mnogim ljudima u postratnoj BiH probudio “uspavanu” ljudskost i ohrabrio ih na normalan život sa svojim susjedima. Upravo je zbog toga često bio meta otrovnog nacionalizma koji širi mržnju i podjele, a hrani se lažima.

Upravo je ovih dana Amir Reko, inače ratni komandant 43. drinske udarne brigade Armije BiH, jedan od najzaslužnijih za obranu Goražda, proglašen personom non grata u Goraždu, jer, kako je navedeno, “iznosi neistine na račun branilaca ovog grada i minimizira časnu borbu za odbranu Goražda”. U  Deklaraciji se ne kaže ništa konkretno o Rekinom “krimenu”.

Gradsko vijeće Goražda izglasalo je ovakvu odluku ponajviše potaknuto jednim ljetošnjim intervjuom u kojem je Reko kritički govorio o Armiji BiH, kazavši da ono što je Armija bila nije odgovaralo njezinom imenu. Govorio je zatim i da mu je vrh SDA pripremao ubojstvo tijekom rata, kazavši da su oni koji su to radili “sada poznati i priznati ljudi koji žive u Goraždu”. O Aliji Izetbegoviću je kazao da je jedno mišljenje imao do podne, drugo od podne. Čak je kazao da je spreman suočiti se s neistomišljenicima iz Goražda na lokalnoj televiziji i da će otvoreno progovoriti o (ne)djelima pojedinaca tijekom rata. Na optužbe o tome da kalja ugled ABiH, odgovorio da ga kalja onima koji su činili gluposti.

Amir Reko je široj javnosti također poznat po tome što je spasio više od 40 stanovnika Srba u jednom selu pokraj Goražda, unatoč činjenici da su mu prije toga pripadnici vojske Republike Srpske u Gudelju kod Foče spalili roditelje. On svojim primjerom pokazuje da se budućnost može graditi jedino suradnjom i iskrenim ljudskim odnosima. I potpuno je posvećen tome cilju. Ali je to upravo ono čega se nacionalizam najviše plaši, jer kad se krene osvjetljavati njegova konstrukcija koja je sazdana uglavnom na laži, onda oni koji govore istinu postaju nepoželjni. Tako je sa svakim nacionalizmom ili bilo kojom drugom ideologijom.

U spomenutom intervjuu Amir Reko je kazao: “Mi moramo ljudskim putem krenuti.” Ako se nekada bh. društvo doista odluči krenuti ljudskim putem, tada će zasigurno svaki grad u BiH imati neku važnu ulicu ili trg posvećenu Amiru Reki ili ljudima poput njega za koje današnji nacionalisti vole kazati da “kaljaju čast” svojima.

  1. kolovoza – Papa Franjo: Nije loše ono što dolazi izvana, nego ono što se rađa unutra

U podnevnom nagovoru posljednje nedjelje u kolovozu, Papa je upozorio vjernike na opasnost od religioznosti vanjštine te da je trošenje vremena na okrivljavanje drugih, gubitak vremena, prenosi Vatican News.

Razmišljajući o odlomku iz Evanđelja u kojemu Marko navodi Isusove riječi: Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle stvari, Papa je istaknuo kako su te riječi revolucionarne, jer se u ono vrijeme mislilo da onečišćuje određena hrana ili vanjski kontakti. Međutim, Isus mijenja perspektivu; nije loše ono što dolazi izvana, nego ono što se rađa unutra.

To se odnosi i na nas. Često mislimo da zlo dolazi ponajviše izvana, iz ponašanja drugih, od onih koji o nama misle loše, od društva. Koliko često krivimo druge, društvo, svijet, za sve što nam se događa! Čini se da problemi uvijek dolaze izvana. I trošimo vrijeme na raspodjelu krivnji; ali to je gubljenje vremena.

Papa je još kazao da vjernici često poštuju samo vanjske formalnosti zanemarujući srž vjere, a Isus je bio protiv takve vanjštine, htio je da vjera dođe do srca. Ne treba ni spominjati u kolikoj je mjeri vjera u našem društvu stvar vanjštine i dio nacionalnog folklora.

  1. kolovoza – Bosna “šaptom pade”

Egzodus ljudi iz BiH posljedica je ideološke torture i gotovo potpunog ekonomskom sloma. Iako bi svaki odlazak iz rodnog kraja trebao biti težak i bolan, mnogima se sve ogadilo toliko da se za kratko vrijeme u nekom zapadnoj zemlji i psihički preporode. Sama činjenica da na njihov život više ne mogu imati utjecaja moralne nakaze poput Izetbegovića, Čovića, Komšića, Dodika i mnogih drugih sličnih, mora djelovati psihički ozdravljujuće.

Prema podacima Unije za održivi povratak i integracije BiH, u prvih šest mjeseci BiH je napustilo više od 80 tisuća ljudi. Ako se ovim podacima pridoda i to da je prošle godine u BiH umrlo gotovo 17 tisuća više nego što je bilo rođenih te da su predviđanja da bi ove godine moglo biti čak 25 tisuća više umrlih nego rođenih, onda nije, na žalost, pretjerano kazati da se radi o demografskom kolapsu.

Ekonomski analitičar Faruk Hadžić za Avaz je kazao da se “zvanična statistika slijepo drži podataka s popisa stanovništva iz 2013., prema kojem je BiH imala 3,5 miliona stanovnika, ali je prije nekoliko godina Agencija za statistiku BiH saopćila da u BiH živi samo 2,7 miliona ljudi”. Hadžić je dodao BiH neće biti, nego da već jest zemlja staraca.

Starima je zasigurno i najteže, jer im se nije lako nositi s osjećajem – uz sve probleme s kojima se suočavaju – da će upravo oni biti oni posljednji s kojima će prestati život jednog naroda u mnogim selima i mjestima. Ovaj put izgleda Bosna “šaptom pade”!

  1. kolovoza – “Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen!”

U jednom centru za socijalnu skrb u Dalmaciji, kako piše Slobodna Dalmacija, zaposlena je bivša prostitutka. Njezin izbor za psihologa u Centru bio je posve u skladu s procedurama, imala je sve potrebne kvalifikacije i dokumentaciju.

“Problem” je nastao u trenutku kada se saznalo da je se ta osoba ranijih godina bavila prostitucijom zbog čega je završila na Prekršajnom sudu gdje je sve priznala. Tri godine nakon pravomoćne odluke o prekršaju, počinitelj prekršaja smatra se neosuđivanim, nakon čega nastupa rehabilitacija. Ali prije nego što je nastupila rehabilitacija, osoba je bila primljena u Centar za socijalnu skrb na određeno vrijeme. U tom je smislu prekršen zakon.

Ali su zgražanje nad ovom ženom i osude nje kao osobe zbog njezine prošlosti duboko neljudske, a da ne govorimo koliko su u suprotnosti s Evanđeljem. Ne bi bilo loše da katolici koji osuđuju druge ponekad zavire u Evanđelje i pročitaju nešto, kao npr.:

Iv 8, 1-11: A Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.

Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sâm – i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.«

Svatko ima pravo na novi početak, a ako bi se moglo nad nekim zgražati onda bi to trebalo nad onima koji žele drugima oduzeti to pravo. To je doista dno dna!

  1. rujna – Zlatko u “crnoj internacionali”

Zlatko Lagumdžija ili grobar bh. socijaldemokracije (kako ga neki zovu), gostovao je na sarajevskoj N1 televiziji, u emisiji Pressing. Bivši predsjednik SDP-a govorio je o trenutnoj političkoj situaciji u BiH, o akterima na političkoj sceni te o BiH u globalnom kontekstu.

Lagumdžija je govorio o “njima”, misleći na političku elitu, kao o najodgovornijim za trenutno stanje. Nije ga novinar podsjetio da je on nekad bio jedan od “njih” i da je upravo on stvorio neke od “njih”, da je dakle suodgovoran za ovo sve (to je isti onaj novinar koji u istoj ovoj emisiji nije prekidao gosta, “istaknutog teologa”, koji je govorio da je Biblija genocidna knjiga te kao argument za potkrjepljenje antisemitskih stavova citirao Protokol sionskih mudraca, želeći kazati da su Židovi genetski pokvaren narod). Zalaže se Lagumdžija za građansku, multikulturalnu BiH. Put do toga cilja vodi od prijatelja s Bliskog Istoka pa do prijatelja u Sjevernoj Americi, ali nikako se, izgleda, to ne treba raditi sa susjedima ili komšijama, odnosno kroz dijalog s bosanskim Srbima i Hrvatima. Lagumdžija kao da ignorira činjenicu da ti ljudi žive u BiH.

Zlatko Lagumdžija, – iz podteksta njegove priče se jasno zaključuje –, stoji na strani jednog nacionalizma i bori se da taj jedan nacionalizam u BiH “pobjedi” onaj drugi ili treći. Radi se u biti o običnom nacionalističkom megafonu. A to je ono što je najmanje potrebno građanima u BiH i što ne vodi ničemu dobrom. On je kazao da u Europi postoji “crna internacionala”, misleći na vlade Slovenije, Mađarske i nekih drugih zemalja. Političkim stavovima koje zastupa, Lagumdžija ideološki spada u društvo upravo te “crne internacionale”.

  1. rujna – Drama otetih učenika u Nigeriji

U Nigeriji, najmnogoljudnijoj afričkoj državi, ne prestaju otmice učenika u svrhu iznude. Na stotine obitelji i otete mladeži prolazi kroz strašne drame. Danas je vlada sjeverozapadne države Zamfara zatvorila sve škole nakon što su oteta 73 dječaka u jednoj  školi u gradu Maradun. Ova se otmica dogodila tek nekoliko dana nakon što su oslobođene tri grupe uz veliki otkup, piše vatikanski list L’Osservatore romano.

Među otetim učenicima nalaze se i djeca od svega četiri godine. U pojedinim slučajevima obitelji moraju prodati sve što imaju da bi platile otkupninu. Od prosinca je kidnapirano više od tisuću učenika, neki od njih su umrli ili ubijeni dok su bili pritvoreni.

Nigerija je zemlja od preko 200 milijuna stanovnika i s izrazito velikom stopom prirodnog priraštaja. U religijskom pogledu, otprilike jednu polovicu čine muslimani, a drugu kršćani. Zemlja je bogata naftom i drugim resursima, ali se suočava s korupcijom, kriminalom te brojnim islamističkim (Boko Haram je najpoznatija) i kriminalnim grupama koje gotovo svakodnevno vrše teror nad stanovništvom u pojedinim regijama.

  1. rujna – Za hrvatske ekstremiste, Srbi u Hrvatskoj su nepoželjni

Diljem Hrvatske postavljeno je oko 80 jumbo-plakata s velikim natpisom “Popis stanovništva 2021” pod kojim se, uz obilježene kvačice, sugeriraju izbor nacionalnosti “Hrvat” i vjeroispovijesti “Pravoslavac” te pripadnost “Hrvatskoj pravoslavnoj crvki”. Takva vjerska organizacija, iako je na desnici nastoje umjetno oživjeti, nije službeno priznata u današnjoj Hrvatskoj, a korijene ima u tzv. Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, gdje ju je bio uspostavio ustaški režim, piše portalnovosti.com.

Ovo je samo nastavak kampanje koji se vodi po desničarskim medijima u Hrvatskoj u kojoj se godinama nesmanjenim intenzitetom podgrijava mržnja prema Srbima. Predvodnik te sramne kampanje je voditelj jedne popularne i dobro gledane tv emisije u kojoj ugošćava opskurne političare s krajnje desnice, a nerijetko i osobe iz Katoličke crkve koje su “odane” ideologiji krajnje desnice. Da bi ispali “velikodušni” i na neki način pokušali prikriti svoju mržnju, pojedini iz toga kruga tvrde da postoje i “dobri” Srbi, oni koji su se “dokazali” ratujući u Hrvatskoj vojsci ili na neki drugi način, oni koji su tako “iskupili” svoj loši gen – srpstvo. Najčešće pak zagovaraju ideju kako su Srbi u Hrvatskoj zapravo Hrvati pravoslavne vjeroispovijesti. Njihova je mržnja prema Srbima prilično obojena ustaštvom (nacizmom) i država bi se trebala što prije ozbiljno s tim pozabaviti. “Uvijek nakon poraza i predaha”, Crna sjena “poprimi neki drugi oblik i iznova naraste”.

U Hrvatskoj krajem ovog mjeseca započinje popis stanovništva. Tom prigodom su srpske udruge pokrenule promotivnu kampanju kako bi ohrabrile Srbe da se popišu. Kao i uvijek, na plakatima se mahom ispisuju poruke mržnje kojima se zastrašuju građani srpske nacionalnosti čime im se šalje poruka da nisu dobro došli u svojim zavičajima. Ove skupine žele Srbima u Hrvatskoj uskratiti pravo javnosti, onemogućiti im da budu aktivan čimbenik u političkom i društvenom životu. A to je nijekanje temeljnih ljudskih prava i kao takvo zaslužuju zgražanje i osudu.


Polis.ba, Jozo Š.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close