Slova pričaju i kad riječi šute

Slova pričaju i kad riječi šute: Font je horoskopski znak korporacije

Ono što nikako ne smijemo zaobići kad želimo kreirati prepoznatljiv brend jeste njegov prepoznatljiv dizajn. Posebnost brenda leži upravo u pravom dizajnu, a ono počinje biranjem pravog fonta kojim ćete komunicirati. Ovu odluku nikako ne bi trebalo prepustiti slučaju i, baš kako je važno odabrati pravi logotip i boju, treba pažljivo odabrati i font koji će se unificirano koristiti u svim promotivnim materijalima, što uključuje veličinu, ali i prored između redova ali i samih slova, te različite varijante sukladne situaciji u kojoj ih koristite – naslovi, podnaslovi, boldirano, centrirano…

Piše: GMS

Slika vrijedi hiljadu riječi, ali i odabir fonta može odigrati vrlo značajnu ulogu. “Font je poput rukopisa vašeg brenda”, kazao je direktor dizajna jedne njujorške agencije Yego Moravia, dok ga je jedan kreativni direktor definirao kao ekvivalent ljudskom glasu. Na font se gleda kao na medij jednak slici ili zvuku kojim se može iskomunicirati cijela paleta emocija. To je izražaj osobnosti brenda koja će ga definirati kao ozbiljnog, sofisticiranog, razigranog ili pak nježnog. Font može biti veoma važan element u brendingu i reklamiranju.

Ako ste sretni što pričate tiho, mirnim tonom, onda izaberite tanke, delikatne, jednostavne fontove. Zasigurno želite odabrati nešto što neće brzo “izaći iz mode”. Ako želite font koji na tržištu treba egzistirati duže vrijeme, onda trebate izabrati onaj koji je zaobljen, moderan i jednostavan za čitanje.

Vizuelna hijerarhija i varijacije

Važnost pravog fonta možda se najbolje ogleda u tome što kad isti slogan napišete različitim fontovima, to može odaslati sasvim različitu poruku. Naprimjer, kad biste napisali poruku na majici “Pardon, My French” velikim i boldiranim slovima, steći ćete dojam “ironije pravo u lice”, tako ćete znati da onaj ko to nosi ima strožiji, poslovan stav. Kad bi ta poruka bila napisana tankim, lijepim slovima, imala bi potpuno drukčije značenje. Pomalo razigrano, djevojački. Bilo bi – slatko.

U većini slučajeva bit će potrebno izraditi dvije varijante ili čak odabrati dva fonta – jedan za naslove, a drugi za glavni dio teksta, pasuse. Dakle, ovdje se mogu kombinirati debljine istog fonta, varijacije boja ili čak dva različita fonta. Cilj je kreirati vizuelnu hijerarhiju koja čitaocu omogućava da za kratko vrijeme skenira promotivni materijal, detektira najvažnije elemente i shvati na šta se svaki od njih odnosi i s čime se povezuje. Riječ je o tome da se posjetioci internetskih stranica, naprimjer, fokusiraju na boldirane, izdvojene, interesantne dijelove, prije nego što pročitaju cijeli tekst.

Kako bi poruka bila učinkovita, font mora biti čitljiv. Ovdje je ključno da je tekst poredan po logičnom slijedu bez konfuzije u smislenim cjelinama, te da se slova mogu lahko prepoznati i odvojiti jedno od drugog. Jasnoća teksta zavisi i od veličine fonta i razmaka. Stoga fontovi koji izgledaju sjajno u naslovima, ne moraju tako izgledati u ostalom dijelu teksta. Takozvana display-tipografija je dizajnirana da se koristi u velikim formatima kakvi su naslovi. Text i body-tipografija se koristi u printu te je namijenjena dužem čitanju.

Kad je riječ o obliku fontova, tu se razlikuju serifni od sans-serifnih fontova – serifni imaju male završetke, odnosno “repove” na krajevima slova i simbola, dok sans-serifni nemaju. Serifni fontovi se lakše čitaju u printu i koriste se već desetljećima, što im daje pomalo klasičan štih. S obzirom na veličinu ekrana i rezoluciju, na internetu češće viđamo sans-serifne fontove, te upravo zbog velike upotrebe u modernim tokovima odišu savremenošću.

Ne smije se izostaviti ni upotreba kontrasta u povećavanju čitkosti fonta. Kontrast se postiže korištenjem razmaka i boje. Tamni tekst na svijetloj podlozi se preferira u upotrebi na blogovima i knjigama jer omogućava veću preglednost i čitkost kad je riječ o dužim paragrafima i dužem tekstu. Obojeni font treba biti rezerviran za naslove i istaknuti tekst.

Čitanje printanog i internetskog sadržaja

Kad je riječ o veličini fonta, vodilja može biti broj karaktera u jednom redu. Za paragrafe s više redova, veličina fonta treba da bude limitirana na 45-70 karaktera po liniji teksta. Ako se tu nalazi više od 70 karaktera, čitaocu postaje zamorno skeniranje svake riječi i mogao bi se pogubiti u tome. Usto, linije koje su prekratke mogu rezultairati čudnim prekidima ili čak praznim prostorom između paragrafa. U definiranju veličine paragrafa treba znati da većina digitalnih dizajnera apliciraju razmak između redova, koji je najmanje 150 posto veličine teksta.

No, čarolija je u tome da ne bude očigledno i da čitalac ne bi trebao primijetiti kolike su linije teksta te razmak u paragrafima – dobro osmišljena tipografija je fokusirana na funkcionalnost, a to znači da iskomunicira poruku. To ne znači da izgled fonta i dizajn teksta ne bi trebao da bude privlačan i sređen, ali fokus nije na tome.

Nova je era donijela i nove izazove, pa današnji internetski dizajn iziskuje da tipografija bude prikladna i čitka na svim uređajima – od malih pametnih telefona do televizora s HD-rezolucijom veličine 60 inča.

Ako vas još nismo uvjerili u važnost fonta, znajte da je tipografija poput mode ili namještaja, s rijetkim izuzećem funkcionalnih rješenja ovom svijetu ne treba više modnog dizajna, ali ljudi žele izgledati drukčije, probuditi određenu emociju ili se uklopiti u određeni izgled, stoga su tu trendovi i stilovi.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close