Sirija: “Rusi dolaze!?” – “Rusi ne dolaze!?”

Nagađanja o navodnoj ruskoj intervenciji u Siriji su “gluposti” i dio su propagandnog rata protiv Rusije, tvrdi novinar i politički analitičar Pepe Escobar, koji objašnjava “da bi takva mjera s vojnog aspekta bila jednostavno beskorisna, a za Moskvu bi bila politički neprihvatljiva”.

(altermainstreaminfo.com.hr)

“Rusi dolaze! Rusi dolaze!” Ovi lažni alarmi “da dolaze Rusi” su postali slogan koji se ponavlja još od vremena Hladnog rata, piše novinar u članku za RT, dodajući kako “ovaj put Rusi dolaze okupirati Siriju”.

“To je samo uvod. Uskoro će Rusi će upasti na Bliski istok, cijelu istočnu i zapadnu Europu i na Arktik. A onda, jednog dana, potajno će se vratiti na Kubu, spremni da napadnu Floridu. A potom i cijeli nacionalni teritorij Sjedinjenih Država”,  ironično tvrdi analitičar.

Novinar objašnjava kako vojna doktrina Pentagona Kinu i Rusiju smatra za jedinu “veliku prijetnju”, koje su “jednake, ako ne i gore, od Islamske države”.

“Stoga sva nagađanja u stilu “Rusi dolaze!” stižu “iz druge ruke, ideološki korumpiranih medija i velika su laž”, kaže autor.

Zašto se to čini?

Po njegovom mišljenju, problem je između NATO saveza i Zaljevskog vijeća za suradnju (GCC) i Rusijom, jer Moskva predlaže pravi mirovni plan za Siriju, koji istovremeno rješava dva ključna pitanja tragedije u zemlji: podjelu vlasti u Damasku i uspon “Islamske države”.

Naime, ovaj plan, koji uključuje podjelu  vlasti između predsjednika Bashar Al-Assada i umjerenog dijela sirijske opozicije već je do u detalje objašnjen Washingtonu, Ankari, Rijadu i Kairu.

No, prvi korak mora biti stvaranje prave koalicije za borbu protiv lažnog “kalifata”, one koja će uključivati i Rusiju, Iran, sirijsku vladu u Damasku, Tursku i Saudijsku Arabiju, kao i Washington.

“Tu je problem, jer plan Obamine administracije i dalje ostaje promjena režima u Siriji”, rekao je novinar.

Američka kampanja protiv “Islamske države” je “beskorisna igra”

“U međuvremenu, treba naglasiti da je sadašnja kampanja bombardiranja Islamske države pod vodstvom Sjedinjenih Država beskorisna igra”, kaže analitičar.

Po njegovom mišljenju, jedini realan način za poraz terorističke skupine na terenu je “savez sirijskih snaga, Hezbollaha, Irana i Iraka u koordinaciji s preciznim bombardiranjem uz obavještajno navođenje iz prve ruke”.

“To se neće dogoditi, jer Bijela kuća, Pentagon, kuća Saud i sultan Erdogan, bez obzira na svu retoriku, to jednostavno ne žele”, predviđa Escobar.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je u četvrtak potvrdio rusku vojnu nazočnost u Siriji, ali u isto vrijeme naveo da se ona odnosi na dostavu oružja sirijskoj vojsci.

“Ruski vojni stručnjaci su u Siriji već dugi niz godina. Njihova prisutnost je povezana s opskrbom oružja sirijske vojske koja je jedina sila koja se bori protiv terorista Islamske države i drugih ekstremističkih skupina”, novinarima je izjavio ruski ministar vanjskih poslova nakon sastanka sa svojim kolegama iz Sudana i Južnog Sudana, prenose Ria Novosti.

Dakle, vijesti o dolasku ruske vojske u Siriju šire uglavnom izraelski, turski i zapadni mediji. Činjenica jest da su ruski vojni instruktori i marinci koji ih štite na terenu tamo prisutni, kao i da Rusija isporučuje oružje sirijskoj vojsci. To uopće nije sporno, kao ni diplomatska inicijativa Rusije da se pronađe način za mirno rješenje sirijske krize, koji će uključivati i sirijsku oporbu, ali nikako strance i terorističke skupine u zemlji. Ovaj plan je neprihvatljiv za SAD, Tursku i zaljevske monarhije, jer na terenu “naoružanu sirijsku oporbu” ne predstavlja nitko. Uglavnom je riječ o militantima terorističkih skupina, Al Nusra Fronta i “Islamske države”, a čak i tamo gdje se predstavljaju kao “Slobodna sirijska vojska” (Idlib, Dara'a i šire područje Damaska), pod zapovjedništvom su radikalnih islamista povezanih sa sirijskim ogrankom Al Qaede ili je riječ samostalnim islamističkim brigadama.

Što se tiče “antiterorističke koalicije” koju predvode SAD, nakon godinu dana zračnih udara čak i pojedini američki mediji priznaju da je ISIL ojačao i proširio područje nadzora, što samo potvrđuje činjenicu da ni Washingtonu ni njegovim saveznicima pravi cilj nikada i nisu bili islamisti, nego svrgavanje Assada.

Širenje zone utjecaja islamista od početka zračnih udara “međunarodne antiterorističke koalicije” u srpnju prošle godine do danas se može vidjeti na interaktivnoj mapi koju je objavio američki Institut za ratne studije.

Časopis The Atlantic podsjeća kako je  prošle godine Barack Obama predstavio plan “kojim će oslabiti i na kraju uništiti ISIS”.

Godinu dana kasnije, američka vojska i njeni saveznici su proveli 6 700 zračnih udara u Iraku i Siriji, poslano je više od 3 000 američkih vojnika u Irak, a trenira se više tisuća iračkih vojnika i sirijskih “boraca”.

Unatoč svim tvrdnjama, mapa zorno prikazuje kako je uz zračne napade i kopnene operacije domaćih snaga Islamska država izgubila teritorij u nekim područjima, ali ga je stekla u drugima. Na karti su crno označeni teritoriji u kojima je ISIL imao potpuni nadzor,  ceste i nekoliko velikih populacijskih centara. Tijekom vremena se crne mrlje povlače prema mjestima u sjeverozapadnoj Siriji duž granice s Turskom, izvan Bagdada, te u blizini iračkog grada Tikrita. Dalje se šire na središnju Siriju blizu Palmyre, te u Iraku u blizini Ramadija, glavnog grada pokrajine Anbar.

S druge strane, američko Ministarstvo obrane je reklo da od travnja “ISIL više ne može slobodno djelovati u otprilike 25 do 30 posto naseljenih područja iračkog teritorija, gdje je ranije to činio, dok je područje utjecaja Islamske države u Siriji uglavnom ostalo nepromijenjeno”.

Obavještajna tvrtka IHS Jane je procijenila da je u srpnju ISIL izgubio 9,4 posto teritorija u odnosu na prvu polovicu 2015. godine.

Možda bi trebalo dati više informacija o vrsti teritorija kojeg je ISIL dobio i izgubilo tijekom proteklih godinu dana. John Ford, rezervni kapetan američke vojske, opisao je nedavno “četiri glavna područja teritorijalnih promjena: ISIL je pretrpio gubitke u blizini Bagdada, u kurdskim područjima Iraka, te duž turske granice sa Sirijom, a zauzeo područja oko Palmyre”.

“ISIL je mogao napredovati u područjima s većinskim arapskim sunitskim stanovništvom, ali nije uspio zaživjeti u područjima gdje su sunitski Arapi u manjini i gdje su im se suprotstavile snažne suparničke kopnene snage. ​​ Gledano u tom svjetlu, ISIL je bitno oslabio u Kurdistanu i blizu Bagdada, dok je u središnjoj Siriji bilo puno lakše zadržati teritorij i napredovati”, kaže John Ford.

Ovog mjeseca je general Martin Dempsey, čelnik Združenog stožera američke vojske, pozvao na borbu protiv Islamske države, predviđajući da će trebati “desetljeće ili više za rješavanje problema koji su doveli do uspona ove terorističke skupine”.

Primjetna je velika razlika u izjavama s početka vojne kampanje “međunarodne antiterorističke koalicije” i onih koje sada upućuje šef Združenog stožera američke vojske. S druge strane to znači da SAD ne žele bilo čije uplitanje u njihove poslove i da zajedno s Turskom i zaljevskim monarhijama žele ostvariti ciljeve koje su si postavili prvih dana “narodnog ustanka u Siriji”.

Ulazak Rusije na pozornicu u vojnom smislu sigurno nije u onoj mjeri kako navode mediji, iako nema sumnje da su Rusi svojim pojačanim prisustvom u Siriji i isporukama novog naprednog naoružanja pod znak pitanja doveli planove Zapada i njihovih saveznika u regiji.

O “hitnoj potrebi svrgavanja Assada” govori i izbjeglička kriza, za koju je američki državni tajnik rekao da će se samo pogoršati zbog angažmana ruskih snaga u Siriji. Za propagandni dio su u tom smislu zadužene nevladine humanitarne organizacije sponzorirane od strane poznatog filantropa Georga Sorosa. Njihova je kampanja proteklih tjedana poprimila oblike kakvu smo vidjeli uoči agresije na Libiju, što posebno zabrinjava, jer se to nikada nije dogodilo “slučajno”. Osim toga, za širenje straha od dolaska ruske vojske u Siriju se koristi i izbjeglička kriza. Naime, američke vlasti smatraju da vojno prisustvo Rusije u Siriji može dovesti do toga da će još veći broj Sirijaca bježati i tražiti sigurnost na europskom kontinentu, javlja CNN, gdje opet veliku ulogu igraju takozvane “humanitarne udruge” i takozvane “nevladine organizacije”.

“Udruge sponzorirane od strane Sorosa u Siriji žele svrgavanje Assada, a ne pomoći civilima”, piše agencija Sputnik, a razinu bjesomučne propagande protiv sirijske vlade i sirijskih oružanih snaga možete vidjeti na službenima stranicama koje prate rad takozvanih “humanitarnih udruga” The Syria Campaign i White Helmets.

Jedna od najvećih humanitarnih organizacija koje djeluju u ratom razorenoj Siriji – Bijele kacige (White Helmets) – provodi izrazito antivladinu propagandu i traži izravnu stranu vojnu intervenciju protiv Damaska. Ne onu rusku, naravno.

U članku za “21st Century Wire News” je istraživačka novinarka Vanesse Beeley rekla da se Bijela kacige koriste za pomoć teroristima i prikrivanje njihovih zločina islamista, te za demoniziranje sirijski predsjednik Assada.

Službene internetska stranice Bijelih kaciga kaže da su njezini volonteri spasili više od 20 000 ljudi i to na svim stranama u sukobu, dodajući da organizacija djeluje na načelima humanosti, solidarnosti i nepristranosti kao Međunarodna organizacija za obranu civila.

Međutim, prema Vanessi Beeley, Bijele kacige i druge NVO poput Sirijskog opservatorija za ljudska prava, koriste se kako bi opravdale Zapada politiku naoružavanja i potpore sirijskim pobunjenicima.

Vanesse Beeley je za agenciju Sputnik govorila kako je istraživala korijene Bijelih kaciga.

“Ako pogledate njihovo osnivanje 2013. godine, oni su nastali uz financiranje Velike Britanije, Sjedinjenih Država i sirijske oporbe. Dakle, odmah imamo sumnju u nepristranost unutar same organizacije”, kaže Beeley.

“Bijele kacige demoniziraju Assadovu vladu i potiču izravnu stranu vojnu intervenciju. Njihov čelnik ne nedavno napisao uvodnik za Washington Post, a Bijele kacige su također vrlo aktivne na društvenim mrežama”, rekla je Beeley.

Iako Rick Sterling tvrdi da su Bijele kacige novo ime za “Sirijsku civilnu zaštitu”, unatoč imenu, tu “Sirijsku civilnu” obranu nisu stvorili Sirijci niti služi Siriju. Civili iz pobunjenih područja pod kontrolom islamista su bili plaćeni da idu u Tursku prođu neku vrst obuke u operacijama spašavanja. Program je vodio James Le Mesurier, bivši britanski vojnika i privatni poduzetnik čija je tvrtka je sa sjedištem u Dubaiju, piše Global Research.

Istraživanja o broju ljudi obučenih na budu Bijele kacige i broju spašenih ljudi su prilično različita.

“Brojevi su vjerojatno pretjerani,  pogotovo ako se uzme u obzir da u područjima koja nadziru pobunjenici ima  vrlo malo civila. Liječnik koji je nedavno služio u dijelu Aleppa pod kontrolom pobunjenika to područje opisuje kao grad duhova”, piše Vanesse Beeley.

Bijeli Kacige rade uglavnom s islamistima iz skupine Al Nusra Front. Postoje i snimka nedavnog navodnog napada klorinom koja počinje s logom Bijelih kaciga, a završava s logom Al Nusra Fronta. U stvari, Bijele kacige su mali spasilački tima sirijskog ogranka Al Qaede, Al Nusra Fronta, kaže Beeley.

Tijekom svog intervjua je navela druge primjere s objavljenih snimaka na kojima se vidi da Bijele kacige čine puno više od spašavanja ljudi.

“Kada bi barem uspjeli natjerati ljude da se zapitaju o svrsi te propagande i kada bi ljudi uspjeli shvatiti da im se plasiraju vrlo jednostrane priče, onda bi riješili dio problema kojeg te priče stvaraju”, zaključuje Vanesse Beeley.

Jednako tako je i s ruskim vojnim angažmanom u Siriji, priča koja je tako dobro plasirana u medijima da su je pozdravili i oni koji podržavaju vladu u Damasku ili barem oni koji ne podržavaju islamiste. No, ne treba zaboraviti da je medijska kampanja u “dolasku Rusa u Siriju” dobrim dijelom krenula iz Izraela.

Ranije ovog tjedna je libanonski list Al- Akhbar pozdravio veći vojni angažman Rusije na strani predsjednika Bashara Al-Assada i sirijskih vladinih snaga u borbi protiv islamista Al Nusra Fronta i Islamske države, skupina koje su dobro naoružane i velikodušno financirane od strane zaljevskih zemalja.

Prema pisanju lista, vojna intervencija Moskve će spriječiti ili barem osujetiti i buduće izraelske zračne napade u Siriji, a ujedno se šalje jasan signal čelniku Turske Erdoganu, zakletom neprijatelju Assada.

Međutim ovdje je Al-Akhbar otišao predaleko, jer zamišlja Rusiju koja se odlučila iz Sirije vojno suprotstaviti Izraelu, zemlje od koje je Rusija upravo  kupila desetak bespilotnih letjelica da nadziru granicu s Ukrajinom.

U isto vrijeme, Amos Harel, vodeći vojni analitičar izraelskog Haaretza, piše  “kako ulazak Rusije na sirijsku pozornicu mijenja pravila igre”.

Misije ruskih zrakoplova na nebu Sirije, kaže Harel, automatski “ograničava” slobodu djelovanja izraelskih borbenih zrakoplova. Suočen s tim, nastavlja analitičar, Izrael će se morati nekako prilagoditi novoj situaciji i promijeniti neke od svojih strategija.

O ograničenju slobode kretanja izraelskim zračnim snagama također pišu novine Yediot Ahronot. To traži nova “pravila angažmana”, navijestio je Ram Ben-Barak, generalni direktor Ministarstva obavještajnih djelatnosti u Izraelu.

Amos Gilad, savjetnik ministra obrane Moshe Yaalona, kaže da je prerano govoriti o “preprekama” za operacije izraelskih zračnih snaga u Siriji. Sa svoje strane Amos Yadlin, bivši šef vojne obavještajne službe, isključuje mogućnost da će se dvije strane naći na putanji sudara.

“Oni će nastojati da pronađu put da se ne susretnu, Moskva i Tel Aviv nisu neprijatelji”, kaže Amos Yadlin.

Izraelci sada bacaju vodu na vatru i umanjuju opseg ruske intervencije u Siriji, barem što se tiče interesa židovske države. Isključuju mogućnost da će ruski borbeni zrakoplovi letjeti do juga Sirije, gdje Izrael provodi većinu svojih napada protiv sirijske vojske i boraca Hezbollaha, prenosi agencija Nena News, koja je napravila pregled izraelske štampe u kojoj su se pojavili napisi kako će ruski borbeni zrakoplovi “zakomplicirati vojne planove Izraela”.

Međutim, Izraelci znaju da će se morati nositi s novonastalom situacijom, što komplicira, i to ne malo, njihove vojne planove u potporu, sada očitoj, radikalnim islamističkim milicijama koje podržava Zapad, koje se još uvijek opisuju kao “umjereni pobunjenici” i djeluju na jugu Sirije i blizu Golana.

Izrael već pruža medicinsku skrb tim “borcima za slobodu” s kojima, prema izvješću promatrača Ujedinjenih naroda, održava više ili manje redovite kontakte.

Od početka rata u Siriji izraelsko zrakoplovstvo imao potpunu prevlast na nebu i provelo je niz napada na Golanskoj visoravni, uz granicu između Libanona i Sirije, ali i blizu Damaska. Prema Tel Avivu, službeno se htjelo zaustaviti konvoje sa sofisticiranim oružjem i raketama namijenjenim Hezbollahu i spriječiti da se jug Sirije, osobito teritorij u blizini Golana, pretvori u “iransku ispostavu” odakle će biti napadnuta židovska država.

Međutim, gledajući na karti ciljeve izraelskom bombardera u posljednjih nekoliko mjeseci, jasno je da napadi nisu usmjereni na zaustavljanje nikakvih “konvoja oružja”, nego da se pomogne  oružanim skupinama koje se bore protiv sirijske vojske i Hezbollaha.

Izrael je islamistima pomagao da povrate kontrolu nad Qalamounom, Zabadanijem  i granice s Libanonom, strateškom području bez kojeg, ako želi osigurati opstanak, Damask nikako ne smije odustati.

Jasno da svoje interese u Siriji imaju SAD, europske sile, Turska, zaljevske monarhije, ali isto tako ih imaju Rusija i Iran. Međutim, sve navedene svjetske i regionalne sile sebi daju za pravo da vojno djeluju u Siriji, na sirijskom nebu i uz pomoć islamista na sirijskom teritoriju, dok se to pravo niječe legitimnim saveznicima legitimne sirijske vlade i oružanih snaga. Trenutno se ruski angažman preuveličava, a “humanitarne udruge” i raznorazni “opservatoriji za ljudska prava” i “aktivisti na terenu” imaju zadaću da, razmjerno jačanju ruske uloge u Siriji, uveličavaju broj civilnih žrtava i količinu patnje civilnog stanovništva. Primjetno je da su se neprijatelji Sirije, uključujući i “pasivni” Izrael, vidno uznemirili zbog povećane isporuke ruskog konvencionalnog oružja sirijskoj vojsci, ali se, barem za sada, ipak ne može govoriti o većem kontingentu ruske vojske ili modernim borbenim zrakoplovima koji sudjeluju u borbama. Naravno, nitko ne isključuje ni tu mogućnost, jer se “međunarodna antiteroristička koalicija” pokazala kao potpuno promašaj, dok Rusija, Iran, čak, Kina, te sve zemlje šire regije koje ne pružaju potporu islamistima, žele ISIL uništiti u Siriji i Iraku, nikako da se sutra s islamističkim militantima moraju boriti unutar vlastitih granica. To je ujedno razlog zbog kojeg ne smiju i sigurno neće napustiti ni sirijsku vojsku, ni predsjednika Assada, što je još jedna od medijskih napisa koji se pojavljuju proteklih dana, a kako i u kojem obimu će pomagati Siriji, posljednji koji će to saznati će biti mediji.

Vladimir Putin potvrdio ruski vojni angažman u ratu u Siriji

Sudjeluje li ili ne sudjeluje Rusija u sirijskom sukobu i u kojoj mjeri?

Ruske snage dolaze u Siriju i iz baze u blizini Damaska kreću u rat protiv Islamske države

Dogovor Rusije i Egipta o Siriji

Rusija i SAD: Načelni dogovor za rješenje sukoba u Siriji

Siriji isporučeno šest ruskih zrakoplova MiG-31 i pošiljka protuoklopnih sustava Kornet

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close