PolitikaSvijet

Hoćemo li i slijedeće godine slaviti Dan Europe?

Prije 70 godina je francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman pozvao na stvaranje solidarne Europe bez granica. Ima li te odvažnosti i danas? Ponašanje u pandemiji budi sumnje u to, smatra Bernd Riegert.

“Mir u svijetu se ne može održati bez stvaralačkog napora koji odgovara veličini te prijetnje.” Tom rečenicom je francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman prije 70 godina počeo svoje priopćenje koje je postavilo temelj za razvoj današnje Europske unije. Kao pouka strahota dva svjetska rata, Schuman je predočio viziju jedne europske federacije koja bi se temeljila na solidarnosti i izjednačavanju životnog standarda.

Prije 70 godina je mirni suživot bio izazov koji je tražio ‘stvaralački napor’. Danas je to novi poredak kojeg i Europa i čitav svijet moraju stvoriti nakon iznenadne, možda razarajuće pandemije. Prijetnja blagostanju, životu i slobodi je ogromna. Gdje su te stvaralačke žene i muškarci dimenzija jednog Roberta Schumana koji bi nas mogli izvesti iz ove krize?

Europa nema jamstvo na uspjeh

Bernd Riegert

Bivši talijanski premijer Paulo Genitloni koji je sad europski povjerenik za gospodarstvo upozorava na moguću propast prostora eura, a tako i čitave Europske unije zbog krize izazvane virusom korone. Udruživanje gospodarskih snaga kako bi se sve članice Unije izvele iz najteže krize od Drugog svjetskog rata bi mogla biti prevelika zadaća za Europsku uniju i koja bi je mogla razoriti. Gospodarska kriza tek produbljuje već ionako prisutne rovove koji se prostiru Europskom unijom.  Bogate države će se brzo moći osoviti na noge, siromašne države će postati još siromašnije. Njihovi pozivi na solidarnost će lako postati još glasniji i radikalniji, a odgovarajuća reakcija će se čuti iz bogatih članica.

U pandemiji je najprije svatko sebi najbolji prijatelj. Ono što je potakao Schuman prije 70 godina i što se pretvorilo u zajedničko tržište, zajedničku valutu i zajedničke vrijednosti je 27 nacionalnih vlada bacilo preko palube u samo nekoliko tjedana. U divljoj panici su se zatvorile granice, prekinuli su se lanci isporuka, ograničila ljudska prava, čitavo gospodarstvo bacilo u komu. I izlazak iz ovog stanja koje se ne može dugo trpjeti je počelo kaotično i bez koordinacije. Svaka članica djeluje kako joj je volja.

Robert Schuman predstavlja 1950. u Parizu svoj plan

Europska unija se sad treba skrbiti za obnovu i što prije sakupiti što više novca. Ali taj novac jedino može dobiti od svojih članica i onda ga drugačije podijeliti. U toj situaciji neki predsjednici država – kao francuski predsjednik Macron – traže više ovlasti Europskoj uniji. Drugi, poput nizozemskog predsjednika vlade Marka Rutea, upozoravaju kako to nipošto nije dobra ideja. Nacionalisti i populisti klase mađarskog premijera Orbana već traže manje Europe.

Sukob između tih frakcija je star skoro kao i Schumanovo priopćenje. Do sada se Europska unija još uz velike muke nekako mogla izvući iz problema kao što su proširenje na istok, odbijanje Ustava, financijska kriza ili Brexit. Ali ovaj put je “prijetnja” kakvu je mislio Schuman ogromna. Još nedostaje primjerenog “stvaralačkog napora” članica Europske unije. Ne pomaže niti nedavna odluka njemačkog Ustavnog suda kojom se postavlja pitanje neosporne nadležnosti Europskog suda i time ljulja čitav pravni poredak u EU.

Kriza kakvu nismo vidjeli

Kod predstojećih pregovora za neviđeni fond obnove, novi Marshallov plan i najveći zajednički proračun koji je ikad postojao moraju članice Unije još dokazati, jesu li sposobni za “solidarnost u djelu” kao što je govorio Robert Schuman prije 70 godina. U međuvremenu su europske države toliko međusobno ispletene da jedino zajednički mogu savladati krizu i održati blagostanje – i na koncu, održati mir. Niti jedna nacionalna država ne može gospodarski ozdraviti obzirom na globalnost ove katastrofe, jer svatko je ovisan o lancu opskrbe koji bi funkcionirao i tržištima diljem svijeta.

Protesti protiv zatvaranja europskih granica

Ovog 9. svibnja/maja  koji je u čast Schumana i njegovog povijesnog plana proglašen Danom Europe je zapravo trebala početi Konferencija o budućnosti Europe koja je bila planirana davno prije pandemije. Za dosadnu konferenciju sa zaključcima koji će onda sakupljati prašinu u ladici sad doista nitko nema vremena.

Konferencija je odgođena, ali sad je vrijeme za “stvaralački napor” kakav je mislio Robert Schuman: treba donijeti odvažne odluke i punim srcem zajednički djelovati. Biti će najvažnije da, baš kao i prije 70 godina, opet Francuska i Njemačka zajednički potaknu obnovu nakon pandemije. Tko hoće surađivati, dobro je došao. Nitko se neće siliti, niti Italija, niti Poljska ili Mađarska.

Europska unija stoji pred svojom najvećom kušnjom. Jer, hoće li i slijedeće godine biti Dana Europe kojeg ćemo moći slaviti?

dw.com
Autor Bernd Riegert

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close