Filip Mursel Begović: Medijski napad na Bošnjake – Nad Vučićem izvršen „genocid“

Na kraju filma „Gori vatra“ Pjera Žalice penzionirani policajac Zaim, koji je u ratu izgubio sina, lud od boli, diže kuću i sebe u zrak. Međutim, u isto vrijeme u njegov grad trebao je stići Bill Clinton da se pobratimi i podrži zoru koja sviće iznad Tešnja. Zbog eksplozije kuće Clintonova delegacija odustaje od posjete, a u filmu krimogeni načelnik Tešnja situaciju komentira riječima: „Zaime, jeb'o si nas za sva vremena!“

Načelnikovom konstatacijom mogli bismo popratiti i posjetu srbijanskog premijera Aleksandra Vučića obilježavanju 20 godina od genocida u Srebrenici. Bošnjaci i njihov dvadesetogodišnji srebrenički vapaj na kraju nisu dobili izvinjenje od srpskog predstavnika, nisu dobili priznanje za počinjeni genocid, a vlastitim nekontroliranim i ogorčenim izljevom emocija doveli su se u situaciju u kojoj se Srbima moraju izvinjavati radi napada na njihovog premijera u Potočarima. Pritom, u duhu srpskih žrtvoslovnih magijskih običaja zamjena teza, Vučić i dalje, sav izranjavan, navodno nudi ruku pomirenja Bošnjacima. U isto vrijeme dobro uhodana srpska medijska mašinerija pod direktnom Vučićevom kontrolom kreće u svoj “zločinački” poduhvat da što bolje iskoristi ovaj, po ko zna koji put, ogorčeno-naivni istup Bošnjaka.

Politički marketing

Naprosto je nevjerovatna količina političkog marketinga u Srbiji koji direktno poručuje da je u Potočarima izvršen atentat, pokušaj ubistva, međunarodna zavjera, ekstremističko divljanje…

Onako pride, za srpske medije ugledni teolog i filozof, navodni šejh Imran Hosein koji se predstavlja kao diplomata Ministarstva vanjskih poslova egzotičnog Trinidada i Tobaga, izjavio je da u Srebrenici nije bilo genocida. Srbi se služe svime što njihovoj razmaženoj pameti može pasti na pamet, a zloba koja progovara kroz karikaturalnog islamskog mislioca iz Trinidada i Tobaga ne boli kao što boli napis iz srpskih medija u kojem se izvrću izjave majki Srebrenice udarnim naslovima: „Vučiću, pomozi da Bosna ostane mirna!“

Medijski opisi Vučićevog proboja kroz razularene muslimanske ekstremiste liče na srednjovjekovne pikarske romane, na junačku borbu El Cida protiv krvoločnih Maura, Davida protiv Golijata, na borbe antičkih junaka sa Skilom i Haribdom, na Sagu o Nibelunzima i Siegfriedovo mučeništvo (Sieg heil Vučić), kojeg su Nijemci nerijetko koristili za kulturno oblikovanje najgorih oblika nacionalizma. Ep o Aleksandru Vučiću – Vučičijada – uskoro će se razotkriti kroz medijski scenarij po kojem je nad srpskim premijerom u Potočarima izvršen genocid.

Bošnjački narod izvršio je nad Vučićem genocid, stajat će u nekoj budućoj rusko‑grčko‑kinesko-rumunjsko-bugarskoj rezoluciji, a svaki kolektivni zločin nad pojedincem treba najstrože osuditi riječima: Da nam se više nikada i nigdje ne ponovi Aleksandar Vučić. Amin! Bez sumnje da se za napad na Vučića službena bošnjačka politika morala izviniti, a pretjerivanje u izvinjavanju prepoznali su Bošnjaci kao snishodljivost prema politici koja je izvršila genocid nad njima.

Na bošnjačkoj strani traži se i krivac, a potraga se svodi se na političku manipulaciju i teorije zavjere. Uz djelovanje bošnjačke medijske pete kolone, koja nam se još jednom otkriva kao potporni stup antibosanske politike, mi svjedočimo napise da je napad na Vučića bio na nivou ISIL-a. Prije toga, sva se bošnjačka medijska peta kolona ubi od napora da medije preplavi slikama uplakanih srebreničkih majki koje još jednom pričaju svoje stravično-razarajuće priče. Naravno, kultura sjećanja kroz svjedočanstva stradanja mora se njegovati, ali potrebno je doziranje koje neće izluditi i emotivno destabilizirati ljude do mjere da su spremni na nasilje. Ili naši mediji ili mi sami zaista teško možemo dokučiti vlastiti psihizam i, naposlijetku, kontrolirati ga i usmjeriti na pravi put.

Dakle, nekome je potrebno da se napad prikaže kao islamski ekstremizam koji vodi u stvaranje islamske države usred Evrope. Od toga se ne preza ni u navodno uglednim srbijanskim medijima koji će kamenje koje je letjelo prema Vučiću nazvati krvoločnim kažnjavanjem i kamenovanjem po šerijatskim principima. U tom smislu, napisi u nekim bošnjačkim medijima idu u korist Srbima. Stoga su Bošnjaci još jednom pokazali da su posve nezreli, a Aco Vučić nas je baš kao i Zaim iz Žalicinog filma „jeb'o za sva vremena“.

Nemoćna bol tragedije

Kada svedemo račun od 20 godina genocida u Srebrenici, ispada da su od njega hajrovali svi osim Bošnjaka. Srbi su još jednom žrtve, nad Vučićem je izvršen genocid, morali smo se izvinjavati, a javili su se i usamljeni glasovi hercegovačkih poskoka koji tvrde da Hrvati moraju hitno nešto poduzeti, jer zbog divljanja srpsko-bošnjačkih nacionalističkih elita njima prijeti nestanak.

Nemoćna bol tragedije i neutješni srčani lomovi ostali su, a, ukoliko se na ispravan način ne kanaliziraju, oni će i u budućnosti kod Bošnjaka izazivati nekontrolirane unutarnje eksplozije, s rezultatima poput Vučićeve posjete Potočarima, koji će nam na kraju politički štetiti.

“Ostanimo dostojanstveni u našem bolu”, poruka je kojom je reis spriječio eskalaciju incidentnog ponašanja u Potočarima, ali i ponudio vizionarski putokaz.

Preuzeto iz: Sedmičnik Stav, broj 19