Visoko

Seid Zimić: Historija i istorija kroz povijest

HISTORIJA I ISTORIJA KROZ POVIJEST

Nedavno Zavičajni muzejVisoko u Altindagu poreda goste od nauke da kažu koju mudru o trokutastojzemlji razapetoj na balkanskoj vjetrometini koja je, s vremena na vrijeme, isama sebi znala biti trn u oku. Domaćini navratili po pločicu mudrosti daupotpune svoj spoznajni mozaik, a novinari pecaju pogodan ugao da ovjekovječeportret koji je odlutao u petnaesto stoljeće za karavanima zmijolikim.

Ljudi naučnomutemeljenošću besjede o dolasku nezvanih carevina, adeta i iskustava i saistoka i sa zapada u trokutastu zemlju koja se toljećima pokazivala idokazivala kao fin domaćin – čini mi se, i do dana današnjeg. Bosanske, nibanovine ni kneževine, ni carevine ni kraljevine ne htjedoše preko menjika;nije bilo potrebe, uvijek je bilo dovoljno bihuzurluka i u vlastitoj avliji.

Jedna knjiga stematikom smještenom u drugu polovinu devetnaestog stoljeća pokušava pojasnititrgovinu na veliko i malo po sarajevskom krajoliku. Dućani podigoše pozorište –pozorište zabavlja dućandžije. Porez ovakav ili onakav niko i ne spomenu. Neštoveliko i nepoznato je „visilo u zraku“, neka nezvana monarhija, možda.Privredno-kulturni pravac „hljeba i igara“ bio je opravdan, nažalost.

Druga knjiga stidljivopriča o tzv. nacionalnim manjinama u trougloj državi između dva „velika rata“.Opće šarenilo na cijeloj teritoriji. Štivo nije definisalo pojam „nacionalnemanjine“. Opravdavam, nije ni moglo, jer su „veliki ratovi“ preko noći odmanjine pravili većinu i obrnuto, a ni jedni niti drugi nisu imali plahošićara. Stvarno se historija ponavlja – i danas zatreba težina ruke neke„manjine“ da prevagne dio „većine“ u šarenom parlamentu.

I na kraju predstavenauka pokušava da dā zapreminu i masu jednoj katarzi, jednoj renesansi (s dozomhumanizma) – zemlji bosanskoj u zvijezdi crvenoj. Zanos pobjede nadneprijateljem ne osvijetli put borbi sa samim sobom. Od 1945. do 1952. Rezultatdiskutabilan. Didaktičko-metodičke i pedagoško-psihološke varijacije velikihumova ne preobraziše gen stoljećima brušen. Čudan je čovjek bosanski! Kazna jestigla. Nezavršena domaća zadaća počela je varničiti: u velikokladuškomVrnograču, visočkoj Gračanici, bijeljinskoj Janji,rogatičkoj Žepi. Istopiše seopštine/općine. A onda: pismo Rusiji, studenti u Beogradu, 1972/74., Trst,Albanija, ljubljanski konzilij, „Agrokomerc“, Marković …

Od tri tačke panaovamo, do dana današnjeg, je svima manje-više polovično poznato. Iščitali smoono napisano u redovima, a ono između redova ostavljamo istoriji da uzasistenciju historije oblikuje povjesnu istinu.

Seid Zimić

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close