Da li postoji politička volja za izmjenu izbornog zakonodavstva?
Stevan Salatić: Da li postoji politička volja za izmjenu izbornog zakonodavstva?
U Sarajevu je 12.oktobra 2015.godine, u organizaciji Koalicije za nestranačko posmatranje izbora Pod lupom održana konferencija pod nazivom „Godinu dana nakon izbora – Postoji li politička volja za izmjenu Izbornog zakona“.
Autor: Stevan Salatić
BUKA
Na konferenciji na kojoj su prisustovali najviši zvaničnici zakonodavne vlasti u BiH, predstavnici izborne administracije – članovi Centralne izborne komisije, te članovi gradskih i opštinskih izbornih komisija, članovi nevladinog sektora upućenog na monitoring izbornog procesa te ostala javnost, sumirana su iskustva rada prve godine mandata novih predstavnika u zakonodavnoj vlasti Bosne i Hercegovine i razmatrane su perspektive budućeg djelovanja političkih struktura BiH koje imaju zakonodavni kapacitet.
Zaključci konferencije su jasni – Bosni i Hercegovini je neophodna jedna cjelokupna, sveobuhvatna, sistemska izmjena izbornog zakonodavstva u svim njegovim djelovima – počevši od političkog zaključno sa tehničkim aspektom.
Iako je po okončanju Opštih izbora 2014. godine zbog postojanja određenih izbornih anomalija većina političkih subjekata deklarativno izrazila namjeru za izmjenama Izbornog zakona, danas godinu dana kasnije malo je toga urađeno. Sama činjenica da je Parlamentarnoj skupštini BiH bilo neophodno čak godinu dana da formira interresornu radnu grupu koja bi trebala da pripremi tekst izmijenjenog Izbornog zakona govori u prilog ovoj činjenici.
Ipak na konferenciji u organizaciji Koalicije Pod Lupom, istaknuto je nastojanje novoizabranih članova interresorne grupe da tekst novog izbornog zakona bude pred parlamentarcima u prvoj polovini 2016.godine. Kao skromni doprinos poboljšanju izbornog procesa, Koalicija Pod Lupom je na konferenciji predstavila publikaciju pod naslovom „Pregled izbornog zakonodavstva i segmenata izbornog procesa u 40 država članica OSCE-a“ u kojoj su komparativnom metodom prikazana zakonska rješenja u aspektu tehničkog provođenja izbora u većini članica OSCE-a.
Da li zaista ima političke volje za izmjenu izbornog zakonodavstva? Ovo veoma jednostvano pitanje u večini zemalja bi dobilo veoma jednostavan odgovor ali u Bosni i Hercegovini to nije tako. Nijedno izborno zakonodavstvo u svijetu nije tako jasno i direktno upućeno na ustavno uredjenje kao izborno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine. Izmjena političkog aspekta izbornog procesa zahtijeva i izmjenu ustava BiH što je ipak još uvijek tabu tema.
Implementacija presude Sejdić-Finci, pitanje izbora u Mostaru, izbora kluba delegata srpskog naroda u Domu naroda FBiH i kluba Hrvata u Vijeću naroda RS, etničke kvote, izbor hrvatskog člana Predsjedništva i druga slična politička pitanja i ovim izmjenama izbornog zakonodavstva biće gurnuta pod tepih jer o ovim ključnim pitanjima za državu ne postoji jasan konsenzus i rješavanje ovih pitanja biće prepušteno izmjeni ustavne matrice za koju trenutno nema niti političke volje niti mogućnosti konsenzusa. Medjutim, svi politički akteri u BiH zagovaraju izmjenu izbornog zakonodavstva u vidu poboljšanja samog tehničkog aspekta izbornog procesa. Postoji nekoliko tehničkih elemenata koje novi izborni zakom može da unaprijedi u izbornom procesu:
1.Izborna administracija – Organ koji je zadužen za provodjenje izbora kao najniži na skali izborne administracije je birački odbor. Po trenutno važećem izbornom zakonu sastav biračkog odbora je isključivo politički. Članove biračkih odbora (3 ili 5 članova) direktno nominuju političke partije.
Birački odbor je veoma važna karika u izbornom procesu, jer je ovaj organ najodgovorniji za samo provođenje izbora. Nerijetko do izbornih malverzacija dolazi upravo zbog lošeg rada biračkog odbora. Kao predstavnici svoje partije u biračkom odboru, članovi biračkog odbora veoma često stavljaju partijski interes iznad svetosti izbornog procesa i različitim mahinacijama na dan izbora (uništavanje listića, dopisivanje preferencija, glasanje za druge osobe…) negiraju izbornu volju građana i prekrajaju izborni rezultat. Novim izbornim zakonodavstvom trebalo bi na neki način profesionalizovati ovu veoma bitnu izbornu instituciju i osloboditi je partijskog uticaja. Najbolji način svakako bi bio nestranačko imenovanje predsjednika biračkog odbora iz reda uglednih građana (ovu funkciju u većini zemalja OSCE-a obnašaju zaposlenici u sudovima ili prosvjetni radnici).
2.Izborni rokovi – Trenutno prilično neodređen aspekt biračkog procesa jeste pitanje izbornih rokova. Izborni zakon BiH vremenski prilično široko određuje aktivnosti izbornih administrativnih ali i političkih subjekata u izbornom procesu. Rok predvidjen zakonom za raspisivanje izbora u BiH je rekordnih 5 mjeseci ili 150 dana prije izbora.
Ovako dug rok od trenutka raspisivanja izbora do trenutka glasanja od zemalja OSCE-a ima samo Njemačka (što je donekle i razumljivo zbog njenog složenog državnog ustrojenja i veličine biračkog tijela). Novi izborni zakon BiH trebao bi skratiti rok raspisivanja izbora na svega 3 mjeseca ili 90 dana. U trenutnoj situaciji građani Bosne i Hercegovine praktično žive permanentnu izbornu kampanju , sa izborima svake dvije godine i prostora za neformalne priče o izborima koje traju po pet mjeseci. Takođe, vrlo važan aspekt izbornog procesa koji ne postoji a koji je neophodno uvesti jeste uvođenjenje roka za formiranje vlasti.
Prema trenutnom izbornom zakonu, izabrani predstavnici nemaju obavezu formiranja vlasti jer im ne prijete novi izbori ako ne formiraju vlast u odredjenom roku. Uvodjenjem instituta vanrednih izbora ukoliko vlast ne bude formirana u vremenski razumnom vremenskom periodu, uticaće da se izabrani predstavnici lakše usaglase i počnu da rade posao za koji su izabrani i za koji primaju naknade.
3.Pravo prigovora i žalbe – Prema trenutnom izbornom zakonodavstvu pravo prigovora i žalbe na izborni proces izbornim komisijama imaju samo političke partije. Pošto se dosta neregularnosti u izbornom procesu dešava upravo zbog uplitanja političkih partija u prekrajanje izborne volje birača neophodno je omogućiti zakonom i drugim subjektima kao što su posmatrači, NVO-organizacije i kandidati pojedinačno da imaju pravo prigovora i žalbe izbornoj administraciji.
4.Tehnički aspekt izbora – Trenutnim izbornim normama ovaj aspekt izbora takodje dozvoljava dosta propusta. Zbog postojanja preferencijalnog glasanja, članovima biračkih odbora je nakon zatvaranja biračkih mjesta i početka brojanja dozvoljen čitav niz radnji koje negiraju izbornu volju građana – uništavanje listića, naknadno dopisivanje preferencija i sl. Način rješavanja ovog problema bilo bi uvođenje elektronskog načina brojanja glasova. Ovu tehniku brojanja glasova su usvojile mnoge zemlje koje su imale slične problema kao i Bosna i Hercegovina.
Na biračkom mjestu u vidu glasačke kutije, nalazio bi se skener na koji birač, nakon manuelnog popunjavanja naslanja glasački listić. Listić se skenira i šalje u registar za brojanje. Na taj način se olakšava posao i biračkom odboru koje ne mora manuelno da broji glas po glas što ponekad traje do ranih jutarnjih sati nakon izbornog dana. Na ovaj način se onemogućava članovi biračkog odbora dopisivanje preferencija i u ništavanje listića, što je vrlo često način negiranja biračke volje od strane članova biračkog odbora.
Političke volje za izmjene političkog apekta izbora sigurno neće biti. Goruća politička pitanja koja su predmet i izbornog zakonodavstva kao što su presuda Sejdić-Finci, pitanje izbora u Mostaru, izbora kluba delegata srpskog naroda u Domu naroda FBiH i kluba Hrvata u Vijeću naroda RS, etničke kvote, izbor hrvatskog člana Predsjedništva i druga slična politička pitanja neće biti riješena novim izbornim zakonom.
To su pitanja koja suštinski zadiru u dejtonsku ustavnost BiH i njihove promjene neće biti bez sveobuhvatne izmjene ustava. To nije razlog da se ne udje u izmene izbornog zakonodavstva u tehničkom aspektu provodjenja izbora. Ukoliko se želi fer, demokratičan, nepristrastan i nekorumpiran izborni proces, interresorna radna grupa će predložiti ove tehničke izmjene Izbornog zakona koje su nabrojane što će poslanici Parlamentarne skupštine i usvojiti.
Ukoliko se pak ne želi unaprijediti izborni proces na ovaj način, političari će se zakljanjati za političke interese naroda, priče o ugroženosti i slične floskule, tvrdeći da izmena izbornog zakona negira nečija etnička prava. Kao i uvijek, tražiće se izgovori da se posao ne uradi već da sve ostane na statusu quo. Na taj način se pitanje političke volje za izmjenu izbornog zakonodavstava svodi na spremnost političkih partija da odustanu od malverzacija kojim se služe u izbornom procesu i spremnosti da od izbora naprave fer utakmicu za sve u kojoj glasači sigurno dobijaju.
