-TopSLIDEKolumne

Neka više pukne i taj čir

Ma koliko Dodikove najnovine verbalne dijareje izazivale mučninu, pa i uznemirenje, one najavljuju nešto što je neizbježno – njegov odlazak. Najprije s političke scene.

Piše: Sead Numanović

Milorad Dodik najavio je nove, žešće blokade institucija Bosne i Hercegovine. 

Srbi će napustiti državne institucije, uključujući i Oružane snage, te Upravu za indirektno oporezivanje BiH. 

Za šest mjeseci, ako se ne pristane na njegove ucjene i ultimatum, zaprijetio je proglašenjem nezavisnosti. 

Slučajno ili ne, taj hipotetički čin desio bi se u vrijeme zahuktale neoficijelne izborne kampanje, koja je već počela. 

Najnoviji izliv neuračunljivosti dolazi nakon što je Ustavni sud Bosne i Hercegovine proglasio da su i šume na cijelom teritoriju ove zemlje, vlasništvo Države. 

Iz Sarajeva mu je čvrsto odgovoreno da popuštanja, kada je u pitanju vladavina prava, nema. 

Čak i umjereni Šefik Džaferović, član Predsjedništva BiH, ovog puta dao je jasnu izjavu.

Upozorio je da njegovo ponašanje “može samo srušiti Dejtonski mirovni sporazum i ugroziti mir u Bosni i Hercegovini”.

“On, dakle, može samo pokušati jednostrano srušiti Dejtonski mirovni sporazum i time naruši mir, ali ni tada RS neće postati nezavisna. Međunarodno pravo, bh. patriote i euroatlantska zajednica imaju više nego dovoljno snage da to spriječe”, poručio je i sugerirao “svim političkim opcijama u entitetu RS da dobro čuvaju Bosnu i Hercegovinu ovakvu kakva je sada”.

Dok se i u Banjoj Luci sve ozbiljnije i zabrinutije propituje mentalno stanje vodećeg političara, pažnja međunarodne zajednice polako se počinje vraćati na Bosnu i Hercegovinu. 

Ako je suditi po najavama i nagovještajima, Zapad bi se mogao umiješati u bh. političku situaciju više nego li želi jer ih na to tjera Milorad Dodik. 

Gabriel Escobar, najistureniji američki diplomata za zapadni Balkan najavio je danas da će SAD više raditi i u BiH. 

„Prošle godine, predsjednik (Biden) je najavio novi set alata za sankcije, posebno protiv korupcije, ne nužno protiv kriminalnih aktivnosti, već korupcije. Planiramo koristiti te ovlasti vrlo agresivno”, rekao je on. 

Dodao je i da još nije odlučio hoće li se sastati s Dodikom ili ne, što je već zaokret u odnosu na dosadašnju “po defaultu” politiku SAD da se s ovim članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz entiteta RS sastaju upravo zbog te funkcije.

U Njemačkoj, kao najmoćnijoj državi Evropske unije, sutra su izbori. 

Sa političke scene odlazi Angela Merkel, a u opoziciju bi mogla njena Kršćansko demokratska unija. 

Iako je još prerano, jer će tek prebrojavanje glasova pokazati ko je stvarno koliko mjesta osvojio u Bundestagu, stranka Zeleni ne krije ambiciju da preuzme Ministarstvo vanjskih poslova. 

Dodik bi time dobio još jednog jakog neprijatelja. 

Svjestan da mu ni “na lokalu” – u entitetu RS “ne cvjetaju ruže”, on pojačava retoriku. 

Kako bezmalo svakodnevno izbijaju afera za aferom u kojima se pominju i milionske pronevjere ali i više nego opasne igre s životima običnih ljudi, Dodik nastoji atmosferu usijati do eksplozije, sve kako bi zamutio vodu i provukao se na još jednim izborima jašući na sve opasnijoj karti fašizma. 

On se nada da će ga njegovi ideološki istomišljenici u Evropskoj uniji zaštititi. 

No, znajući ko su mu “uzdanice”, taj poker je više nego neizvjestan. Pa i – po njega – opasan. 

Od kako se vratio na vlast 2006. godine, on provodi politiku sistemske blokade svega što je bosanskohercegovačko i svega što bi mu se moglo učiniti bosanskohercegovačko. 

Smatra da će, polako ali sigurno, takvom taktikom, dovesti do unutrašnjeg urušavanja države i njenog iznuđenog raspada. 

Kako stvari ne idu željenom dinamikom, a on stari, tako postaje nestrpljiviji i postepeno – neuračunljiviji. 

Iako sije sjeme zla za buduća pokoljenja, on ne odustaje od namjere da bude upamćen kao najveći Srbin u novijoj historiji tog naroda. 

I ta igra, ne samo da je nenormalna, već je i nerealna, te mu stvara lične neprijatelje s obje strane Drine. 

Jer, iako spada među najvisočije, ni u teoriji “najveći Srbin” ne može biti. Ali mu se niko iz njegovog okruženja ne usudi to reći u lice. Pa zato to pričaju u političkom Sarajevu, zabrinuto vrte glavom i traže načina, uz punu zaštitu vlastitog komformiteta, da osiguraju izlaznu strategiju.

I u Banjoj Luci, tvrdi se, tenzije su sve veće, jer sve veći broj ljudi počinje biti sve zabrinutiji za svoju kožu kako Dodikove ispadi dobijaju sve veće, opasnije i nerazumnije dimenzije. 

Bosna i Hercegovina, a sada i njeno bliže okruženje, te jake države Zapada, postaju sve više uvučene u nadnaravni svijet Dodika, zbog kojeg se ne mogu baviti svojim poslovima (i talovima) i istinskim pitanjima.

Bosna i Hercegovina proteklih 15 godina na svojim plećima nosi sve razgoropađenijeg Dodika. 

Suštinski se nije desilo ništa novo. 

Permanentna kriza, koju primarno generira dejtonski sistem, liči na tobogan, sjuri se u nepostojeći bezdan, pa se uzdigne na neku visinu, da bi se ponovo strmoglavila. 

Za posljedicu, entitet RS izgubio je barem trećinu svog stanovništva u proteklih 15 godina i u tom dijelu Bosne i Hercegovine danas efektivno ne živi ni 800.000 ljudi. 

Posljedično, ali i zbog nesposobnosti i korumpiranosti vlasti na svim nivoima entiteta FBiH, otišlo je barem 300.000 ljudi, pa taj dio BiH ima možda nešto malo više od 1,5 miliona ljudi. 

Iako institucionalno, BiH nije izgubila ništa Dodikovim “ludovanjem”, suštinski je podnijela najveću moguću žrtvu – stotine hiljada njenih građana trajno je otišlo u uređene države Zapada iz kojih se nikada vratiti neće. 

Stoga, ma koliko Dodikove najnovine verbalne dijareje izazivale mučninu, pa i uznemirenje, one najavljuju nešto što je neizbježno – njegov odlazak. Najprije s političke scene. 

I on to osjeća. 

Nama ostaje da se suočimo s vremenom nakon Dodika i sjemenom zla koje je posijao, a koje nam valja krčiti u narednim godinama. U najboljem slučaju! 

Politica.ba

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close