Znanost i medicina posustaju protiv antivakserskih zabluda
AUTOR: SUZANA KULOVIĆ
Unazad dvije godine pandemija COVID-19 virusa izmijenila je ljudsko društvo na svakoj točci našeg globaliziranog planeta zaustavivši sve životne tijekove. Putovanja, druženja, proslave, ekonomija, umjetnost – sve (osim političkih uobičajenih gluposti koje su imune na zarazu) je zamrznuto u iščekivanju rješenja.
Prošla je godina dana od pronalaska efikasnog cjepiva protiv bolesti COVID-19 koje nije doživjelo toplu dobrodošlicu u nekim dijelovima društva. Bitan moment koji je prethodio takvoj reakciji su antivakserski stavovi i uvjerenja koji su postojali od pronalaska cjepiva, a razbuktali su se unazad dvadesetak godina eksplodiravši kao prijeteći pokret u doba korone.
Antivakserskom raspoloženju doprinio je i predsjednički mandat Donalda Trumpa zbog promoviranja teorija zavjere (QAnon kao Trumpov politički poligon), omalovažavanja eksperata, znanosti i činjenica kao takvih (alternative facts) te podcjenjivanja opasnosti od koronavirusa što je podijelilo američko društvo i potpirilo antivaksersko ludilo što se, kao i sve iz SAD-a, prelilo na ostatak svijeta.
Tako unazad dvije godine u razvijenim i u manje razvijenim državama svjedočimo COVID-19 eri u kojoj recepciju epidemioloških preporuka i cjepiva obilježava otpor, sumnja, negacija, interpretacija prema izmišljenim, alternativnim činjenicama i poluistinama te konačno agresivno suprotstavljanje koje je preraslo u nasilne sukobe ”slobodoljubivih” prosvjednika s predstavnicima vlasti.
Sudionici su vrlo heterogena grupa: od mladih do starih, od čistačica do studenata filozofije i doktora znanosti, od politički desnih pa do lijevih ekstremista. Reklo bi se da se radi o reprezentativnom uzorku populacije što ukazuje na značaj ovog društvenog fenomena koji ima korijene u nedostacima primijenjenih modela demokracije, ali i u nekim značajkama ljudske prirode.
Priroda psihe je složena i univerzalna, jednaka u prašumama Amazonije i u gradu New Yorku. Za razumijevanje ponašanja manjeg dijela antivakserskog svemira važna je predrasuda optimizma (optimism bias), česta kod mentalno zdravih, koja i inače omogućava prevladavanje mnogih izazova s kojima se ljudi susreću jer amortizira negativne poticaje i strahove.
Ta se osobina psihe nalazi, na primjer, u osnovi stava pušača koji znaju o povezanosti raka pluća i pušenja, ali misle da oni neće oboljeti. Tako i manji dio antivaksera (ne tvrdih, već neodlučnih prokrastinatora i izbjegavatelja cijepljenja) anticipira, vjeruje da korona neće njih zahvatiti iako se ne cijepe i ne nose maske.
Većina tvrdih antivaksera ima drugu dinamiku uspostave svojih neracionalnih stavova. Ta grupa je, prema rezultatima istraživanja, više sklona vjerovanju u teorije zavjere od prethodne koja se brani zabludama optimizma.
Teorije zavjere nisu primarna osobina ljudske psihe, ali u njihovom nastajanju sudjeluju neki psihološki mehanizmi koji su univerzalni. Ljudi suočeni s egzistencijalnim rizicima i neizvjesnostima traže objašnjenja uzroka i vinovnike nevolja, što reducira kaos i anksioznost, a pronađeni krivci se ugrađuju u novi misaoni sustav više ili manje sumanutih vjerovanja.
Pronalaženje Pedra koji je kriv za sve i koji treba visjeti (George Soros, Bill Gates) znatno smanjuje tjeskobu, što je subjektivno ugodno, ali dugoročno štetno jer taj mehanizam obrane od tjeskobe otupljuje savjest i proizvodi paranoidne stavove i socijalne posljedice. Takvi i slični nepsihotični projektivni stavovi su puno češći u svakodnevici nego se uobičajeno misli.
Vladajuća teorija zavjere u koroni je vjerovanje da je koronakrizu započeo Bill Gates umjetno stvorenim virusom čije cjepivo ne liječi već čipira ljude, a dodatna 5G tehnologija omogućava globalno širenje virusa. Može li luđe od ovog?! Vjerojatno može, ali i ovo je dovoljno za ugrožavanje društva.
Vanjske okolnosti, koje su sukreirale pokret antivaksera koji ugrožava pokušaje obuzdavanja pandemije i ključno doprinosi preopterećenju zdravstvenog sustava, odnose se na velike promjene u društvu i načinu života unazad pedeset godina.
Promjene koje su bitno preobrazile današnje, napose zapadno, društvo su nove tehnologije i neviđen razvoj medija, komunikacijskih sustava, interneta i društvenih mreža koji omogućavaju globalno širenje svakakvih vijesti koje dolaze iz nebrojenih izvora.
Bolja dostupnost osnovnih materijalnih pretpostavki života stvorili su na Zapadu demokratske subjekte koji su proizvod vulgarnog konzumerizma i moralne distorzije. Narastao je prezir prema znanosti, za što nema nikakvog objektivnog razloga što ne znači da se gomila ”sigurnih” razloga nije mogla isfabricirati.
Progres je također nagomilao puno teških problema i važnih neodgovorenih pitanja na koja su građani Zapada reagirali vrlo mlako do nikako (neoliberalne razlikuje u bogatstvu) uz svesrdnu pomoć medijskih kampanja koje su često zaustavljane u trenutku kad situacija više nije bila senzacija tako da su događaji ostajali bez raspleta i bez objašnjenja.
Suvremeni vodeći mediji čitateljima prenose vijest kao udarac u glavu, bez kontekstualizacije uz puno vizualnih efekata.
To je kumovalo tome da zapadni borci za demokraciju, suprotno šutnji o teškim, stvarnim nepravdama i nevoljama koje ta društva decenijama proizvode oštećujući i svoju i izvezenu demokraciju, glasno prigrle sklepanu grupu uvjerenja koja nemaju veze sa znanošću i razumom, a koja se odnose i na cjepiva za zarazne bolesti i na novonastale mitove oko njih.
Kako je demokratski sentiment (često bez adekvatnih institucija) proširen od zapada do istoka i od sjevera do juga, antivakserska borba za pravo na zarazu unazad dvije godine javila se čak i u siromašnim zemljama gdje većina stanovništva niti nema dostupna cjepiva.
Prisjetimo se 12. travnja 1955. kad je skupina znanstvenika objavila da je cjepivo Jonasa Salka protiv dječje paralize dokazano sigurno i djelotvorno.
Prema pisanju povjesničara Richarda Cartera toga dana ”ljudi su opažali minute šutnje, zvonjavu zvona, trubljenje truba, zvuk tvorničkih sirena i počasne paljbe… ljudi su uzimali ostatak dana slobodno, zatvarale su se škole, ili su u njima sazivana gorljiva okupljanja, nazdravljalo se, grlilo djecu, išlo u crkvu, smiješilo se strancima te opraštalo neprijateljima” (Steven Pinker, ”Prosvjetiteljstvo našeg doba”, str. 75).
Citat opisuje masovno oduševljenje građana Zapada pronalaskom koji je spasio stotine milijuna života. Sve to opisuje razinu povjerenja, upornosti, istrajnosti i nade u svijetu tog doba koji je, kao i ovaj današnji, također bio više nego nesavršen.
Značajna činjenica je da su se rezultati znanstvenih spoznaja pedesetih godina prošlog stoljeća javnosti plasirali centralizirano, a također se vjerovalo da znanost ima sve odgovore.
To se šezdesetih i sedamdesetih godina, osobito u SAD-u, počelo doživljavati kao netočno: znanost nije dala odgovore na važna društvena pitanja. Rasistička politika i proxy ratovi u Koreji i Vijetnamu djelovali su razarajuće na povjerenje u državu i njene institucije.
Bunt protiv dotadašnjih društvenih normi mijenjao je sve institucije društva. Pokreti za rasna i ženska prava su bili pozitivni ishodi ovih društvenih previranja.
Danas znanstvene informacije koje se plasiraju u javnost i koje konzumiramo nisu centralizirane, a tehnologija omogućava da se nerecenzirane objave svih i svakog zavrte po Zemlji.
Velika je razlika u odnosu ljudi prema znanosti i institucijama danas i 1955. iako je ljudska priroda tad bila jednaka ovoj danas. Do ovakve krive preobrazbe je dovelo više vanjskih čimbenika, a osobito suvremena sredstva komunikacije i neograničene mogućnosti interneta koje pogoduju razmjeni informacija, ali i razmnožavanju i metastaziranju dezinformacija.
Razočaravajuće je da današnja situacija dostupnosti podataka nije dovela do povećanja informiranih stavova i odluka već je kod dijela građana duboko usadila paralaktične stavove o svijetu pa i o pandemiji korone.
Pronositelji ”novih” spoznaja o koronavirusu, negatori virusa, antimaskeri, antivakseri i protivnici COVID potvrda, u srazu sa zahtjevima stvarnosti, povezali su epidemiološke mjere s ograničavanjem prava na slobodan život. Tako smo diljem zapadnog svijeta dobili prosvjede ”za slobodu” koji su bili iznenađujuće masovni i nasilni.
U Hrvatskoj su se na prosvjedima ”za slobodu” zaraze i ugrožavanja drugih okoristili uglavnom politički pripadnici krajnje desnice pa i Katoličke Crkve (u Hrvatskoj) koji beskrupulozno politikantski podilaze zbunjenoj grupi i tako njih i sve druge dovode u opasnost.
Preumorni zdravstveni djelatnici tijekom malog broja slobodnih sati slušaju budalaštine koronaskeptika na glavnim vijestima jer zabludjeli imaju demokratsko pravo da se čuje njihov glas!
Svjetska zdravstvena organizacija je prepoznala pojavu neodlučnosti i oklijevanja u odnosu prema cijepljenju protiv zaraznih bolesti kao najznačajniju prijetnju globalnom zdravlju i prije pandemije korone.
Negativan odnos, otpor i otuđenje od političkih institucija koje određuju naše današnje živote, imaju znanost i medicinu kao kolateralne žrtve društvenih nepravdi i drugih nedostataka suvremene demokracije.
Individualizam, pohlepa (koja je, kažu, dobra) i velika očekivanja kreiraju frustraciju i konzekventnu nesigurnost, strepnju, nevjericu, gubitak smisla i prazninu koja se popunjava tvrdim paranoidnim konstrukcijama teorija zavjere koje su gorivo antivakserske pobune.
Da, točno je da je taj pokret antivaksera protiv epidemioloških mjera i ”za slobodu” u doba korone dobio dimenzije ozbiljne pobune koja oštećuje društvo i minira napore cijelog svijeta da se pandemija stavi pod kontrolu i konačno zaustavi.
Znanost i dalje pokušava što jasnijim i direktnijim informacijama i porukama adresirati strahove i ambivalencije vezane uz cjepivo, ali do sad još nema rezultata već se situacija sve više zaoštrava.
Razlog je taj što se edukacijom i ispravnim informiranjem ne mogu popraviti antivakserske zablude jer se one nalaze u domeni uvjerenja i vjerovanja gdje racionalni pristup i znanje ne pomažu.
Oluja antivakserskih informacija na društvenim mrežama i u drugim medijima je dovela do toga da se rijetke nuspojave pretvore u zavjereničke zabrinutosti i bijes zbog tretmana ”poput zamoraca” i Židova u Drugom svjetskom ratu. Gadljivo glupo i uznemirujuće krivo.
Trenutnu situaciju nije moguće popraviti naporima znanstvenika i medicinske struke, a vodeći političari kalkulantski oklijevaju. Ishod cijele gužve je još neizvjestan i nepoznat.
autograf.hr
