Prvi je planski gradio muslimanske gradove. Za vrijeme njegove vladavine nastali su gradovi Kufa i Basra u Iraku te Fustat u Egiptu.
Prvi je uspostavio zakonodavni sistem u muslimanskim gradovima i imenovao kadije (sudije) u njima.
Prvi je izvršio popis stanovništva, imovine, tako da j e u njegovo vrijeme sve evidentirano. Prvi je osnovao “Daru’d-dekik” (Kuću brašna) koja je predstavljala ono što danas nazivamo socijalnim i osiguravajućim ustanovama, iz kojih je materijalno ugroženim osobama dijeljeno brašno, so, hurme, grožđe i druge životne namirnice.
Prvi je srušio Poslanikovu, s.a.v.s., džamiju, proširio je i pripojio joj prostor Abbasove kuće (Darul-Abbasa) . Od Kabe je udaljio Mekamu Ibrahim, kako bi proširio prostor za tavaf i omogućio muslimanima da iza njega obavljaju namaz.
Prvi je sitnim kamenčićima prostro Poslanikovu, s.a.v.s., džamiju, u kojoj su do tada sedždu činili na prašini koja bi se lijepila po njihovim čelima, te bi im to na određen način odvlačilo pažnju od namaza.
Kad je Omer, r.a., na taj način prostro Poslanikovu, s.a.v.s., džamiju, muslimani su se mogli potpunije predati namazu.
Prvi je dobrotvor (vakif) u islamu. U trajno vlasništvo muslimanima ostavio je zemlju koju je posjedovao na Hajberu.
Prvi je profesionalizirao državnu službu. U vrijeme Poslanika, s.a.v.s., nije bilo poznato zanimanje vojskovođe ili oficira, nego su razni ljudi imenovani u različitim prilikama za određena zaduženja, ali zvanično nije postojao takav položaj ili zanimanje. Ebu Bekr, r.a., je želio nakon Poslanikove, s.a.v.s., smrti imenovati sudije. Ljudi su mu se stalno obraćali da im presudi u raznim sporovima, a on za to nije imao vremena zbog svakodnevne brige o muslimanima, zbog odmetništva i svega što smo spomenuli govoreći o državničkim obavezama Ebu Bekra, r.a. Zbog toga je Omera, r.a., imenovao za vrhovnog sudiju muslimana. Tako je Omer, r.a., bio prvi sudija u islamu. Tom prilikom mu je Ebu Bekr, r.a., naredio:
– Sudi ljudima, jer ja sam, zaista, zauzet drugim obavezama. Omer, r.a., prvi je osnovao “Bejtu’l- mal” (Državnu blagajnu). Do tada je bila praksa da se po hitnom postupku daje određena jednokratna pomoć onima koji su je tražili i zaslužili. Omer je prvi uspostavio sistem po kome se postupalo prilikom raspodjele državnih materijalnih sredstava.
Prvi je uveo računanje vremena po hidžretskoj godini. Naime, muslimani tog vremena bili su suočeni s problemom vremenskog definiranja odredenih događaja. U hilafet su stizala pisma iz svih krajeva svijeta. Često se dešavalo da pisma koja su kasnije poslata stignu prije onih pisama koja su poslata prije njih. Kod obračunavanja zekata bi nastao nesporazum da li je zekat plaćen za ovaj ili onaj mjesec, prošle ili pretprošle godine. Muslimani su se složili da moraj u uspostaviti jedinstven kalendar računanja vremena. Jedni su predlagali da se preuzme rimsko računanje vremena. Omer je to odbio iz razloga što se govori o muslimanskoj, a ne nečijoj drugoj historiji. Drugi su predložili računanje vremena po perzijskom kalendaru, što je Omer, r.a., takoder odbio. Muslimani su tragali za rješenjem prihvatljivim za sve njih, sve dok im Alija, r.a., nije predložio da početak povijesti muslimana bude računat sa početkom islama. Njegov prijedlog bio je događaj hidžre. Neki muslimani su za početak računanja povijesti islama predložili datum Poslanikovog, s.a.v.s., rodenja, drugi su predlagali da to bude datum Poslanikove, s.a.v.s., smrti, a Alija, r.a., je predložio da to bude datum hidžre. Zatim s u s e suočili s problemom da hidžra nije bila u prvom mjesecu – muharremu, nego u mjesecu rebiu’l-ahiru. Bili su u dilemi da li početi računanje od muharrema, ramazana, rebia ili od hadždža. Osman, r.a., predloži da početak računanja vremena bude od datuma kad su se ljudi vratili s hadždža, odnosno s početkom muharrema.
Omer, r.a., je prvi uzeo zekat na konje. Do tada se nije izdvajao zekat na konje, jer su se konji uglavnom koristili za džihad. Kad se počelo konjima trgovati, Omer, r.a., je to smatrao trgovinom koja donosi zaradu, te je na osnovu toga naredio da se uzme zekat na konje.
Prvi je uveo kaznu razapinjanja. Poslanik, s.a.v.s., bi, kad bi htio posjetiti Ummu Vereku el-Ensarijje, r.a., ashabima rekao:
– Hajdemo kod šeh ide (one koja će poginuti kao šeh id) da je posjetimo. Ashabi su se čudili i nije im bilo j asno kako će starica koja sa njima ne ide u džihad postati šehid. Posjećivali bi je sa Poslanikom, s.a.v.s., ne znajući, ali vjerujući Poslaniku, s.a.v.s., da će ona biti šehid. Tako su postupali sve dok ona nije doživjela duboku starost. Imala je veliki imetak, pohlepnog slugu i sluškinju koji je odlučiše ubiti, a njen imetak sakriti od nasljednika, a potom ga sebi uzeti. Međutim, njihova namjera bi otkrivena, a Omer, r.a., nastojeći spriječiti pojavu da robovi ubijaj u vlasnike kako bi se domogli njihovog bogatstva, odluči to dvoje sluga kazniti smrtnom kaznom razapinjanja. To učini s namjerom da više niko ne razmišlja o takvom zločinu, a kamoli da ga počini.
Prvi je okupio muslimane na zajedničkom obavljanju teravih namaza u džamijama. Do tada su ljudi klanjali pojedinačno ili u više manjih džemata u džamiji. Omer im je rekao:
– Bolje bi bilo da klanjate u jednom džema’atu. Poslanik, s.a.v.s., se pribojavao da vam teravih-namaz ne bude propisan kao stroga obaveza (farz), te vam zbog toga nije dopustio da klanjate u jednom džema’atu. Više tog straha nema i sad možete teravih-namaz obaviti u jednom džema’atu.
Ubej b. Ka’b, r.a., im je kao imam klanjao teravih namaz. Omer, r.a., je, dakle, mnogo djela uradio prije svih drugih muslimana.
Ovdje smo spomenuli ona koja se smatraju najznačajnijim.
Jedno od njegovih iznimno korisnih djela je i proširenje Musdžidu’l- Harema u Mekki. U to vrijeme oko Ka be nije bilo džamije. Bila je samo Kaba, jedan dio puste zemlje pa kuće. Ljudi su kuće počeli sve više približavati Kabi. Omer se poboja da će se na taj način stijesniti prostor oko Kabe. Naredio je da se otkupe te kuće, potom da se poruše, a nakon toga podigne zid oko prostora određenog za Kabu. Zid je bio visine čovjeka. U početku nije bilo nikakve građevine, samo zid osvijetljen svjetiljkama.
Prvi je ogrnuo Kabu egipatskim platnom zvanim “katati”. Kaba je prije islama bila prekrivena kožom, a Poslanik, s.a.v.s., ju je prekrivao jemenskim platnom. Njen ogrtač nije bio crne, nego bijele ili zelene boje. Crni prekrivač se veže za vrijeme abasijske vladavine, što je i danas praksa.
Odlomak iz djela: Tarik Al-Suvejdan, Ebu Bekr i Omer, str. 138-140.
Dialogos
Ovo je Omer! (ilahija)
