Sjećanje na Saliha-Salku Ćurića
Salih – Salko Ćurić, ljudska i sportska legenda !
Ljudska gromada od krvi i mišića, veliki humanista sa srcem i dušom.
Sportista nad sportistima! Pionir i utemeljitelj karatea na našim prostorima, nosilac crnog pojasa, majstora najvećega ranga. Vrijedan i sposoban intelektualac, diplomirani inžinjer elektrotehnike, porodičan ali iznad svega plemenit otac i suprug! Borac Armije RBiH koji je svoj život dao u odbrani voljene domovine!
Naš sugrađanin za ponos i diku, rođeni Mostarac! Ukratko bio bi to šturi portret moga i našeg Saliha- Salka Ćurića!
Upravo sam jučer, dana 22.marta,2017 godine, posjetio mezar, ovoga velikana i palog borca Armije BiH, u haremu Lišani, učinio ovaj snimak, radi sjećanja i podsjećanja. Na bašluku pročitah i slijedeću poruku iz Kur'ana:154: „ Ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli „ Mrtvi su „. Ne, oni su živi, ali to vi ne osjetite „
Neka nam naš Salih, Salko mirno počiva. Lahka mu bila zemlja mostarska!
Trajno će biti čuvan u sjećanjima punim poštovanja, ljubavi, i neizmjerne zahvalnosti za sve što je bio, prije svega, kao ČOVJEK, a onda SPORTSKA VELIČINA! Jer, što bi Mak rekao, za ovakve veličine: “Smrt nije kraj i smrti zapravo i nema!”
Jučer, 22.marta.2017. kraj mezarja,našeg i moga Saliha- Salke Ćurića ?
Malo je riječi za podsjećanje, jer rahmetli Salko zaslužuje sva najveća, bar posthumno, državna i sportska priznanja za doprinos sportu i sportskim aktivnostima i za obrazovanje mladih generacija u ovom plemenitom
borilačkom sportu. Ponos je svoje porodice i djece ali i hiljada i hiljada mladih i sposobnih sportista koje je obučavao, obrazovao i vaspitavao u duhu ljudskih i sportskih vrlina, kao najvećih ljudskih vrijednosti!
Upoznao sam prvi put moga Salku, tako od milja nazvanog, početkom 70-tih godina, kada sam došao u Mostar. U samom startu opčinio me je i oduševio. Od trenutka kada je mojoj djeci i meni, nakon poznanstva, susretljivo prikazao i mnoge njegove filmove iz Japana, kolijevke ovog sporta, sa brojnim borilačkim scenama, nakon njegovog neposrednog učešća u istim događajima, što je bilo fascinantno, postali smo njegovi i ovoga sporta veliki zaljubljenici. Moja djeca, sin i kćerka, odmah su počeli trenirati karate, a ja sam od tada postao angažovani sportski radnik i dogurao sam do Predsjedništva Karate saveza Jugoslavije. Normalno da sam počeo pratiti sva dešavanja i sve manifestacije karatista, njihova kampovanja i seminare, razne klupske aktivnosti kao i cjeloviti angažman i napredak ovih sportista, od kojih su mnogi postali vrsni i priznati majstori i izvan granica BiH. U svemu ovom, važno je napomenuti da je naš Salko bio “alfa i omega” svih ovih aktivnosti, neposredni rukovodilac i trener, organizator, sudija i ispitivač na seminarima i prilikom polaganja za sve nosioce raznobojnih pojaseva u karateu.
Naš Salko je bio ne samo veliki sportista, već i pedagog i vaspitač i roditelj, koji je uvijek imao istančan pristup svakom kandidatu, kao da je njegov najrođeniji član porodice. On je to, malo je reći znao, on je to i primjenjivao u svojim svakodnevnim aktivnostima. Naš je Salko bio i pravi asketa, u pozitivnom smislu te riječi, bio je ljudska gromada i veličina, a svi mi, koji smo ga bolje poznavali, znamo da je to bio čovjek Duša, koja se krila iza fizičkog izgleda, skladno građenog. Silni redovni treninzi i totalni sportski život koji je upražnjavao, svakako su uticali da se i oblikuje takvo sportsko tijelo, uz dušu i srce, puno ljubavi prema svima koji su imali sreću da ga upoznaju i sa njim se druže.
Baš, sam takvog i sam poznavao rahmetli Salku. Mnogo toga lijepog moglo bi se reći za njega. Ali ovih nekoliko redova, koje mu posjećujem, uz izraze poštovanja i suosjećanja sa njegovom poštovanom porodicom i prijateljima, samo su ram za portret ovog ljudine, uz koji idu samo LIJEPE RIJEČI! Veliku zahvalnost i ljubav dugujem svojoj djeci, kojoj je upravo Salko, bio uzor i ponos jer im je udahnuo i vjeru i snagu i vještinu da postanu doživotnim zaljubljenicima ovoga sporta i svih njegovih dobrih ljudi, koji su ga upražnjavali. Uz djecu sam se i sam “kalio” i kao čovjek, roditelj i sportski zaljubljenik!
Ova prisjećanja, upravo danas ispisuje, u zlu vaktu, kada su i naši političari u vlasti iz reda Bošnjaka, guzonje i foteljaši, podanici i poltroni, okupirani sopstvenim interesima, te zaboravljaju na ljudsku veličinu i gromadu, koja je u svojim mladalačkim danima, darovala i svoj mlađani život u borbi, za sve ovo što oni danas uživaju. Zaboravili su na našeg Saliha, nažalost i njegovi suborci sa kojima je bio u prvim borbenim r4edovima, kao i njegovi sugrađani, čiju je djecu učio svim ovim vještinama. Dok su naši susjedi, preko puta i „ U“stanici, mogli riješiti i hoditi ulicama Mile Budaka, Lorkovića, Stepinca i inih njihovih „ zaslužnih „ bojovnika i u glavnom gradskom parku postaviti pistu Bruce Lee, njihovom karatisti, za pitanje je zašto to i naši foteljaši nisu mogli inicirati i realizirati, da se bar na Elektrotehničku školu u Šantićevoj ulici, postavi i ime našeg elektro inžinjera, našeg heroja i borca, sportskog velikana i ljudine , rahmetli Saliha- Salke Ćurića.
Nemojte pokušavati, da nas lažete i obmanjujete, sa koje kakvim lažima i obmanama, ciničnim i demagoškim razlozima, za opravdanjem vašeg nehata, nerada i zaborava .
Naš Salih- Salko, dao je svoj mlađani život tačno 25.maja 1992 godine, dakle, kao mlađani velikan, na dan mladosti, zato se i potrudite, još nije kasno, da se do toga datuma i ovo riješi.
S poštovanjem, Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija.
Mostar, mart 2017 god.
