Said Šteta: Žene, sretan vam dan poslije!

Kada već neće žene onda ću ja koju progovorit i bez namjere biti njihov glasnogovornik, nego li ukazati na neke stupidnosti koje nas globalno obuzimaju a suštinski smo neuki i mrtvi. Naime, dan o kojem se počne govoriti makar mjesec prije, putem kožegulećih „turističkih“ agencija, studija za manikuru i pedikuru, drogerija u kojima se prodaju parfemi onih svjetskih šetalica po crvenom tepihu koje su u svom hepiedu skončale od droge ili alkohohola, same i zaboravljene, ili od onih koje slijede taj put, je 67. dan godine po gregorijanskom kalendaru (68. u prestupnoj godini), 8.mart.
Historija bilježi da su tog dana1857. godine, žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila, javno demonstrirale u New Yorku. Tekstilne radnice su protestirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća. Demonstracije je rastjerala policija. Te iste žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije a taj dan je uzet kao međunarodni praznik žena. Šta danas imamo na sceni? Pokondirenost u kojoj većina muškaraca, ponavljam većina, sa jednim plastičnim cvijetom, morebit od Kineza,ili friško ubranim i umotanim u nake mrežice i đinđule u cvjećarni,(stvar je procjene džepne situacije), želi se iskupiti zakonitoj ženi za sve „grijehove“ iz onih preostalih dana u godini ili još gore nekoj drugoj ženi ulizivati se skupim poklonima iz naprijed navedenog aranžmana, taj dan i samo za taj dan. Ostalo znate.
A žene, toga dana će, uniformno ko vojnici, obući ono najbolje, istaći sve atribute, one što su dar od Boga ali i učinak nakog plastičnog hirurga, pred ogledalom nacifrati se i namirisati kao nikad, ama više nego kad su krenule pred matičara i izazivati uzdahe, prolaznika, portira na ulazu u firmu za one koje još imaju posao, prodavača knjiga na ulici, onog „parkingmena“ što im taj dan neće uzeti markicu, šefa na radnom mjestu ali i penzionera na klupi i prosjaka na ivičnjaku.
Svi će oni širiti nozdrve i povlačiti pomješane mirise, prepušteni svom libidu, baliti nad ukazanom ljepotom. Taj dan kao da je posljednji, salve pažnje, nježnosti i skupo upakovane ljubavi razlit će se svijetom i završiti u tački, poput pogleda koji se izgubi koliko god nam prostranstvo to nudilo. I kada iscuri ko u pješčaniku i zadnji sahat toga dana, još malo nirvane i spokoja podilazit će krvnim sudovima a onda stvarnost će upaliti svjetiljku, svanut će novi dan. Puna sudopera od juče neopranog suđa, korpa prljavog veša, čarape smrdljive na hodniku do vrata zapinju za nogu, pogužvana i znojem usmrđena posteljina i poznato pitanje na vratima, „Štaš ručku danas?“ Još dijelovi šminke od prošlog dana zatežu lice i ne daju da brizneš u plač, uzdahnut ćeš i sama sebi opsovati onaj prošli dan.
I dok firme koje važe za gigante na ovim prostorima, upravo ovih dana otpuštaju žene, valjda je i to postalo dio dekora, a žene zeničkog „Borca“ maltene umiru na cesti, visočke konfekcije isto, žene sarajevskog „Sarabona“ niko više i ne spominje ko da su ne daj Bože mrtve, niti žena niti onih koje bi zarad izljeva tolke pažnje trebalo, nije briga.
A žena je žena bila to radnica u nekoj konfekciji, servirka, spremačica, prodavačica, plesačica, sekretarica, ratarica, mljekarica,pekarica, inspektorica, doktorica, čobanica, domaćica, njegovateljica, učiteljica ili ravnateljica, žena je jednostavno žena.
Nikad kao danas žena nije imala više slobode a manje prava. Apsurdno i nespojivo ali u svijetu globalnog ludila i frustriranosti, lažne demonstracije životnih potreba i onog što bi život uistinu trebao biti, imamo izrabljivanje žene više nego u vrijeme koje smo s gađenjem gurnuli u neku davnu prošlost, ne svjesni da ćemo i mi sami koliko sutra biti nekome prošlost, nimalo savremenija od naše prošlosti. Ne dozvolite da muški šovinizam ovlada samo jednom rečenicom, „One su naivne i glupe“. Jer u ekspanziji „ženskih prava“ i CIK se pobrinuo da na listi za izbore za sve nivoe vlasti u Bosni i Hercegovini, na dva muškarca slijedi jedna žena. Provjereno!
Zato, drage majke, njima na prvom mjestu ali i svim ženama bez obzira na uzrast boju kože, kose i očiju, bez obzira na vjeru i socijalno porjeklo, bez obzira, želim da svaki dan u godini budete poštovane, voljene, sretne, zdrave i nasmijne.
Sretan vam svaki dan poslije ovog!

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close