Said Šteta: Pjesma grbavih kitova

Nisam biolog i nikako mi nije namjera čeprkati u taj, tajanstveni svijet, no moja skromna spoznaja daje mi inspiraciju da se tek ovlaš pozabavim ovim pitanjem kako bi pojasnio neka moja zapažanja kod ljudi jer svi smo mi biologija ili tek dio nje.To činim u dobroj namjeri da sebi i meni sličnim „smrtnicima“ ilustriram našu svakodnevnicu, koja traje makar dvadeset godina.
Stvorenja, koja sam Bog dade na ovu zemlju svako na sebi svojstven način održavaju vrstu. Tako parenje magaraca, moguće je tokom cijele godine, no u pravilu se odvija u proljeće. Magarci su u pravilu dugovječniji od konja i mogu biti i stariji od 40 godina. Ono što i Uzvišeni Bog zabrani, desi se pa se pare i različite vrste, gdje ko po pravilo, dešavaju se i razne anomalije ili ti nedostaci normalnog jer samo po sebi nije normalno, prirodno, i kao što se neki i danas pitaju koja je razlika između mule i mazge – da li je u pitanju ista životinja i ako nije, po čemu se tačno razlikuju? U oba slučaja u pitanju je životinja koja se rađa nakon parenja konja i magarca. Naravno, pare se mužjaci i ženke, ali upravo ta razlika odlučuje da li će na svijet doći mula ili mazga. Naime, mula je ždrijebe magarca i kobile, a mazga za oca ima konja, a majku magaricu.
Za razliku od neprirodnih, prirodan slijed parenja je kod slonova toliko uređen da bi mu mogli pozaviditi i ljudi. Svakako, jer slonovi na primjer tek oko dvadeset i pete godine počinju se natjecati za ženke. Slonovi demonstriraju
svoju dominaciju dizanjem glave, surle i ušiju. Također udaraju ušima, tresu glavom, tutnjaju i rade zvukove slične trubi.
Nadalje, pjesme grbavih kitova su nam još i danas nepoznanica. Nekoliko je pretpostavki zašto pjevaju: mužjaci pjevaju za vrijeme parenja jer žele impresionirati ženku, riješiti se konkurencije ili možda pokazati svoj socijalni
status. Bez obzira na sve poznate pretpostavke, još će mnogo istraživanja biti potrebno da se donese zajednički zaključak zašto pjevaju.
U našem slučaju, ljudskom, na političkom planu imamo parenja koja su neprirodna, imamo rikanja magaraca umjesto pjesme kitova. I poslije niza neprirodnosti kojom smo izloženi, nije čudo što za posljedicu imamo to šta
imamo. Sve nas je manje, oni se pare a nas manje, neprirodno i bez potomaka u cilju očuvanja vrste, političari su dovoljni sami sebi, pare se i riču dok mi čekamo pjesmu. A mi već dugo i predugo slušamo riku i naricanja, međusobna optuživanja, ko je pojeo kavijar, dok mi sa strahom povirujemo u one šube na pekari je li poskupio hljeb!?
I što bi rekao pokojni Branko Miljković u svojoj pjesmi: „Ko ne ume slušati pesmu slušat će oluju“.
Evo i ja se parim uz radijator koji u Zenici, kažu slabo grije a ja ne osjećam ništa, mrtav hladan, pa se zamislim je li i to neprirodno?
Ja šta je!

Piše:Said Šteta