Said Šteta: „Papirnati generali“ i licemjeri

Nakon vijesti, koju objaviše netom svi mediji a iz koje se ne saznadoše niti imena aktera susreta, osim ministra boraca i aktuelnog premijera Vlade Federacije BiH, kako, koje li laži, 98 % boračkih udruženja podržava zakon koji potonja dvojica, promovišu kao riješenje svih problema boračke populacije a ni sami nevjerujući u to. Jer da jesu uočili bi da zbrinjavanje boračke populacije ne može i ne smije biti obespravljivanje vojnih osiguranika i to u određenom broju. Jer da jesu ne bi vojnim osiguranicima, čitaj bivšim uposlenicima Vojske Federacije BiH i Oružanih snaga BiH, bila umanjena zakonito stečena prava na
penziju i do 55% a da bi se iz tih sredstava isplaćivale penzije nekim drugim, nekima, kao što su „ljiljani“ čak i uvećale.

No kako laž putuje najbrže, uslikani predstavnici samih sebe jer oni naprosto niti svojim držanjem niti bilo kojom drugom referecom ne mogu predstavljati nikog do same sebe, utrkivali su se ko će više oblatiti one koji se tobože bune na ovako „dobar“ zakon. Princip blaćenja i omalovažavanja bez izuzetka, poznat je od strane ministra već duže vrijeme i ništa se drugo od njega ne može ni očekivati. No kada u istu počnu da pušu i oni koji se deklarišu kao predstavnici najčasnijih sinova, ali i stradalnika minulog rata, nazivajući sve i ponovo bez izuzetka, nasuprot njih kako to doživljavaju, to nije ništa drugo do licemjerje. Licemjeri su takvi beskičmenjaci da bi i svoje najrođenije dali za svoj i samo svoj rahatluk. Tako izvjesni predstavnik „ ljiljana“, skupi hrabrosti pa generale nazva papirnatim.
Da nije žalosno bilo bi smiješno, pa ne kopčamo se svi na leđima, vrli predstavniče.Na um mi pade jedna nadasve lijepa riječ koja se ukorjenila u hrvatskom jeziku a to je časnik. Kako su časnici-oficiribilo to niži ili generali, bilo koje vojske pa tako i Armije BiH i HVO-a, govorim o onima koji se nisu ogriješili o zakon i konvencije ratovanja, časni ljudi, kako to se neko pa makar bio i sto puta ljiljan bez argumenta, proizvoljno, nepromišljeno, napucikan od strane organizatora skupa, usudio nazvati ih, papirnatim. Bez trunke srama, onako i bez razmišljanja, što bi rekli „iz volea“.
Nije li čast bogatstvo čovjeka, kao plod odgojnih i obrazovnih vrlina na koje se ne da udarati. To je, vrli predstvanik, morao naučiti, taman da je pohađao i večernju školu a lekcija je i sastavni dio kućnog odgoja. Čast se čuva u glavi a ne u gaćama, uoči to predstavniče najcjenjenije populacije prošloga rata.
A generalski vrh, za što sam više nego tužan, ćuti kao da odobrava izjave i po onoj staroj nek se u moj „buđelar“ (novčanik, op.a.) ne dira i dobro je. Nije dobro. Danas ste papirnati, već sutra bićete nazvani i svakojako drugačije ili vas se neće ni pominjati, nema vas. Eto to je svrha i cilj pojedinaca koji ko gladni vukovi kada požele jedno jagnje ubiju cijelo stado samo za sebe i samo za svoj želudac. Pojedinci su spremni biti glasnogovornici nečega što nije i nečega što ne stoji, samo da oni jesu i samo da oni dobiju.
E kad je tako pozivam izvjesnog predstavnika „ljiljana“ neka prvo u svojoj populaciji snimi krvnu sliku ispravnih i neispravni, papirnatih i onih koji to nisu. Jer dok mu je mecena i ministar devedestdruge ispijao viski, zaostao po policama bugojanskih kafana, ima nas koji smo pišali krv po bosanskim gudurama, ima nas koje sva ova priča vrijeđa, itekako.
Šta ako vam se postavi protupitanje, jesu li ljiljani svi zlatni, jer neki se podebelo navukli hrđu.

Naivnost pljuvanja u tuđu avliju, ubijeđen kako njegova blista, odavno je potrošena priča. Ako se i ima kome prigovoriti onda je to pojedinac imenom i prezimenom nikako skupina, bio to general i li samo vojnik. Evo složit ću se i samo u jednom i sa ministrom i sa njegovim trabantima i povjerovati da ima onih koji su i lažni borci pa samim tim i lažni korisnici prava. No trpajući sve u jedan koš izuzimajući sebe samo zato što se uspio popeti na pozornicu medijskog posmatranja ne daje i garanciju da baš i na toj pozornici nema koji
lažni? Kako ne bi godinama istjeravali duhove predlažem princip susjedne nam Hrvatske, da se objavi registar boraca i isti da u javno posmatranje i ocjenu javnosti. Tako ćemo poštedjeti javnost obmane ali i ministra brojnih tužbi koje već ovih dana dolaze na naplatu.
Nadalje, skim si ti vrli predstavniče ratovao, razmišljajući toliko parcijalno i podjeljeno da se i ne nazire razmišljanje, nisi valjda sam, superman, spiderman, šta li si.
Ovo me tjera da pojasnim slijedeće.
Kad se već naivni predstavnik ljiljana nije udostojio da ispriča da po ovom nazovi „zakonu“ o pravima branitelja svaki „ljiljan“ bez obzira na čin i godine staža (ne mora imati ni dana) na obračunatu penziju dobija 414,30 KM pride, tako da su njihove penzije enormno visoke dok se vojnim osiguranicima, od kojih su se izdvajala sredstva dugi niz godina kao profesionalnim vojnim licima na službi u VF BiH i OS BiH,( a ne kao demobilisanim borcima kakvim ih želi predstaviti ministar) odbija od stečene penzije, iznos u već navedenom postotku. Pored ovog, preglasni predstavnik „ljiljana“ trebao je reći da iz budžeta Vlade Federacije BiH, svaki ljiljan dodatno dobija, mimo penzije, nekih 370 KM.
Kada se zbroji, jasno je po jednom osnovu dva puta iz iste hazne, to dođe puno-puno para.Nije se zapitao kako to da penzionisani po Zakonu o službi u OS BiH, primaju i dalje banoslovno visoke penzije, gdje njegov kolega brigadir i dalje prima maksimalni iznos penzije a narednica iz iste skupine preko 1000 KM a ista je djelovala dijametralno suprotno onoj priči o časti i njenom čuvanju.
Postavljam mu pitanje, jesu li pored ljiljana ratovale bukve ili živi ljudi ili su ljiljani bili supermani koji su ratovali, ama baš sami? Kada mi goreprozvani odgovori samo na ovo zadnje pitanje i argumentovano opovrgne navode o iznosima njihovih primanja, prihvatit ću da su ljiljani zaista zlatni i da ih nije dotakla hrđa.

Ovako zadirući u Ustavom zagarantovano pravo jednih kako bi se namakla sredstva drugim a da to još i zovu penzijom, a penzija predstavlja, moram pojasniti i grupnoslikanim predstavnicima ali i onim koji su neupućeni, dio deponovanih sredstva, mjerena i obračunata recipročno izvršenim uplatama kroz godine staža. Penzija nije i ne smije biti socijalno davanje u što je aktuelna vlast i poslušni a dobro nagrađeni trabanti žele pretvoriti.
Kada ministar i premijer budu cijenili druge spram zasluga i posjedovanih referenci koje su neotuđive, umjesto šalabajzerskim istupom u medijima, onda će i sami biti vrednovani i imati izgleda za uspjeh. U protivnom ni još jedna garnitura radoslikanih samoljubaca i licemjera neće im popraviti političku krvnu sliku.

A anemija je loš predznak !

Piše: Said Šteta

www.magazinplus.eu