Iz “LEKSIKONA ZNAMENITIH BOŠNJAKA” autora dr. Nazifa Veledara
Pjesma BOŠNJAKU
Primi pozdrav, premili spomene
Od gorštaka sa studene stj'ne,
Gdje no soko sokoliće leže,
Gdje no zemlja krvnu braću steže,
Gdje se bolji očekuju dani,
Gdje se štuju svoji velikani.
Ti poleće nebu pod oblake,
Da ugasiš žarkom Suncu trake
I sneseš ih u gnijezdo milo.
Ha, Bošnjače! Sretno tebi bilo!
Miloj Bosni stani na međniku,
Miloj Bosni na ponos i diku!
Moj Bošnjače, oko sokolovo,
Dosta slatkih prespavasmo snova,
Dosta ljutih preboljesmo rana,
Kroz neko'lko godinica dana.
Već je hora, koja doći mora,
Da poletiš kao soko sivi,
Da povikneš: „Jošte Bošnjak živi!“
Jošte živi, mrijet mu se neće,
Dok se Zemlja oko Sunca kreće.
Znaš, Bošnjače, nije davno bilo,
Sveg’ mi svj'eta nema petnaest ljeta,
Kad u našoj Bosni ponositoj,
i junačkoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do Brodskijeh vrata,
Nije bilo Srba ni Hrvata.
A danas se kroza svoje hire,
Oba stranca ko u svome šire.
I još nešto, čemu oko vješto,
Hrabri ponos i srce junačko,
Nada sve se začuditi mora:
Oba su nas gosta saletila,
Da nam otmu najsvjetlije blago,
Naše ime ponosno i drago.
Eto hoće, šećer razgovore!
Kucnuo je časak odlučnosti,
Da kliknemo i mi u radosti:
Zdravo sine, mile domovine,
Naš junače, ponosni Bošnjače!
Pozdravlja te sa krša viteze,
Živi, živi na hiljade ljeta!
Miloj majci na radost i diku,
Boreći se za otajstva sveta!
(Safvet-beg Bašagić, 2. jula 1891. godine)
FB: Nazif Veledar
