Uvijek kao i sada različitosti zasmetaju življenju onda kad ih politički profiteri proglase razlogom slabom življenju, što je uvijek laž, ali i prigoda tim profiterima da izvuku korist za sebe – upravo to se događa i sada
ŽIVOT U BOSNI
Bosna i život u Bosni su takva posebnost da se ne može naći ni razumjeti u drugim krajevima bivše Juge.
Tu je život BOSANSKI: Hrvatski bosanski, muslimanski bosanski, srpski bosanski. Posebni životi SUŽIVLJENI u Bosanski zajednički. Ovo ne znaju i ne razumiju i ne podnose ni u Hercegovini, ni u Hrvatskoj, a pogotovo ne u Srbiji i Crnoj Gori; a upravo ovi „nastoje“ riješiti pitanje Bosne. Zato im i ide ovako od ruke. Prije će Bosnu ubiti nego li riješiti; to im je i cilj.
Ne može Bosna biti Hercegovina ili Hrvatska, ni cijela ni dijelom.
Ne može Bosna biti ni Srbija ni Jugoslavija.
Da bi to bilo moguće najprije treba uništiti Bosnu: duhovno i materijalno. To Srbi i čine.
Ne može Bosna biti ni Džamahirija! Trebalo bi najprije uništiti sve u Bosni, ama baš sve, pa tek onda uspostavljati islamsku državu, a to je van pameti.
Sve se ove mogućnosti spominju samo zato da se narod pokoleba i da se može voditi ovaj profiterski – karijeristički rat starih komunjara (ljudi koji hoće dobro živjeti, a ništa ne raditi).
Hrvati „komunjare – profiteri“ traže HZHB,
Srbi „komunjare – profiteri“ traže Republiku Srpsku,
Muslimani „komunjare – profiteri“ spominju Džamahiriju,
…………………… a jadni narodi…
Svi sadašnji sudionici u rješavanju Bosne optužuju jedni druge za neku vrstu isključivosti, a svi su jednako negativni u odnosu na stvarnu Bosnu. Otuda i dolazi stvarna nemogućnost da oni riješe Bosnu kako treba.
Svi žele prevlast i svoju upravu nad što više naroda i teritorija, a samo zato da imadnu kasnije što više podanika koji će ih slušati, a koje će oni, kao i prošli komunisti za sebe iskorištavati. Ništa dobro ni za jedan narod u Bosni.
Jer Bosna je domovina suživljenog naroda.
U suživljenosti je Bosna jedna i jedinstvena u svakom pogledu: ta činjenica je temelj za pravilno razumijevanje Bosne. Tko tu činjenicu ne vidi, ne razumije ili ne želi prihvatiti, on nije Bosanac, ne preostaje mu ništa drugo nego da potraži sebi rezervnu domovinu i da tamo živi, a da Bosnu ostavi Bosancima.
Ovo razmišljanje ima svrhu pomoći Bosancima – Jajčanima, suživljenim ljudima iz sva tri naroda, da jasnije vide svoje stanje, te putove izlaska iz ove krize svojstvenosti.
Neka svatko pronađe samog sebe, a onda neka potraži i svoje mjesto življenja prema svom izboru, ali nikako na račun Bosne.
*
SUŽIVLJENOST
Što je to?
To je velika osobina (kvaliteta) kultiviranog i civiliziranog čovjeka da u svoje osobno vladanje utka moralno – etičko pravilo, da u svakom poslovanju (religioznom, kulturnom, civilizacijskom, državno-pravnom) mora poštivati različitost svojih i tuđih osobitosti što nam ih je Bog (priroda) kroz povijest pokazao.
To je moderna osobina: danas se pokušava, ali samo pokušava, suživljenost odgojiti u cijelom svijetu, ali kako se vidi slabo ide.
Bosanska suživljenost je dobri plod teške povijesti naroda koji žive već dugo vremena u Bosni.
Različitosti među bosanskim narodima nisu suprotstavljene same sebi, pa suživljen čovjek bez teškoće uvažava njihovo postojanje: ne smetaju ga, naprotiv!
Uvijek kao i sada različitosti zasmetaju življenju onda kad ih politički profiteri proglase razlogom slabom življenju, što je uvijek laž, ali i prigoda tim profiterima da izvuku korist za sebe – upravo to se događa i sada.
Postojanje različitosti, to je prirodni zakon, pogoduje življenju. Zbog tih različitosti mi Bosanci jasnije vidimo sami sebe, obazrivije se vladamo prema svakome, naročito poštujemo gosta i stranca (čuvamo svoj obraz), natječemo se u dobru, gajimo veću ljubav prema svojoj zajednici življenja (porodici, selu, vjeri, komšiluku, itd.).
NAŽALOST, ovih dana se naša suživljenost na sve načine ubija: proglašava se nacionalnim izdajstvom, prevelikom popustljivošću, mekoćom, kapitulanstvom. Mnogi Bosanci je tiho oplakuju jer naglas je to opasno činiti. Sile zla, u sva tri naroda, koje ne potječu od suživljenih Bosanaca siju svoje pogano sjeme a nama glave padaju!
Suživljeni Hrvat Bosanac je samo onaj koji voli Bosnu, živi u Bosni i živi za Bosnu: stoga ga ne mogu razumjeti ni Hrvat Hercegovac, ni Hrvat Dalmatinac, ni Hrvat Slavonac, a najmanje Zagorac.
Suživljeni Musliman Bosanac ne može biti iz Sandžaka, ni iz Hercegovine, a kamo li iz neke arapske zemlje.
Suživljeni Srbin Bosanac ne može biti Srbin iz Hercegovine, Srbije ili Crne Gore.
Samo suživljeni Hrvat, Musliman i Srbin su Bosanci a svi ostali su nešto drugo, ali o tom malo kasnije.
Tekst pretipkan iz rukopisa: Fra Zvonko Baković, Tko je tko u Bosni, lipanj 1993. (za Prometej.ba odabrao i pripremio Zoran Ljubičić)
