Kako naše želje oblikuju naša uvjerenja

Zapravo, taj cunami informacija koji svakodnevno dobijamo može nas učiniti još manje prijemčljivim za činjenice…

Ljudi vole prenositi informacije i dijeliti svoja razmišljanja. To možete vidjeti online: svaki dan, objavi se 4 miliona novih blogova, 80 miliona novih fotografija na Instagramu i 616 miliona novih tvitova. Čini se da nam prilika da prenesemo svoje znanje drugima pruža unutrašnje zadovoljstvo.

Studija provedena na Harvardu otkriva da su ljudi spremni da se odreknu novca samo da bi njihovo mišljenje bilo objavljeno drugima. Pri tome ne govorimo o nekim dubokoumnim opservacijama. To su mišljenja ljudi o nekim banalnim stvarima, kao što je pitanje da li je kafa bolja od čaja. Snimak mozga je pokazao da kada ljudi dobiju priliku da saopšte svoje mišljenje drugima, centar zadovoljstva u mozgu se snažno aktivira.

Osjetimo navalu zadovoljstva kada dijelimo svoja razmišljanja i to nas tjera da komuniciramo. To je korisna karakteristika našeg mozga, jer osigurava da znanje, iskustvo i ideje neće otići u grob zajedno sa osobom koja je prva došla do njih, i da ćemo kao društvo imati koristi od proizvoda mnogih umova.

Naravno, da bi do toga došlo, nije dovoljno samo dijeliti. Treba izazvati reakcije – kako je Steve Jobs lijepo rekao treba “ostaviti trag u univerzumu”. Svaki put kada dijelimo svoja razmišljanja i znanja, činimo to s namjerom da ostvarimo uticaj na druge. Međutim, tu postoji jedan problem: mi pristupamo tom zadatku iz unutrašnjosti svoje glave. Kada nastojimo da ostvarimo uticaj, mi odražavamo ono što je ubjedljivo za nas, naše stanje uma, naše želje i naše ciljeve. Ali ako želimo uticati na ponašanje i uvjerenja osobe ispred nas, moramo razumjeti šta se dešava u njenoj glavi.

Što određuje da li ćete uticati na način na koji drugi razmišljaju i ponašaju se ili će vas ignorisati? Možete pretpostaviti da su vam potrebne brojke i statistike da biste promijenili njihov stav. Kao naučnik, tako sam i ja nekada razmišljala. Dobri podaci, zajedno sa logičkim razmišljanjem – to će sigurno promijeniti njihovo mišljenje, zar ne? Zato sam krenula da testiram da li informacije mijenjaju mišljenje kod ljudi. Moje kolege i ja proveli smo desetine eskperimenata da bismo shvatili šta utiče na ljude da promijene svoje odluke ili svoja uvjerenja. Zavirili smo u ljudski mozak, zabilježili reakciju tijela i dokumentovali ponašanje.

Možete zamisliti moje razočarenje kada sam otkrila da svi ovi eksperimenti ukazuju na to da se ljudi ne vode činjenicama. Činjenice nisu dovoljne da bi ljudi mijenjali uvjerenja, i praktično su beskorisne za motivisanje akcije. Uzmite klimatske promjene: postoji brdo podataka koji ukazuju na to da ljudi doprinose globalnom zagrijavanja, pa ipak oko 50% svjetske populacije ne vjeruje u to. Šta je sa zdravljem? Stotine studija pokazuje da je vježbanje dobro za vas i ljudi vjeruju da je to tako, pa ipak ovo saznanje ne uspijeva natjerati mnoge ljude na traku za trčanje.

Problem kod pristupa koji stavlja informacije na prvo mjesto je što ignoriše srž onoga što nas čini ljudima – naše motive, naše strahove, nadanja, želje i prethodna uvjerenja. Zapravo, taj cunami informacija koji svakodnevno dobijamo može nas učiniti još manje prijemčljivim za činjenice, jer smo već naviknuti na to da jednim klikom miša možemo naći argument koji potvrđuje bilo šta u šta želimo da povjerujemo. Naše želje su ono što oblikuje naša uvjerenja; naša potreba za djelovanjem, naša potreba da budemo u pravu, da osjećamo pripadnost grupi. U te motivacije moramo da proniknemo da bismo postigli promjenu, u sebi ili u drugima.

Izvor: The Guardian

Prevod: Buka