Ruska agresija na Ukrajinu navela je mnoge zemlje da prekinu vojnu neutralnost, poput onih koje su tradicionalno, vijekovima izvan vojnih paktova.
Iako poznate kao vojno neutralne zemlje, Finska i Švedska, nakon poteza Rusije, ne samo da žele postati članicom NATO saveza, već to žele učiniti zajedno i čim prije. Tako će Švedska, koja je skoro dva vijeka izvan vojnih saveza, vjerovatno postati članicom Saveza, pod uslovom da joj ulazak u alijansu ne blokira Turska.
U doba polarizacije Rusije i njenih satelita naspram Evrope i NATO saveza, malo je zemalja na evropskom tlu koje sebi mogu priuštiti vojnu neutralnost, a posebno što se brojnost investitora veže uz vojnu sigurnost.
Dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Sead Turčalo za BUKU kaže da je vanjska politika geografična, tako da bi zanemarivanje te geografičnosti pokazalo da ne razmišljamo racionalno o vlastitoj vanjskoj politici. Sve susjedne zemlje, izuzimajući Srbiju, i države šire regije su ili punopravne članice Sjevernoatlantskog saveza ili imaju aspiracije da to budu.
“Geografija nam sugerira da je članstvo racionalno opredjeljenje. Svaka država, pa i Bosna i Hercegovina, zaštitu suvereniteta i teritorijalnog integriteta, smatra vitalnim nacionalnim interesom. Njegovo ispunjenje je, ne samo efikasnije, nego i jeftinije, kada ste dio organizacije poput NATO. Pogotovo imajući u vidu da koncepti poput pametne odbrane (smart defence) i tzv. multinacionalne saradnje u pogledu sposobnosti daje mogućnost da se kreira sinergija u razvoju odbrambenih kapaciteta, što i samu zaštitu suvereniteta i teritorijalnog integriteta čini jeftinijom”, objašnjava Turčalo.
Navodi i da je od osnivanja NATO saveza 1949. do danas vidljivo da su NATO članice razvijenije i stabilnije u ekonomskom, sigurnosnom i političkom smislu.
“Područje koje je bilo pod zaštitom Saveza nikada u posljednjih 74 godine nije pretrpjelo bilo koji akt agresije. Shodno tome, budućnost BiH bez NATO-a donosi manje sigurnosti, a time i manje političke i ekonomske stabilnosti. O tome i svjedočimo svaki dan”, dodaje dekan FPN-a.
Vojno-politički analitičar Đuro Kozar za BUKU kaže da Bosna i Hercegovina, naravno, može opstati i bez ulaska u NATO, ali bi s aspekta sigurnosti i bržeg privrednog razvoja bilo bolje da smo u tom vojnom savezu.
“Jer bismo imali sigurniju budućnost i pouzdane saveznike. Sve države koje su ušle u NATO su prosperirale u svakom pogledu i bolje im je nego ranije”, uočava Kozar.
Kakve su obaveze BiH prema NATO savezu?
Svoj put ka članstvu u Sjevernoatlantskom savezu BiH je započela 2006, a njene obaveze na tom putu nemaju obilježja klasičnog obligacionog odnosa u kojem je država pravno odgovorna za neko ponašanje.
“Radi se o tome da je država ulazeći u veći stepen integracija, odnosno Akcijski plan za članstvo, preuzela niz reformskih zadataka koji državu pripremaju za punopravno članstvo. Međutim, niti jedan korak ka integracijama u Savez ne prejudicira konačno članstvo. Naprosto, na svakoj zemlji je da odredi dinamiku ispunjavanja obaveza i o tome izvještava kroz godišnje planove“, pojašnjava Turčalo.
Pristupanjem Partnerstvu za mir NATO-a prije 16 godina BiH se obavezala, kaže Kozar, da učestvuje na multinacionalnim vojnim vježbama, ekspertskim konferencijama i da ima stalni kontakt sa vojnim dijelom NATO-a čiji je glavni štab u Monsu u Belgiji, dok je civilna komanda u Briselu.
“Budući da je BiH pozvana u Akcijski plan za članstvo ima obavezu da šalje godišnji plan djelovanja pod nazivom Program reformi. Države koje su u tom akcijskom panu NATO tretira kao potencijalne članice i pomaže im kako bi u procesu pripreme zadovoljile ključne kriterije. U ovim akcijskom planu, pored BiH, su Švedska i Finska”, dodaje Kozar.
Polarizacija usporava NATO put
Prilikom odluke za prijem u članstvo NATO gleda i opredijeljenost zemlje za pristupanje Savezu, što je u BiH komplikovano pitanje. Generalno gledajući 51% građana BiH, prema rezultatima Međunarodnog republikanskog instituta (IRI) u Bosni i Hercegovini, podržava NATO integracije. No, ta podrška se razlikuje među etničkim grupama: 60% Bošnjaka, 77% Hrvata i 8% Srba podržava NATO integracije. Dekan FPN-a u Sarajevu ocjenjuje da polarizacija po ovom pitanju svakako otežava NATO integracije.
“Naravno, treba imati u vidu da bi razvoj političkog konsenzusa i smanjenje stepena vanjskog utjecaja na euroatlantske integracije smanjio stepen društvene polarizacije kada je u pitanju članstvo u Savezu. Svjesni smo da ovako nizak procenat podrške NATO-u među Srbima proističe iz činjenice da je Savez doprinio okončanju agresivnog rata protiv BiH bombardiranjem položaja Vojske Republike Srpske, intervenisao na Kosovu i u konačnici da Rusija koja ostvaruje izuzetno snažan utjecaj na politiku i društvo u entitetu Republika Srpska u svojim doktrinarnim dokumentima definira NATO kao neprijatelja. Svi ovi faktori koji doprinose ovako niskoj podršci Savezu među etničkim Srbima pokazuju da su euroatlantske integracije pitanje o kojem se treba razgovarati, a ne ostavljati po strani, kako je to sugeriraju potpisana načela i izjave iz redova nove državne vlasti, jer govoriti o teškim pitanjima vodi ka njihovom rješavanju”, smatra Turčalo.
Kozar vjeruje da bismo kao država bili bliže NATO-u da je i u Republici Srpskoj više građana koji razumijevaju šta bi to značilo za BiH, a ne da podliježu propagandi vlasti u tom entitetu koja odbija to članstvo i prati politiku Republike Srbije.
“NATO u svoje članstvo prima državu i samo s državnim organima ima kontakt, vodi pregovore, a nema ništa s entitetima, ili dijelovima države koja je kandidat. Nama NATO nije dao nikakav rok u kojem trebamo ispuniti uvjete za prijem, niti nas požuruje, nego nam daje mogućnosti da provedemo ono što je propisano da bismo bili kredibilan kandidat. Mi realno sada nismo spremni za NATO članstvo jer nismo funkcionalna država i sve dok nam državna zakonodavna i izvršna vlast ne budu učinkoviti ne možemo se približiti tom savezu. Dakle, još smo daleko od punopravnog članstva, ali NATO nam kao kandidatu – putem svog štaba u Sarajevu i EUFOR-a – želi obezbijediti suverenitet i mir kako bi se u zemlji i izvan nje odvratili oni koji bi možda pokušali da ovdje izazovu incidente ili sukobe niskog intenziteta”, objašnjava Kozar.
Koja je korist od članstva u NATO savezu?
Sigurnost je prva korist koju neka zemlja ima od članstva u ovom vojno-političkom savezu, ali ne i jedina. Osim vanjskih prijetnji, smatraju naši sagovornici, NATO bi bio garant nezavisnosti i teritorijalnog integriteta i prestala bi maštanja u nečijoj secesiji.
“Strani investitori isključivo žele da investiraju u zemlje koje su pod kišobranom” NATO-a jer znaju da će im tako kapital biti zaštićen. Punopravnim članstvom u NATO-u vrlo brzo bi se pokazali svi benefiti, više bi imali i bolje bi živjeli. Ko u to ne vjeruje neka se informira o tome kako se naprimjer u Mađarskoj živjelo prije ulaska u ovaj vojni savez, a kako se živi sada”, rekao je vojno-politički analitičar za BUKU.
Turčalo akcentira da je sigurnost ipak najveća korist od članstva jer se član 5. Sjevernoatlantskog ugovora koji definiše princip kolektivne odbrane pokazao kao efikasno sredstvo odvraćanja.
„Samim članstvom postajemo dio šire političke zajednice koja se pokazala sposobnom smiriti i kontrolirati potencijalne otvorene sukobe ne samo između članica nego i unutar članica. Tu je svakako i vrlo opipljiva ekonomska korist s obzirom na to da je iskustvo proširenja Saveza pokazalo da je svaka država nakon ulaska u članstvo doživjela porast direktnih stranih investicija i rast bruto društvenog dohotka. Osim toga, razvoj odbrambenih i sigurnosnih kapacitete unutar Saveza je jednostavniji i ekonomski isplativiji za BiH“, dodaje Turčalo.
Kozar pojašnjava da su vojne koristi od NATO saveza već vidljive, jer su Oružane snage BiH od 2006. ustrojene po konceptu NATO-a, a obuku i vježbe izvode prema standardima tog saveza.
“U septembru prošle godine na vježbi na poligonu Manjača bataljonska grupa OS BiH pješadije od 850 vojnika i starješina ocijenjena je najvišom ocjenom i potvrdila da je spremna za sve misije tog saveza, kao i vojske njegovih članica. Budući da OS iz državnog budžeta godinama ne dobijaju potrebna finansijska sredstva i ne mogu modernizirati svoje naoružanje i opremu, od članica NATO-a, posebno od Amerikanaca, prošle godine dobili smo četiri transportna helikoptera (s malim finansijskiim učešćem BiH), zatim veći broj oklopnih vozila i drugih sredstava. Članstvo u NATO-u nije jeftino, ima svoju cijenu, ali je korist pun veća od toga i isplati se biti u tom savezu”, dodaje Kozar.
Bez članstva u NATO-u Bosna i Hercegovina bi ostala dio crne rupe u euroatlantskoj sigurnosnoj arhitekturi, ostajući izvan političke zajednice koja je veoma uspješna i svojim članicama garantuje mir.
Buka
