BiHPolitika

RS: Negatori genocida, finansijeri Karadžića i Mladića, određivat će ko su žrtve

Na dnevnom redu 23. redovne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS), koja će biti održana danas, 6. februara, naći će se Nacrt zakona o zaštiti žrtava ratne torture,

Po certifikat kod Radovana

Sudeći prema sadržaju Nacrta kojeg je utvrdila Vlada RS-a sa Željkom Cvijanovć na čelu, kao i reakcijama žrtava, riječ je eklatantnom pokušaju da se najbrojnije, bošnjačke i hrvatske žrtve agresije i genocida s područja današnjeg bh. etniteta RS, to jest brojne preživjele logoraše, žrtve mučenja i silovanja, drsko diskriminira, obespravi i izolira…. A sve, očito, povezano s pokušajima friziranja historijskih činjenica potvrđenih i brojnim međunarodnim presudama.

Krenimo redom. Prema članu 7. Nacrta, prava prema ovom zakonskom rješenju ne mogu ostvariti osobe koji su bili članovi “neprijateljske vojske i paravojnih formacija”. S obzirom na rastegljivost ovog pojma, takvim bi mogli biti proglašeni, primjerice, svi logoraši u koncentracionim logorima, od Manjače i Omarske do Batkovića…

A prema Nacrtu, žrtva ratne torture je osoba koja je “u vrijeme i u vezi s oružanim sukobima na teritoriji bivše Jugoslavije” u periodu od 17. avgusta 1990. do 19. juna 1996. godine “bila izložena nekom od oblika torture”. Za logoraše će biti izdvajano 170 KM, a za žrtve seksualnog nasilja od 127 KM do 298 KM, za najteže oblike.

Međutim, ko je žrtva utvrđivat će, prema članu 16. ovog zakona, Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih osoba na čeu s Miloradom Kojićem, koji je javnosti poznat po svojim izjavama u kojima minimizira ili negira stradanje Bošnjaka. Ta institucija će, naime, dodjeljivati uvjerenja kojima potvrđuje da je osoba preživjela ratnu torturu, i to “u skladu sa svojim službenim evidencijama i raspoloživom građom”, prenosi Radiosarajevo.ba.

Da cijeli slučaj bude šokantniji potrudila se opet Vlada RS-a jer je Republički centar isti onaj čiji  je raniji direktor, a danas koordinator Dokumentaciono- informacionog centra Veritas za RS Janko Velimirović, otvoreno tvrdio da treba srušiti “mit o Srebrenici”, negirajući broj žrtava uz tvrdnju da su mnogi “živi i borave u zapadnim zemljama”.

To je i institucija koju je Vlada RS-a obavezala 2016. godine da u punom kapacitetu sarađuje s timom Karadžićeve odbrane na prikupljanju i obradi činjenica koje će biti korištene u žalbenom postupku. Centar je prošle godine, također, promovirao dokumentarni film Radovan – Povik iza zidova tamnice u znak podrške osuđenom ratom zločincu Radovanu Karadžiću, kao i knjige sličnog sadržaja.

Centar se bavio i prevođenjem Karadžićeve presude, za što je Milorad Dodik dao 80.000 KM. A ne treba zaboraviti da je ta institucija utvrđivala pravilnik za raspodjelu sredstava od 20.000 KM u vidu jednokratne pomoći za Radovana Kradažića i Ratka Mladića.

Predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović kazao je za Radiosarajevo.ba da ovo zakonsko rješenje izgleda tako da bi se gotovo moglo posumnjati da ga je pisao sam Radovan Karadžić.

 

“Zakon o pravima žrtava torture u RS-u je isključivo jednonacionalan namijenjen isključivo jednom narodu. No i pored toga toliko je očito s namjerom konfuzan da će i taj narod vrlo teško bilo šta ostvariti prema tom zakonu. Pokušaj zakonodavca u RS-u da na svaki način spriječi donošenje zakona o pravima žrtava na nivou BiH, pa i po cijenu omalovažavanja vlastitih, traje od 1996. do danas i ovo je samo nastavak takve politike. Nažalost tu prljavu političku igru prihvataju i predstavnici žrtava iz RS-a i doprinose potpunoj izolaciji žrtava”, kazao je Tahirović.

 

Nadalje, status žrtve će se utvrđivati i na osnovu dokaza kojima u okviru svoje nadležnosti raspolažu “drugi republički organi, institucije ili službe”, što, kako tvrde sagovornici našeg portala, znači da nije predviđena mogućnost saradnje sa Sudom BiH, federalnim MUP-om ili kantonalnim institucijama. Ali će se zato tražiti mišljenje Saveza logoraša Republike Srpske i/ili Udruženja žena žrtava rata Republike Srpske. Status se neće moći utvrditi iskazom svjedoka.

Ograničenje žrtava

Status žrtve torture može ostvariti samo osoba koja je na teritoriji bh. entiteta RS imala prebivalište tri godine prije podnošenja zahtjeva ili bh. državljani koji žive van BiH, ali samo ako je posljednje tri godine, prije odlaska, imao prebivalište, odnosno boravak u RS-u i Distriktu Brčko. Tako se dodatno ograničavaju i žrtve koje bi eventualno željele registrirati boravište u RS-u, ali i brojni logoraši koji su rasuti širom Europe i svijeta.

Ovo je samo ilustracija krajnje diskriminirajućih odredbi za najveći broj žrtava, iako, paradoksalno, u članu 2. Nacrta stoji da ovaj zakon “isključuje bilo koji oblik diskriminacije”.

Zanimljivo je da je uz Nacrt priložena Izjava o usklađenosti Nacrta zakona o zaštiti žrtava ratne torture s pravnom tekovinom EU i pravnim aktima Vijeća Evrope, a koju potpisuje ministar za ekonomske odnose Vlade RS Zlatan Klokić!?

Ko nema prava

“To su ljudi koji su pretrpjeli određena maltretiranja u logorima ili izvan njih, a nisu bili obuhvaćeni Zakonom o civilnim žrtvama rata. Zato se na osnovu međunarodnih standarda nametnula potreba da se te osobe obuhvate zakonskom regulativom da bi imale status žrtava ratne torture”, rekao je za Srnu ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Milenko Savanović u decembru 2017. godine.

Savanović je dodao da oni koji su obuhvaćeni određenim pravima “u RS, Federaciji BiH, BiH, Brčko distriktu ili u zemljama okruženja ne mogu podnositi zahteve za priznavanje statusa i prava po ovom zakonu”.

Bakira Hasečić: Ovo je fašizam!

Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja “Žena-Žrtva rata” kazala je da su žrtve zaprepaštene sadržajem i odredbama Nacrta zakona o zaštiti žrtava ratne torture u Republici Srpskoj, kojeg su, sudeći po njegovom sadržaju, očito pisali “planeri, izvršioci, naredbodavci i negatori genocida”, prenosi Radiosarajevo.ba.

Udruženje “Žena-Žrtva rata” je danas uputilo dopis Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice na čelu sa Semihom Borovac, OHR-u, Vijeću Evrope i OSCE-u zbog, kako su naveli, “kršenja osnovnih ljudskih prava i diskriminacije na vjerskoj i nacionalnoj osovi u RS-u”.

 

“Kao žrtve torture, čitajući Nacrt ovog zakona odgovorno tvrdimo da je riječ o aktu namijenjenom isključivo žrtvama samo jednog naroda, što predstavlja najgoru vrstu fašizma. Ovo što radi entitet RS vezano za donošenje zakona kojim bi trebalo regulisati prava žrtava torture, očigledan je pokušaj da se spriječi donošenje zakona o pravima svih žrtava na nivou Bosne i Hercegovine, bez razlike na njihovu vjersku i nacionalnu pripadnost. U ovoj prljavoj igri, nažalost, su i predstavnici žrtava iz RS-a. Naime, prema njihovom planu, status žrtve će se utvrđivati kako stoji u zakonu „na osnovu dokaza kojima u okviru svoje nadležnosti raspolažu republički organi, institucije ili službe“ što jasno ukazuje da nije predviđena mogućnost saradnje sa Sudom BiH, Federalnim MUP-om ili kantonalnim institucijama”, navela je Hasečić u pisanoj izjavi za Radiosarajevo.ba.

 

Ona se pita hoće li se o tome ko je žrtva, a ko nije tražiti mišljenje Saveza logoraša Republike Srpske i/ili Udruženja žena žrtava rata Republike Srpske “za koje znamo kako i šta rade”.

“Prema ovom Zakonu prava ne mogu ostvariti osobe koje su, kako navode, bile članovi neprijateljske vojske i paravojnih formacija, to jest osobe koje su preživjele logorska mučenja, silovanja i druge torture širom RS-a, a druge su nacionalnosti. Ovo implicira da ratni zločin nad njima nije ratni zločin. Pitamo se je li ovo pokušaj istih onih čija je vojska i policija počinila najteže ratne zločine na prostoru BiH, uključujući i genocid, da se logoraši Bošnjaci i Hrvati proglase zarobljenicima “neprijateljske vojske” i time isključe iz zakona. Strašno je da će certifikat kojim se potvrđuje da je neka osoba preživjela ratnu torturu izdavati Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica”, kazala je ona.

Podsjeća da je to “isti onaj i centar koji je finansirao i podržavao odbranu zločinca Radovana Karadžića u Hagu i drugih presuđenih ratnih zločinaca, a koji se ističe svojim pokušajima revidiranja historije”.

 

“Isto tako, status žrtve torture, po ovom zakonu, može ostvariti osoba koja je na teritoriji RS imala prebivalište tri godine prije podnošenja zahtjeva za status, iako znamo kakva je procedura prijavljivanja prebivališta po novom zakonu. Obzirom da se radi o krajnje diskriminatorskom zakonu kojim se pokušava oduzeti pravo žrtava torture hiljadama osoba nesrpske nacionalnosti, koje su tokom agresije na BiH od strane vojske, policije i paravojnih jedinica RS-a bile izložene strašnoj torturi, pozivamo međunarodnu zajednicu predstavnike izvršne i zakonodavne vlasti u BiH da zaustave najnoviju diskriminaciju, odnosno još jednu torturu nad osobama nesrpskog stanovništva koje su preživjele najteži oblik torture u srpskim logorima i mučilištima. Također, pozivamo sve predstavnike bošnjačkog i hrvatskog naroda u NS RS da dignu svoj glas i zaustave donošenje ovog zakona”, navela je Hasečić.

 

Čavka: Tražimo ukidanje diksriminirajućih odredbi

Admir Čavka, šef Kluba koalicije “Domovina” u NS RS, kazao je za Radiosarajevo.ba da je upoznat sa Nacrtom zakona i da će, svakako, reagirati na isti podnošenjem amandmana.

“Tražit ću da ukinu one diskriminirajuće odredbe”, dodao je Čavka.

Reakciju je za sutra najavio i Ramiz Salkić, potpredsjednik RS-a.

Salkić: Nastavlja se diskriminacija nesrba u entitetu RS

Potpredsjednik bh. entiteta RS Ramiz Salkić izjavio je danas da je usvajanjem Nacrta zakona o žrtvama ratne torture RS-u entitetska vlast nastavila sistemsku diskriminaciju nesrba u ovom dijelu Bosne i Hercegovine.

Podsjetio je da je ovaj diskriminirajući zakon usvojila Vlada bh. entiteta RS, te da je cilj ovakve, kako je naveo, sistemske diskriminacije, stvaranje ambijenta i nemogućih uslova za život i ostanak nesrba na ovom prostoru.

Salkić je pojasnio da je na osnovu odredbi ovog zakona potpuno jasno da nesrbi, koji su žrtve ratne torture u bh. entitetu RS, ne mogu ostvariti nikakva prava, saopćeno je danas iz kabineta entitetskog potpredsjednika.

 

“Ovim zakonom se više desetaka hiljada Bošnjaka, Hrvata i drugih nesrba u ovom entitetu ostavlja bez mogućnosti za bilo kakvu novčanu nadoknadu ili neki drugi oblik satisfakcije za torture kojima su bili izloženi, upravo od prethodnih vlasti na ovom prostoru. Da ima odgovornosti i morala u pristupu i izradi ovakvog zakona, Vlada ovog entiteta bi u prvi plan stavila upravo žrtve torture koje su nesrbi, jer su te žrtve rezultat nečasnog djelovanja njihovih prethodnika”, naveo je Salkić.

 

Na prostoru današnjeg entiteta RS se od 1992. do 1995. godine dešavala , dodao je, „najveća ratna tortura na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata i to upravo nad nesrbima, koji se nažalost ne mogu prepoznati u ovom zakonu“.

-Žalosno je da entitetska vlast još jednom zatvara oči pred sudski dokazanom istinom, te ignoriše hiljade bošnjačkih i hrvatskih dječaka i muškaraca, ali i djevojaka i žena, koji su prošli torture i seksualna zlostavljanja od Batkovića i Sušice do Keraterma i Omarske, ali i širom današnjeg entiteta RS.

“Očekujem snažnu reakciju civilnog sektora i organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava, kako u ovom entitetu, tako i u cijeloj Bosni i Hercegovini”, naveo je entitetski potpredsjednik.

Pozvao je Vladu ovog bh.entiteta da povuče , kako je istakao, jednostrani i šovinistički zakon iz procedure i time pokaže da je dostojna pažnje svih građana u ovom entitetu, ali i da konačno postane svjesna da živimo u 21. vijeku, te da težimo najvećim civilizacijskim vrijednostima, čemu ovaj zakon definitivno ne vodi.

Sporni zakon predložen je za razmatranje na sjednici entitetskog parlamenta 6.februara.

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close