Izvor: portal-udar.net
Po informacijama romskog nevladinog sektora, u BiH je nezaposleno čak 98 posto romske populacije. Ostali rade prije svega na crno, mali broj na osnovu ugovora o djelu, a većina i ne radi, tako da se ekonomski jaz između većinskog stanovništva i Roma povećava. No, u ovom tekstu detektujemo probleme i donosimo pozitivne primjere.
Bosna i Hercegovina je 20 godina zemlja na prvom mjestu u Evropi po broju nezaposlenih osoba. Procent nezaposlenih se kretao od 50 do 45 posto radno sposobnih građana, što je cifra nezabilježena u mirnodobskim vremenima u takozvanom zapadnom svijetu. Doduše, BiH je imala tragični, krvavi rat iza sebe te je prolazila period postratne trazicije u duboko podijeljenom društvu, što je otežavajuća okolnost za privredni razvitak. No, zadnjih 5 godina situacija, barem gledano kroz procente, se djelimično popravila. Agencija za rad i zapošljavanje BiH objavila je 31. decembra 2019. godine da je u Bosni i Hercegovini bilo 401.846 osoba na evidencijama zavoda i službi zapošljavanja, što je 32,6 posto. No, to je i dalje ekstremno visoko. Primjera radi, od zemalja Evropske unije najveći broj nezaposlenih ima Grčka,19 posto, a potom Španija, 15 posto. Skandinavske zemlje gotovo da nemaju nezaposlenih.
Naravno, ovi pokazatelji su zasnovani na tzv. stalnom radnom odnosu. U BiH veliki broj ljudi radi ili na crno ili na osnovu ugovora o djelu, i ako ti ugovori nisu motivisani namjerom izbjegavanja većih poreznih dadžbina, onda su povremeni, a samim tim i nedovoljni za život onima koji obavljaju te djelatnosti.
Od ukupnog broja osoba koje traže posao u BiH, 229.146 ili 57,02 posto su žene. U strukturi osoba koja traže posao, zaključno s decembrom 2019, NKV radnika je 110.770 ili 29 posto, KV 126.988 ili 31,60 posto, SSS 114.053 ili 28,38 posto, VŠS 6.622 ili 1,65 posto i VSS 34.599 ili 8,61 posto. Dakle, broj onih koji traže posao srazmjerno opada sa stepenom obrazovanja.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u decembru 2019. broj zaposlenih osoba u BiH iznosio je 831.126, a od toga su 359.192 žene. Stopa nezaposlenosti mladih (od 15 do 24 godine) u BiH iznosila je 33,8 posto i manja je u odnosu na 2018. za pet posto, saopšteno je iz Agencije za rad i zapošljavanje BiH. No ovaj procent pokazuje da je stopa nezaposlenosti mladih veća od prosjeka tako da ne čudi ni želja, ali ni aktivitet mladih u nastojanju da napuste Bosnu i Hercegovinu.
Ne postoje zvanični podaci u broju zaposlenih Roma
Precizni podaci o broju zaposlenih Roma ne postoje jer mnoge javne institucije ne vode evidenciju po nacionalnoj osnovi. Doduše, postoje programi na entiteskim i kantonalnim nivoima koji su striktno usmjereni na zapošljavanje građana romske nacionalnosti, ali ti podaci su teško usporedivi sa ukupnim procentima. No, po informacijama romskog nevladinog sektora, u BiH je nezaposleno čak 98 posto romske populacije. Ostali rade prije svega na crno, mali broj na osnovu ugovora o djelu, a većina i ne radi, tako da se ekonomski jaz između većinskog stanovništva i Roma povećava.
Već niz godina postoje programi zapošljavanja i samozapošljavanja Roma koji trebaju da pospješe radnu inkluziju građana romske nacionalnosti kroz subvencije poslodavcima na plate i dadžbine i finansijsku podršku za otvaranje i početno održavanje firmi ili obrta. No, rezultati ovih programa su skromni.
Nedžad Jusić, aktivista udruženja Euro Rom iz Tuzle i gradski vijećnik je rekao da je do sada utrošeno 6 miliona maraka za zapošljavanje Roma, uglavnom za subvencije poslodavcima, ali da je veoma mali broj Roma ostao zaposlen nakon što su prestale, uglavnom jednogodišnje, subvencije države.
„Najbolji poslodavac je trgovinski lanac Bingo. Tamo je zaposleno zadnjih godina 50 Roma, ali što je itekako važno, gotovo svi su ostali da rade i kada je prestala podrška vlasti. Obrazovanje je itekako važno, jer bez obrazovanja nema posla, a ni obrazovanja bez posla. Najbolji primjer, koji pokazuje koliko su Romi u nezavidnoj situaciji, je podatak da romska porodica mora da izdvoji 98 posto svojih prihoda mjesečno dok školuje djecu“, rekao je Jusić.
Murisa Halilović, predsjednica udruženja „Budi mi prijatelj“ iz Visokog kaže da značajan dio Roma nije osposobljen da koristi ovakve programe i da oni imaju previsoke kriterije.
„Programi zapošljavanja i samozapošljavanja, barem na federalnom nivou, koliko god su dobri, mogu biti i diskriminatorni. U jednu ruku namijenjeni su kao podsticaj ljudima za bolju budućnost, ali isto tako taj program zahtjeva da vi imate određene finansije da bi samostalno mogli krenuti, a tek onda da vam se novac refundira. Jedina pozitivna stvar je što svaka osoba koja želi aplicirati na programe samozapošljavanja i zapošljavanja jeste da ne mora imati završenu srednju školu ili imati visoku školsku spremu. Ako se prijavljujete kao trgovac, možete imati završenu samo osnovnu školu, mada je naš trud i cilj usmjeren da svaki naš korisnik, uz našu pomoć, ili pomoć različitih programa, završi i osnovnu i srednju školu“, rekla je Halilović.
Ova aktivistica smatra da da javne institucije koje provode ove programe postupaju često vrlo formalno i da, kada je već bila namjera da se beneficirano pomogne Romima, da je trebalo uvrstiti i neku vrstu edukacije.
„Važno je istači da se programi zapošljavanja i samozapošljavanja ne promovišu. Dosta Roma i Romkinja radi na prodaji polovne robe na pijacama. I oni moraju pokrivati svoje troškove prema državi, kao i svako ko želi da bude obrtnik. Naše javne ustanove, odnosno zavodi, bi trebali da daju dodatnu obuku ako već program postoji. Da ljudima koji bi bili zainteresovani i žele da se prijave na taj program, da ih pozovu i da se sa njima uradi plan i poslovni program. Da znaju kako bi to trebalo da funkcioniše i kakva bi trebala da bude njihova obaveza, od plaćanja preko reagovanja njih prema državi i države prema njima, kako bi taj sistem bolje funkcionisao. Ali nemamo dovoljno ljudi iz javnih ustanova koji su voljni da daju dodatne informacije i da obavijeste pojedinca kako taj program funkcioniše. Ono što je pozitivna činjenica je da je prošle godine u Visokom, uz podršku našeg udruženja i Biroa za zapošljavanje, veliki broj kandidata aplicirao na programe zapošljavanja i samozapošljavanja, no pitanje je kakve će biti odluke zavoda“, kaže Halilović.
Murisa Halilović je i mišljenja da Romi koji imaju bilo kakvo obrazovanje trebaju da se javljaju i na druge programe.
„Postoje i različiti programi tipa strat-up-a te dodatni vidovi pomoći koje naše ministarstvo odnosno zavodi redovno objavljuju. Ali se Romi prijavljuju samo za one pozive koji su striktno namijenjeni za Rome. Iz nekog razloga imamo jako mali broj kandidata koji uopšte koriste bilo kakve programe koji su namijenjeni bilo kojem građaninu ove zemlje. Pored toga u programu za Rome postoji jedna veoma teška stvar, a to se zove izjašnjavanje i treba da se navede da ste Rom i da to stoji u nekom zvaničnom dokumentu. A mnogi to nemaju. A kada tražite bilo kakve podatke od javnih institucija koliko gdje ima Roma, dobijete odgovor da oni nemaju ili ne smiju davati podatke o nacionalnosti“, rekla je Halilović.
Gildžana Hodžić, predstavnica Federalnog zavoda za zapošljavanje smatra da ni romski građani, ali ni poslodavci nisu dovoljno informisani o podrškama zapošljavanja Roma na svim nivoima. No ističe da i nema adekvatnog interesa.
„Svake godine ostane čak i neskorištenih sredstava, koje onda prebacujemo u narednu godinu. Neki koji traže posao ne prijavljuju se kao Romi, tako da ne mogu da učestvuju u ovom programu. Neki često mijenjaju mjesto prebivališta. A većina je neinformisana oko ovoga, i to i građani i poslodavci. Inače, u 2018. godini u Federaciji BiH zaposleno je 100 građana romske nacionalnosti od čega je 37 žena. Predviđeni iznos je bio 479 000 maraka, ali je ostalo sredstava“, rekla je Hodžić.
Posebno mali interes je u procesu samozapošljavanja gdje su rezultati izuzetno skromni. To upravo podvrđuje zapažanja naše sagovornice iz NVO sektora o manjku obrazovnog zaleđa, ali i odsustvu podrške Romima da pokrenu biznis. No predstavnici javnih službi smatraju da posao obuke nije njihova obaveza već da to treba kroz projekte obezbijediti romski nevladin sektor.
Sadahet Hadžić iz Službe za zapošljavanje Zeničko-dobojskog kantona je rekao da su samo tri osobe romske nacionalnosti u Zeničko-dobojskom kantonu pokrenule vlastite firme i obrte.
„Predviđeno je za pokretanje posla 5000 maraka po kandidatu. Od toga je 800 maraka za tzv. papirologiju kod registracije, a to se može uraditi i za manje novaca, pa se može usmjeriti na druge troškove, materijal ili neke režije. Ostatak novaca je za operativne troškove. Nažalost mora se prilikom registracije firme prvo platiti, ali kada se dostave računi, onda se izvrši refundacija. Mislim da bi ovdje romska udruženja trebala da imaju veću ulogu. Da informišu i ohrabre buduće aplikante“, rekao je Hadžić.
No ima i preduzimljivih Roma koji su zahvaljujući početnom kapitalu pokrenuli firme i bez pomoći države. Bore se na tržištu i nastoje ponuditi maksimalnu profesionalnost i kvalitet proizvoda i usluga. Elvis Husejinović je suvlasnik firme Sahara iz Visokog koja se bavi prodajom ćilima, etisona i namještaja.
„Braća i ja osnovali smo novu firmu, salon namješataja. Ovo je porodični obrt gdje radimo ja i dva mlađa brata koja su osigurana i prijavljena. Robu isključivo nabavljamo iz Turske, prije svega tepihe, a ostali namještaj, tapacirani i pločasti nabavljamo iz Živinica, dakle iz BiH. Kupci su uglavnom Visočani, mada imamo mušterija i iz okolnih gradova, Kaknja, Breze, Kiseljaka i Ilijaša“, govori nam ovaj mladi preduzetnik.
Elvis Husejinović ističe da je najveći problem u Bosni i Hercegovini zapošljavanje.
„Posebno teška situacija je kada je u pitanju romska populacija jer je 40 do 50 posto, pa i možda više, neobrazovanih. Bez toga teško je bilo kakav posao pokrenuti“, kaže Husejinović.
Još jedna firma koja zapošljava Rome je A&M Company iz Sarajeva koja se bavi inžinjeringom i industrijskim čišćenjima. Trenutno zapošljava pet radnika romske nacionalnosti. Niko od njih nije zaposlen na osnovu subvencija programa za zapošljavanje, što pokazuje tržišno poslovanje bez ikakvih predrasuda i skrivenih novčanih motivacija. Direktorica Maja Andelija kaže da su se ovi uposlenici uklopili u radnu sredinu.
„Nama je na toj lokaciji falilo desetak ljudi. Na osnovu preporuke jednog od uposlenih, pozvali smo momka romske nacionalnosti na razgovor. Sjajan momak sa radnim iskustvom, doduše ne baš tim koje nam je potrebno, ali nije trebala neka prekvalifikacija. Pitala sam Dževada, tako se zove, da li ima braće ili prijatelja koji su spremni raditi. Odmah sutra su došli i ne vidim nikakav razlog da, ako vam treba radnika, ne zaposlite nekoga ko želi raditi bez obzira koje je nacionalnosti. Ključna je stvar da je neko odgovoran i da imate povjerenje u njega. Nakon 7 dana izvršili smo nadzor, što je normalna procedura, i vidjeli smo da dobro obavljaju svoje zadatke i ostali su na poslu“, rekla je Andelija.
Direktorica firme kaže da je znala za program zapošljavanja i samozapošljavanja Roma, ali da ga nije iskoristila jer je suviše krut i nije se mogla prilagoditi njemu.
„Kod nas je brzo tržište, fluktuiše, mijenja se. Meni su u tom trenutku trebali radnici. Ja ne smijem ljude držati na crno. U tom trenutku moralo se čekati. Ipak, meni je posao bio puno bitniji nego subvencije. Mi imamo preporuku za još tri radnika romske nacionalnosti. No, sada čekamo da vidimo hoće li biti raspisan program za 2020. godinu jer bi iz finansijskih razloga mogli da ih zaposlimo samo kratkoročno, a uz pomoć subvencije moguće je na duže i to treba iskoristiti“, kaže Maja Andelija.
Mali broj Roma u srednjim školama i fakultetima otežava radnu konkurentnost
Murisa Halilović potencira značaj obrazovanja kao osnov pronalaženja posla. No smatra da teška i politička i ekonomska situacija u zemlji otežava procese koje bi trebalo da ima normalno društvo.
„Nakon niza godina rada na romskim pitanjima i saradnji sa domaćim institucijama i međunarodnim organizacijama, shvatili smo da samo obrazovanje bez zapošljavanja ne doprinosi onome čemu težimo, a to je stabilnost u zajednici i romska inkluzija. Dodatni problem tome je što, u odnosu na region zapadnog Balkana, je najmanji broj romskih studenata. U Visokom imamo 200 građana romske nacionalnosti koji su završili srednje škole, ali većina nema posao. Nažalost, imamo suprotan efekat. Umjesto da se povećava broj onih koji završavaju srednje škole, on se smanjuje. Čak je sve manji broj i onih koji upisuju, a kamoli završavaju srednje škole. Nekada je Visoko važilo za grad koji ima najveći broj obrazovanih Roma i Romkinja. No sada, a to je problem i sa svim stanovnicima, mnogi smatraju da i sa završenim obrazovanjem šanse za zapošljavanje su male, bez obzira jesi li Rom ili nisi. No, sa naše strane postoji i doza nezainteresovanosti i neinformisanosti. Dakle, koliko ima do same zajednice, do samih nas, toliko ima i do promovisanja programa i mogućnosti koji su ponuđeni od naših lokalnih javnih ustanova ili državnih programa koji su jako važni za svakog građanina“, kaže Halilović.
Predsjednica udruženja „Budi mi prijatelj“ ističe veliki značaj romskih medijatora u školama.
„Predhodne tri godine naše škole apliciraju za pozive Federalnog ministarstva za obrazovanje gdje postoji stavka romskih medijatora. Mi imamo medijatoricu koja radi u osnovnoj školi i radi zajedno sa nama na tome da pomogne romskoj djeci u školi, da obezbijedi njihov upis, ili vraćanje u školu onih koji napuste. A nažalost ima takvih, i upravo radom medijatora, oni se vrate školovanju“, ističe Halilović.
Hašim Mujanović, načelnik Općine Zavidovići u razgovoru za Udar naglašava da Romi u ovom gradu, upravo zbog nedovoljnog obrazovanja, nisu integrisani u lokalnu zajednicu. Ističe da je u cijeloj opštini, i u javnom i u privatnom sektoru, samo jedan građanin romske nacionalnosti koji je stalno zaposlen. No, primjeri sa kojima se susretao uvjerili su ga koliko je važno obrazovanje.
„Mi smo bili domaćini na konferenciji koja je tretirala prava romske populacije. Bio sam fasciniran razbijanjem stereotipa o Romima. Tu su bili doktori, profesori, inžinjeri romske nacionalnosti. To predstavlja svjetlo. Moja želja je da mladi ljudi odu na više nivoe obrazovanja i da se vrate u Zavidoviće i da izgrađuju svoju zajednicu“, kaže Mujanović.
Bosna i Hercegovina, iako razjedinjeno društvo, ima jedinstven problem – izuzetno lošu ekonomsku situaciju sa velikim brojem nezaposlanih. U takvoj situaciji koja „mori“ sve građane, pozicija romske populacije čiji predstavnici zbog nižeg obrazovanja nisu konkurentni na tržištu rada je dodatno teška. Iako postoje sredstva kroz akcione planove zapošljavanja Roma koja se u većoj mjeri provode kroz programe zapošljavanja i samozapošljavanja, pokazalo se da je potrebna njihova nadogradnja. Jer čak i oni koji imaju preduzetnički duh, zbog nemogućnosti da im se nešto razjasni ili da angažuju advokate koji bi im trebali pomoći oko apliciranja i druge „papirologije“ za firme, propuštaju prilike za koje su obezbjeđena sredstva. Ovo može biti ideja za angažman nevladinog sektora, jer čak i ako se država odluči za tako nešto, ona mora biti potaknuta idejama i zahtjevima.
(portal-udar.net)
