Podaci Instituta za razvoj mladih KULT pokazuju da je od kraja rata do 2013. godine Bosnu i Hercegovinu napustilo oko 150.000 mladih ljudi
U našoj zemlji je sve izraženija pojava podjele mladih ljudi na “one koji idu” i “one koji ostaju”. “Oni koji idu iz BiH” obično imaju namjeru trajnog napuštanja domovine i svoje lokalne sredine, i takoreći prisilnog odustajanja od suživota sa porodicom i prijateljima. Zbog pristojnog zaposlenja i perspektivne budućnosti za koje u inostranstvu mogu da se radom i trudom izbore. Oni kažu: “Idem da se ne vratim”. Koliko ih je takvih, ne znamo. Statistike o odlasku mladih visokoobrazovanih izvan Bosne i Hercegovine su skromno dostupne, zasnivaju se često na procjenama, pa i subjektivnim stavovima. Podaci Svjetske banke pokazuju da je stopa emigriranja visokoobrazovanih pojedinaca iz BiH 23,9%, pri čemu je 11,1% medicinske struke, što je jedna od vodećih stopa u svijetu.
Svjetski ekonomski forum je BiH po “kapacitetu da zadrži talentovane ljude” postavio na 134. mjesto, a po “kapacitetu da privuče talentovane ljude” na 135. od ukupno 138 posmatranih zemalja. Izvještaj UNDP-a “National Human Development Report 2002” pokazuje da je BiH u periodu 1991. – 2001. napustilo oko 92.000 mladih ljudi. Podaci Instituta za razvoj mladih KULT pokazuju da je od kraja rata do 2013. godine Bosnu i Hercegovinu napustilo oko 150.000 mladih ljudi. Kada je u pitanju pristup bh. vlasti ovoj kategoriji mladih, jasno je da jaka strategija zaustavljanja ili ublažavanja njihovog emigriranja još uvijek ne postoji. Kao ni strategija animiranja na povratak u zemlju.
“Oni koji ostaju u BiH” su mladi koji se još uvijek školuju i razmatraju načine odlaska iz zemlje po okončanju školovanja, zatim mladi koji su uspjeli pronaći neko zaposlenje. Treći su mladi koji poslije završenog studija ili srednje škole tragaju za zaposlenjem u zemlji, nakon što su se uredno prijavili na evidenciju službe za zapošljavanje. “Onih koji ostaju” je prema popisu stanovništva iz 2013. godine ukupno 773.850, odnosno čine oko petinu stanovništva. U ovoj drugoj kategoriji mladih, javnost, društvo i mediji uglavnom obraćaju pažnju na one koji pokušavaju pronaći prvi posao. Programi i mjere vlasti su također najčešće usmjereni na poticanje prvog zapošljavanja i subvencioniranje prve godine radnog staža, odnosno radnog iskustva. Što je sasvim uredu i potrebno je.
Međutim, problem je što je fokus skoro pa u potpunosti prevagnuo na podršku prvom zaposlenju, dok se manja briga posvećuje podršci kreiranju dugoročno održivih radnih mjesta. Pa tako i oni mladi koji su ostvarili zaposlenje, vrlo često ga zasnivaju ugovorom na određeno, ugovorom o djelu, povremenim i honorarnim angažmanima. Dakle, neizvjesna, sporadična, isprekidana zaposlenja. Pa na taj način neizvjesno zaposlenje postaje stil života. Stil koji mladi prihvaćaju i žive ga. Uče se da ga žive. Ubjeđujući same sebe u smislenost takve situacije. To znači da zadugo nema kupovine stana, kupovine auta, otežano je stupanje u brak i zasnivanje porodice. Naprosto, kvalitet života je ozbiljno i surovo narušen. Primjerice, istraživanje Instituta za razvoj mladih KULT iz 2013. godine kaže da je samo 7% mladih u dobi između 18 i 24 godine u FBiH stambeno samostalno, dok je taj procent za mlade u dobi između 25 i 30 godina starosti 23%. Zatim, samo 9% mladih u FBiH je vjenčano, a 7% ih ima djecu.
Neizvjesno zaposlenje mladima stvara podsvjesni strah, nesigurnost i otežava da grade pristojan i dostojanstven život. Otežava da se razvijaju profesionalno i priušte sebi magistarski ili doktorski studij. Otežava da budu ekonomski neovisni. Otežava da se izgrađuju privatno. Otežava da budu sretni, u konačnici. Šta vlasti rade i mogu uraditi da podrže dugoročno održiva radna mjesta?! Da ojačaju perspektivnost postojećih radnih mjesta?! Jednostavno je. Mogu pomoći privredi. Krajnje je vrijeme da se u BiH osvijesti da su radna mjesta u privredi. U privatnom sektoru. U proizvodnim preduzećima, uslužnim preduzećima, bankama, osiguravajućim društvima i drugim finansijskim organizacijama, pa čak i nevladinim organizacijama. Postojeća i nova radna mjesta!
Piše: Mr. sci. Ajka BARUČIĆ
(Autorica je iz Instituta za razvoj mladih KULT)
Oslobođenje
