Spomenik kralju Tvrtku I postavljen je uprkos nesuglasicama u nadležnim tijelima
Svi ga smatraju „svojim“, podižu mu spomenike ili to namjeravaju, pa bi se moglo reći da je kralj Tvrko I Kotromanić zajedničko bosansko nasljeđe. Motivi su, uobičajeno, različiti.
Ko je i čiji je Tvrtko I Kotromanić? Na spomeniku koji je u utorak (29.8.) postavljen ispred zgrade Predsjedništva Bosne i Hercegovine (BiH) u Sarajevu, piše: „Bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić 1338-1391”. Gradonačelnica Benjamina Karić kaže da je ispunila obećanje – spomenik jednom od najznačajnijih bosanskih vladara postavljen je na 834-tu godišnjicu potpisivanja Povelje Kulina bana. „Simbolika je važnija od ceremonije“, rekla je gradonačelnica, objašnjavajući da je spomenik postavljen u noći uoči ove godišnjice „kako se ne bi ometali saobraćaj i aktivnosti građana“.
„Dostojanstveno i hrabro, na današnji datum, kada obilježavamo 834 godine Povelje bana Kulina, jednog od najvažnijih dokumenata bosanske državnosti i diplomatije, ovaj spomenik poklon je Grada Sarajeva građanima i građankama Sarajeva i BiH”, zaključila je Karić.
I Banjaluka hoće spomenik kralju Tvrtku I Kotromaniću
Sudeći po reakcijama gradonačelnika Draška Stanivukovića, Banjaluka se ljuti zbog „nepravde koju je načinilo Sarajevo“. U objavi na društvenim mrežama Draško Stanivuković kaže da je gradonačelnica Sarajeva „prisvojila srednjovjekovnog srpskog vladara Tvrtka I Kotromanića“. Time je, kaže Draško Stanivuković, počinjeno grubo prekrajanje historije. „Tvrtko I Kotromanić je bio hrišćanski vladar, zvaničnom titulom kralj Srba Bosne, Primorja i Zapadnih strana, krunisan po obredu Nemanjića u manastiru Mileševa“, kaže banjalučki gradonačelnik.
Kako je objava javna, podložna je kritikama, a korisnici društvenih mreža odmah su primijetili da Draško nije baš najkorektnije naveo titulu bosanskog kralja. Prigovaraju mu zbog izostavljanja veznika između „Srba (i) Bosne”, što mijenja značenje titule. U izvornim dokumentima, kao što je Tvrkova povelja Dubrovniku iz 1378. godine, veznik se ne izostavlja: „(…)kralj Srbljem i Bosni i Pomorju i Zapadnim stranama(…)”
Ko to tamo smanjuje Tvrtkovu Bosnu?
Uslijedile su i izjave političara pokazujući da je rasprava o Tvrtku I Kotromaniću i svojevrstan odraz aktuelnih političkih prilika u BiH, pri čemu se historijske činjenice nerijetko ignorišu ili selektivno plasiraju. Željka Cvijanović (član Predsjedništva BiH) rekla je da nema ništa protiv da se spomenik „srpskog” kralja Tvrtka I Kotromanića nalazi prekoputa njenog kabineta u Predsjedništvu, ali da se protivi „manipulisanju historijom”.
Milorad Dodik (predsjednik entiteta Republika Srpska) naglašava Tvrtkovu pripadnost lozi Nemanjića i da je „u skladu s tim ustoličen u manastiru Mileševa”. „Bosna je tada bila dio pojma koji se odnosi na daleko manju teritoriju nego što je danas BiH”, kazao je Dodik.
Šta kažu historičari?
„Žalosno da je spomenik bosanskom kralju Tvrtku postao predmet manipulacija”, kaže ugledni bosankohercegovački historičar Husnija Kamberović. On podsjeća da je Tvrtkova Bosna bila veća i stabilnija država od BiH danas, da je Tvrtko bio bosanski kralj, a Bosna feudalna država.
„I posve je neprimjereno učitavati savremene nacionalne identitete vladarima u 14. stoljeću. To je apsolutno nehistorijski pristup“, kaže Kamberović. Savremene države ne mogu se poistovjećivati sa srednjovjekovnim, kaže sagovornik DW-a, i zaključuje da političari u BiH i svojim odnosom prema Tvrtkovom spomeniku pokazuju kako bi „Bosnu najradije vratili u srednji vijek, jer im smetaju moderne države u kojima su svi jednaki pred zakonom”.
Ni srpski, ni hrvatski, nego – bosanski!
Neosporno je da je Tvrko I Kotromanić bio bosanski vladar koji je imao porodične veze sa srpskom dinastijom Nemanjića, ali i hrvatskom plemićkom porodicom Šubić. O tome u knjizi „Historija srednjovjekovne bosanske države“ piše jedan od najznačajnijih srpskih historičara Sima Ćirković. On navodi da je Tvrtko I Kotromanić bio bosanski ban „posredno vezan za dinastiju Nemanjića”, ali i za hrvatsku porodicu Šubić, po majci Jeleni. „Tvrtko je pripadao bosanskoj banskoj porodici Kotromanića, za koju je već tada važilo da vlada Bosnom od njenoga postojanja”, piše Ćirković.
S tim u vidu, čini se suvišna rasprava o bilo kakvoj Tvrtkovoj „pripadnosti“, jer su pravce njegovog djelovanja – više od etničke i(ili) vjerske pripadnosti, određivali politički motivi karakteristični za vladare srednjeg vijeka – širenje vlasti i uticaja. U historiji je zapisano da se Tvrtko krunisao kao „kralj Srba i Bosne (…)” jer su srpske zemlje, nakon pada srpskog carstva, ostale bez vladara. To potvrđuje Tvrtkovu pragmatičnost – imao je porodične veze sa Nemanjićima što je i iskoristio.
U Milima ili Mileševu?
U današnjem „svojatanju” kralja Tvrtka koristi se još jedna nepoznanica iz njegovog života – mjesto krunisanja. Dok srpska historiografija insistira na tome da se Tvrtko krunisao u manastiru Mileševa u Raškoj (Sandžak), opsežna arheološka i historijska istraživanja govore da je Tvrtko zapravo krunisan u Milima kod Visokog. Jedan od najzaslužnijih istraživača za razvoj ove teze bio je bosanskohercegovački arheolog Pavao Anđelić.
Gdje god da je krunisan, Tvrtko I Kotromanić se u BiH, ali i regiji, doživljava kao neka vrsta zajedničkog nasljeđa, mada kroz suprotstavljena gledišta i različita tumačenja. Tvrtkova etnička ili vjerska pripadnost u smislu tadašnje afirmacije bosanske državnosti manje je bitna. Danas, to je važno samo onima koji ličnosti i događaje iz davne prošlosti koriste u dnevno-političke svrhe.
Miris ljiljana
Korisnici društvenih mreža primjetili su još jedan detalj, svojevrstan bosanski paradoks – da su nekadašnji kršćanski, kraljevski simboli „ljiljani”, kao znakovi bosanske državnosti, danas prihvatljiviji Bošnjacima – muslimanima, nego Srbima i Hrvatima – kršćanima. Zato su pitali Draška Stanivukovića – hoće li sa spomenikom Tvrtku u Banjaluci postaviti i kraljev grb sa ljiljanima?
Učini li to, banjalučki gradonačelnik bi se mogao suočiti sa krivičnom prijavom zbog „izazivanja nacionalne netrpeljivosti ili vrijeđanja na nacionalnoj osnovi”. To je formulacija koju tužilaštva u tom dijelu BiH često koriste prilikom podizanja krivičnih prijava zbog isticanja državne zastave sa štitom i zlatnim ljiljanima pod kojom je Republika BiH primljena u Organizaciju Ujedinjenih naroda.
Tvrtko – najveća ličnost u historiji Bosne
Na pitanje s početka ovog teksta – ko je i čiji je Tvrtko I Kotromanić – odgovora i bosanski diplomat Slobodan Šoja. On je na svom Facebook profilu napisao da je kralj Tvrtko I Kotromanić „najveća ličnost u historiji Bosne”. „Uspio je tokom svoje vladavine objediniti cijelu zemlju i kanalisati narodnu energiju u istom pravcu (…) Osim mudrosti, snage, hrabrosti i vještine, imao je i veliku sreću, jer je bosansko susjedstvo u vrijeme Tvrtkovog vratolomnog uspona preživljavalo teške trenutke koje je on savršeno iskoristio. Zato je Bosna bila čudo tog vremena”, kaže Šoja.
On osuđuje današnje politikante koji utvrđuju „kojem konstitutivnom narodu je Tvrtko pripadao”. „A on je naprosto pripadao univerzalnim genijalcima koji se rijetko rađaju. Suviše je Tvrtko veliki da bi se svrstavao u neke male grupe”, piše Slobodan Šoja.
Zajednička prošlost
Da je besmisleno Tvrtka svrstavati u etničke grupe, potvrđuje i filmski reditelj i direktor Bosanskog kulturnog centra Jasmin Duraković. On za DW kaže da Tvrtko I Kotromanić, kao velika historijska ličnost, pripada „zajedničkoj kolektivnoj prošlosti zemlje“. „On je bio faktor spajanja ljudi koji žive u Bosni i na cijelom Balkanu, ali izgleda da je puno onih koji ne žele integracijske društvene priče, nego i dalje istrajavaju na ekskluzivnim nacionalim konceptima“, kaže Duraković.
Stjepan (Stefan) Tvrtko I Kotromanić već je sa 15 godina postao bosanski ban. Historija će ga pamtiti i po tome što je smirio pobunu domaćeg plemstva, ali i uredio odnose sa ugarskim vladarima. Kao bosanski kralj, uveliko je proširio teritoriju srednjovjekovne Bosne koja je na vrhuncu svoje moći obuhvatala mnoge krajeve koji danas pripadaju Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Historičari kažu da je za njegove vladavine ostvarena „politička stabilnost“ i „značajan kulturni i duhovni napredak“ što ga čini jednim on najznačajnijih vladara Bosne.
Samir Huseinović, dw.com
