Incidenti počinjeni iz mržnje su konstantna u BiH.
Posljednji u nizu incidenata desio se u Mostaru gdje se maloljetnik slikao na grobu sugrađanke druge etničke pripadnosti nakon čega je fotografiju sa mrzilačkim narativom podijelio na društvenim mrežama
Otac mladića je uputio izvinjenje porodici uz napomenu danije tako odgajao svoje dijete. Ako je zdrava porodica kako onda odgajamo nove naraštaje koji mrze?
Psihologinja i univerzitetska profesorica Jelena Brkić-Šmigoc za BUKU kaže kako vjeruje da svaka porodica puno toga učini da pripremi i mlade naoruža dobrim,plemenitim vrijednostima i željom da uspiju kao mladi ljudi i zdrave ličnosti uodređenoj zajednici, ali da se propusti dogode.
“Ne smijemo zanemariti djelovanje vršnjaka u formaciji mladih ljudi“, kaže naša sagovornica
Dodaje da je internetizacija društva doprinijela većoj vidljivosti svakoga od nas, asamim tim i propitivanju vrijednosti vlastitog identiteta i pojačanom strahu odnepripadanja.
„Znanstvena istraživanja potvrdila su da je to značajan rizik za radikalizacijumladih ljudi što nam govori da itekako trebamo uložiti u ono što jeste jačanjekompetencija mladih osoba u procesu donošenja odluka, prepoznavanja iosvješćivanja tko sam ja u odnosu na sve druge, koje su moje vrijedonosti i kolikosu te vrijednosti prihvaćene u društvu u kojem se krećem. Mlade tu trebamo osnažiti
“Ne treba zaboraviti, dodaje, da smo i sami kroz svoje mladalačke potrebepripadanja i dokazivanja možda pali na nekom ispiti vrijednosti zbog uticaja naših vršnjaka, ali posljedice tog našeg pada nisu bile toliko vidljive i nisu imalemogućnosti da postanu viralne.Ne znači da ja opravdavam bilo koji čin, ali želim samo da razumijemo kaozajednica da smo odgovorni i pozvani više raditi s mladim ljudima, više ulagati iviše im pružati ono što jesu ispravni načini donošenja odluka i vrijednosnog prosuđivanja“, rekla je za BUKU Brkić-Šmigoc
Generalni sekretar Centra za sigurnosne studije iz Sarajeva Benjamin Plevljak uzroke pojave etnonacionalističkog radikalizma vidi u odsustvu želje i spremnostiza suočavanje s prošlošću.
“To onemogućava da mi možemo govoriti da smo ikada imali stvarni procespomirenja ili normalizacije na ovim prostorima. Kao drugi faktor bih označio loše obrazovanje (pojam širi od školovanja) koje bi trebalo imati ulogu snažnogdruštvenog korektiva te, konačno, kao treći faktor, teška socioekonomska situacija. Osim toga, ne bih zanemario ni ulogu medija kao faktora podstrekavanjai neadekvatnu ulogu ostatka civilnog društva“, rekao je Plevljak za BUKU
Brkić-Šmigoc upozorava da u BiH ne postoje jasne sankcije ili se one dosljedno neprovode kada je u pitanju kažnjavanje onih koji nanose štetu drugima svojommržnjom.
“Elementarno kao društvo ne razumijemo i nismo dovoljno osvješteni gdje su granice ličnih ubjeđenja i vjerovanja, a kada naši stavovi počinju povrijeđivati druge članove društva. Mediji, obrazovni sistem i druge instance društva snose najveću odgovornost za takvo stanje. Dodaje da živimo u ozračju ukojem je u prisutnim narativima radikalizacija nešto što je podržano, što jevidljivo, javno dostupno, a u nekim slučajevima, čak, model ponašanja”
„U smislu da je to podržani način kako se zapravo bolje zalažemo i zagovaramosebe i svoje ideje u odnosu na drugoga. Kao da smo bolji branitelji nekog našeg iidentiteta i neke naše razlike koju imamo prema svima drugima ako smo radikalni.Nažalost ono što je loše u tom određenju jeste što se ti narativi ne crpe iz zdravihizvora nego nažalost iz onih koji nisu još uvijek posloženi kroz našu povijest. Ovdje prvenstveno mislim na transgeneracijski prijenos ratnog traumatskog iskustvakoje nije kvalitetno prerađeno, gdje nisu ispričane sve priče i gdje inzistiramoisključivo na narativu žrtve iz kojeg mobiliziramo vrlo često zapravo i radikalizacijuu samoj zajednici”
“Zbog nerazriješenih stvari u prošlosti događa se transgeneracijski prenostraumatskog iskustva kojeg nismo razriješili.I, nažalost, svi smo mi samo žrtve. Vrlo rijetko ćemo čuti da smo oni koji supreživjeli, koji smo uspjeli, koji smo razrješili, koji smo smjestili neko neugodnoiskustvo bilo na individualnoj bilo na kolektivnoj razini. Dakle, vi ako živite uokruženju u kojem stalno imate narativ da nešto ne možete i da ste stalno žrtva,gdje vas se socijalizira zastrašivanjem rugim koji je učinio da mi jesmo žrtva, ondanaravno da nema osjećaja bazične sigurnosti i vjere u sebe i svoj identitet. To jefantastično tlo za promicanje radikalnih ideja“, pojašnjava Brkić Šmigoc.
Jednako tako, nisu vidljiva ni ponašanja koja sputavaju ili smanjuju radikalizaciju.
Ona upozorava da jako malo činimo da upoznamo drugog, da malo radimo nameđunacionalnom umrežavanju, odnosno ne radimo skoro ništa daneutralizujemo plodno tlo za raikalizaciju.
Podaci Evropske studije vrijednosti kojaje provedena 2019. idu u prilog takvom tumačenju budući da je nivo povjerenja unašoj zajednici izrazito nizak među ljudima. Samo 10% ispitanika je reklo da semože vjerovati ljudima.
„Temeljno povjerenje unutar jedne zajednice nemamo izgrađeno. To je sveplodno tlo za razne interpretacije posebno one koje znače ulaganje manje kognitivnog truda, a to je da odmah nekoga svrstamo u određene boksove, uodređene kutije u kojima naravno kada ga tako svrstavam onda moja ideja i viđenje ili osobe ili grupe ili ideje nose značajnu dimenziju rizika za radikalizaicju.
“Vrlo malo činimo na tome da upoznamo drugoga, vrlo malo imamo međusobnihsusreta i prilika za suradnju. Time smo postigli da dodatno imamo plodno tlo zaradikalizaciju zajednice. Dodat ću, nažalost, tome globalne trendove koji postoje ikoji su dodatno polarizirali sve ono što su razlike, ali se usuđujem reći da je kod nas još specifičnije jer smo ranjiviji i pod jačim teretom u smislu da svi imamoosobne priče koje mogu biti sagledane na način da mogu svakoga od nasradikalizirati. U tom vidim jedan od najvećih potencijalnih rizika za održavanjeradikalizaicje kao takve.Radikalizaciju u BiH pospješuje jačanje evropske desnice BiH u smislu ekonomskih reformi, kvalitete života kasni decenijama za razvijenimzemljama. Međutim val ekstremizma koji zahvata pojedine evropske zemlje brzo se širi u BiH”
„Ako ovaj društveni fenomen posmatramo na nivou područja Evrope,desničarski ekstremizam i islamofobija su u porastu. Što se tiče Bosne i Hercegovine, smatramda je isti konstanta u našem društvu i dolazi nekako posebno do izražaja uizbornoj godini. Ono što još primjećujem kroz istraživački rad jeste da ovajfenomen u našoj zemlji ima određeni stepen organiziranosti, širu umreženost tepolitičko- institucionalno odobravanje i podršku“, kaže Plevljak Brkić Šmigoc, u kontekstu nadolazeće izborne kampanje kaže kako su vođe takvih kampanja itekako upoznati sa političkom psihologijom i kako je stepen njihove odgovornosti nedovoljan.
„Voljela bih samo da se uistinu opredjeljuju za vrijednosti koje ne znače kampanjekoje će dodatno ugrožavati svakog pojedinca ili zajednicu. Najlakše je ljudemobilizirati i ljude aktivirati kada igrate na kartu nihovih slabosti, nedostataka teuloge žrtve. Tu sigurno taktiku voditelji političkih kampanja znaju.“Za kraj dodaje, „teško je biti fin“ ali to ne znači da se ne treba prestati truditi…
buka
