OSMAN LINDOV/ ŠTA SMO SVE MORALI URADITI, A NISMO
Riječ stručnjaka: Kako smo mogli zauzdati ubice na cestama i imati upola manje mrtvih? Ali koga zaboli?!
Kao i na mnogim drugim poljima, država BiH zakazala je i na polju sigurnosti u saobraćaju, a pred sobom je imala vrlo jasne strateške obaveze koje je trebala sprovesti u prethodnim godinama. Šta smo sve trebali i morali uraditi, a nismo?
Piše: Maja RUČEVIĆ
Još samo jedan od, po svemu sudeći, teško rješivih, ali izuzetno opasnih problema u našoj državi predstavlja broj tragedija u saobraćaju na godišnjem nivou. No ono što ovdašnju javnost najviše zabrinjava i čemu, čini se, slabo ima lijeka – jeste faktor brze vožnje u saobraćaju, tj. kako se on zakonski kvalificira, kakvu kaznu za sobom nosi i ima li mu ikakve prevencije.
Naravno da ima… Međutim, kao i na mnogim drugim poljima, država BiH i ovdje je zakazala, a pred sobom je imala vrlo jasne strateške obaveze koje je trebala sprovesti u prethodnim godinama. Šta smo sve trebali i morali uraditi, a nismo?
DEPO portal je odgovore na ova pitanja potražio od Osmana Lindova, dipl. inžinjera saobraćaja i profesora na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije u Sarajevu.
Kao vrlo važan faktor, Lindov prije svega ističe nedostatnost adekvatne eduakcije učesnika u saobraćaju te navodi:
– Vrlo malo, tj. gotovo nikako se ne posvećuje pažnja i edukacija po ovom osnovu, nemamo adekvatne predavače i nismo u dovoljnoj mjeri pristupili ovom problemu. Prema tome, osnova bi trebala biti u sistemu edukacije i ponovne edukacije za povratnike, tj. da se adekvatno pristupi tim osobama i uradi procjena njihovog promišljanja na obijesnu vožnju i predloži eventualna procjena njihovih psihofizičkih i psiholoških procjena za dobivanje ili ponovno dobivanje licence za vozača. Može se u ovom dijelu daleko više uraditi i treba se uraditi kroz adekvatnu pripremu i adekvatne predavače, mišljenja je sagovornik DEPO portala.
ALARMANTAN BROJ NESREĆA NA BH. CESTAMAPrema podacima nadležnih institucija, tijekom 2016. godine dogodilo se ukupno 39.543 prometne nesreće, od kojih je 7.716 s poginulim i ozlijeđenim osobama.Kako se navodi u BIHAMK-ovom izvješću o prometnim nesrećama, njihovim uzrocima i posljedicama u BiH, prošle godine je poginula 321 osoba, a ozlijeđeno ih je teže ili lakše 11.188. |
Uz itekako bitan edukativni aspekt koji bi nesumnjivo pridonio smanjenju broja tragedija na cestama, zanimalo nas je i šta se po tom pitanju dešava u zakonskom smislu.
Koje su zakonske izmjene potrebne ne bi li se situacija poboljšala i je li policijska ophodnja uz popratnu naplatu novčanih kazni zaista dovoljna da zaustavi brojna lica koja sjedaju za volan i sumanuto brzo voze?
– Bilo bi neophodno uvesti kao pojam obijesnu vožnju i adekvatnu sankciju za ovo. Nijedan zakon ili izmjena zakona nije dovela do velikog smanjenja broja i posljedica saobraćajnih nezgoda, ističe Lindov i nastavlja:
– Ono što je BiH propustila je to da od 2010. do 2020. na osnovu UN Dekade sigurnosti u saobraćaju, kao članica UN-a, treba provesti niz preventivnih i strateških aktivnosti po pitanju sigurnosti u saobraćaju, ali nažalost vrlo malo, gotovo ništa, nismo uradili, naglašava Lindov.
A trebali smo, pojašnjava Lindov, raditi na 5 stubova sigurnosti u saobraćaju, i to:
Stub 1: Upravljanje sigurnošću saobraćaja
Stub 2: Sigurnije ceste i mobilnost
Stub 3: Sigurnija vozila
Stub 4: Sigurniji učesnici u saobraćaju
Stub 5: Djelovanje/Zbrinjavanje nakon saobraćajne nezgode
– Po državnom zakonu o sigurnosti u saobraćaju ovo smo trebali uraditi od 2008., tj. donijeti strategiju i akcioni plan sigurnosti u saobraćaju te formirati vijeće za sigurnost u saobraćaju jer je tada donešen zakon na nivou BiH. Nažalost, zbog nerada Ministarstva transporta na ovom pitanju, nemamo ništa na nivou BiH, zaključuje sagovornik DEPO portala.
 |
ŠTA SMO SVE TREBALI URADITI, A NISMO?– Trebali smo ceste napraviti sigurnijim i sprovesti EU direktive o cestovnoj sigurnosti i provjere cesta na sigurnost, trebali smo osigurati zakonske pretpostavke za sigurne sisteme u vozilima i potporu za to (a ne uvoditi duplu eko taksu), osigurati pješacima nesmetano kretanje, osigurati jedinstven i uvezan sistem hitnih službi u zbrinjavanju nastradalih u saobraćajnim nesrećama itd, pojašnjava Lindov za DEPO Portal. |
Očigledno, da su se nadležni u Bosni i Hercegovini na vrijeme prihvatili posla koji propisuje zakon, bilo bi manje onih koji danas po sudovima uzalud potražuju pravdu jer su izgubili nekog dragog.
– Da je sve ovo sprovedeno, danas bismo umjesto 370 mrtvih i 7000 ozlijeđenih, na godišnjem nivou imali za 50 % manje… Ali koga zaboli?! Osim one koji su izgubili najmilije i danas ganjaju neku dodatnu pravdu, a ne znaju da je nesprovođenje ovoga odnijelo dosta života… Ko je kriv… niko nije kriv… krivac je negdje tamo, mi nikada nismo krivi…, u turobnom tonu zaključuje sagovornik DEPO Portala.
Ostaje nam samo nadati se da će se i u BIH uskoro početi razmišljati strateški i preventivno o ovako bitnim stvarima, kao što se to odavno čini u zapadnim zemljama.
(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN)
