Resimo ne „APARTHEID reformi obrazovanja“
Bitka za znanje II. dio….
Za one dežurne „ultra neoliberalne tržišne talibane“ koji će podržati ovakvu ili kratkovidnu ili izdajničku politiku kantonalnih vlada prema obrazovanju, i koja će ponavljati frazu šta će nama npr. filozofija, matematika, historija…napominjem ih samo na činjenicu da su: „filozofija i matematika motorna ulja procesa razmišljanja i promišljanja, a historija naše kolektivno sjećanje“. Baš me zanima kako izgleda čovjek koji ne razmišlja ili koji nema svoje sjećanje…pitanje je ustvari je li to više uopće čovjek.
(Autor Salmedin Mesihović – tacno.net)
JužnoAfrička Republika je za vrijeme sustava apartheida imala vrlo zanimljiv i „praktičan“ obrazovno – odgojni sustav, koji je kao i sve u tom državnom poretku bio podijeljen i specificiran prema pripadnosti „rasi“, preciznije rečeno stepenu tamnoputosti nečije kože (Whites, Coloureds, Indians, Blacks). Teorijski, obrazovanje, znanje i odgoj su bili dostupni svakome, ali „štos“ je bio u tome da pripadnici svake od „rasa“ nisu primali isto znanje, obrazovanje i odgoj. Za svaku vještački kreiranu „rasnu“ skupinu je postojala specifikacija obrazovanja, kurikuluma i nastavnih planova i programa. Tako su Whites učili o Platonu, Aristotelu, Njutnu, Ajnštajnu, mogli studirati i astrofiziku i arheologiju, Coloureds (osobe porijeklom iz zajednica koje su nastale miješanje različitih naroda) i Indians su primali nešto slabije obrazovanje, uglavnom da budu administrativni pomoćnici i birokratsko osoblje, da se bave sitnosopstveničkim poslovima (trgovina, turizam). Najlošiji kurikulumi (nastavni planovi i programi) su rezervirani za Blacks, koji su tako učili kako da se dobro peru podovi, kako peglati, kako čuvati djecu od bogatih Whites, kako dobro prati suđe, kako biti kuharica, kako biti kućna pomoćnica, kako biti dobar sluga ili njegovatelj..itd…itd.. Oni najbolji su mogli biti i batleri. Zato je historija lijepa i poučna znanost, čovjek svašta iz nje može naučiti pa između ostaloga i kako se obrazovno – odgojni sustav može vrlo perfidno i efikasno iskoristiti za uspostavljanje kastinskog sustava. Radi toga sam vrlo oprezan kada god neko spomene „reforme“ u obrazovnom i odgojnom sektoru, posebno ako to predlažu neki čudni eksperti koji dolaze iz inozemstva.
U zadnjih pola stoljeća, izredale su se u našem području “reforme“ čiji je cilj bilo da zamijene stari pruski obrazovno – odgojni sustav, zasnovan na vrijednostima klasicizma, a koji je (preko Habsburške monarhije) dominirao na Zapadnom Balkanu još od XIX. st. Prvo se krenulo sa tzv. „šuvaricom“ (nazvanom po njenom idejnom tvorcu Stipi Šuvaru), odnosno uvođenjem srednjeg usmjerenog obrazovanja. Kada su krajem 80tih i početkom 90tih godina bivši komunisti i prikriveni udbaši na vlasti smijenili tadašnje komuniste na području ex-SFRJ, pa u narednoj deceniji desila se promjena ideološke matrice pa je izbačen marksizam, a ubačeni vjeronauka i demokratija i ljudska prava. Bivši komunisti i udbaši, a novi nacionalisti, liberali i „demokrate“ su samo jednu ideologiju zamijenili sa drugima. U pojedinim kantonima Federacije BiH postoji i sustav „dvije škole pod jednim krovom“, što je samo ljepši naziv za segregaciju u obrazovnom sustavu, odnosno suštinski odvajanje djece po religijskom porijeklu, a formalno jer navodno uče tri različita jezika!!!???. Naravno, ta glupost da postoje tri ili četiri potpuno različita jezika se prilično udomaćila u političkom slengu hrvatskobošnjačkosrpskocrnogorskih elita. Nastala je i pandemija otvaranja privatnih fakulteta, koji se u većini slučajeva baziraju na inačici marketing – poslovni odnosi – međunarodni odnosi – menadžment. Pa smo imali čak i škola koje su kao radile po jordanskom nastavnom planu i programu, šta god to značilo. Pa mi imamo i strana obdaništa za našu djecu. Onda je sredinom prve decenije XXI. st. uvedena Bolonjska reforma, koja se nakaradno i provodi i vještački održava na životu već čitavu deceniju. Visokoobrazovni sustav je administratiziran, birokratiziran i papirologiziran do besvjesti, profesori su faktički svedeni na kantonalne činovnike. Osnovna škola je povećana za jedan razred, bez ikakve potrebe. Uvedene su eksterne mature, za čije postojanje nema nijednog logičkog niti realnog razloga osim možda da priređivači testova i vanjski evaluatori znanja uzmu pare i honorare. Namjenski je povećana (duplirana) norma asistenata na fakultetima, kako bi ih se što manje zaposlilo i napredovalo. Muzeji se zatvaraju, kultura je totalno propala. I onda u oktobru 2014. god. dolazi još jedna „reformska“ vlast. I šta onda radi, konkretno u sarajevskom i tuzlanskom kantonu. Započinje naravno sa reformom, koja se sastoji u racionalizaciji, sistematizaciji, štednji. Pod firmom potreba tržišta, te vlade donose odluke o upisnim kvotama u školama i univerzitetima koje su blago rečeno strateška katastrofa. Ustvari, sudeći po kvotama koje su raspisane, te kantonalne vlade su itekako vodile računa o potrebama tržišta zapošljavanja u pojedinim EU zemljama, pogotovu Njemačkoj. Kao da je nekome stalo da naš obrazovno – odgojni/vaspitni sustav bude tako koncipiran da najviše daje onih profesija koje će trebati staračkim domovima po Zapadu ili sluga i batlera. Indikativno je da u BiH nema nijednog studija npr. astronomije, jedne vrlo korisne znanosti.
Za one dežurne „ultra neoliberalne tržišne talibane“ koji će podržati ovakvu ili kratkovidnu ili izdajničku politiku kantonalnih vlada prema obrazovanju, i koja će ponavljati frazu šta će nama npr. filozofija, matematika, historija…napominjem ih samo na činjenicu da su: „filozofija i matematika motorna ulja procesa razmišljanja i promišljanja, a historija naše kolektivno sjećanje“. Baš me zanima kako izgleda čovjek koji ne razmišlja ili koji nema svoje sjećanje…pitanje je ustvari je li to više uopće čovjek.
Publicola
