18 godina od smrti Tuđmana
Prije 18 godina, 10. decembra 1999. godine, umro je prvi hrvatski predsjednik, doktor Franjo Tuđman. Cijela jedna generacija je stasala i postala punoljetna, Hrvatska je ušla u 21. stoljeće, NATO i EU, ali oko Tuđmanove politike još se lome koplja.
HDZ-ovci, nakon faze u kojoj su Tuđmanovo ime u Sanaderovoj eri prebrisali kao mrlju, sad se opet kunu u tuđmanizam, ideju ili ideologiju koja sama po sebi ne znači ništa pa je stoga svako može koristiti kako i kad poželi.
I jutros su tako, jer to ne propuštaju, članovi HDZ-ove vlade položili cvijeće na njegov grob i zapalili svijeće.
Na Mirogoju su se okupili gotovo svi ministri aktualne vlade, bivši saradnici prvog hrvatskog predsjednika, mnogi generali, alkari, članovi HDZ-a, izaslanstvo Grada Zagreba s gradonačelnikom Milanom Bandićem te brojni građani koji i nakon 18 godina 10. decembra dolaze iz svih dijelova Hrvatske odati počast prvom hrvatskom predsjedniku pod kojim je nastala moderna i neovisna hrvatska država.
Izaslanstvo HDZ-a predvodio je predsjednik stranke Andrej Plenković koji je nakon polaganja vijenaca istaknuo Tuđmanovu vizionarsku, okupljajuću, državničku politiku koja je u nezahvalnim međunarodnim okolnostima vodila Hrvatsku prema oslobođenju u Domovinskom ratu.
“Na Mirogoju se danas okupilo mnoštvo ljudi izraziti poštovanje prema državniku i čovjeku koji je bio lider Hrvatske u prekretničkim trenucima i za Hrvatsku i za Europu”, rekao je Plenković novinarima.
U prisjećanju na 90-e godine istaknuo je da je Tuđmanova državnička politika, uz žrtvu hrvatskih branitelja, i u dijalogu s međunarodnom zajednicom, omogućila mirnu reintegraciju Hrvatskog Podunavlja, a vojno-redarstvenim akcijama Bljesak i Oluja oslobođeni su veliki dijelovi Hrvatske i pritom promijenjena ravnotežu snaga u BiH.
“90-e godine bile su za Hrvatsku izazovne, on nas je u tom trenutku vodio s iskrenom namjerom da izgradi demokraciju u Hrvatskoj, snažne institucije i da otvori put prema Evropi, EU-u i Sjevernoatlantskom savezu”, rekao je Plenković te istaknuo kako su te nacionalne zadaće ostvarene desetak godina nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika .
Samu hvalu za Tuđmana imala je i Kolinda.
“Duboko vjerujući u svoj narod, ujedinio je domovinsku i iseljenu Hrvatsku na programu ostvarenja povijesnog cilja – stvaranja slobodne i neovisne hrvatske države. Bio je čovjek jasne političke vizije, strateg i državnik”, stoji u saopćenju poslanom iz Kolindina ureda.
Ko je bio Franjo Tuđman?
No, na stranu jeftino svakodnevno politikantstvo HDZ-ovaca koji Tuđmanovo ime koriste u dnevnopolitičke svrhe kad im to odgovara, historičari tek imaju pred sobom zadatak odgonetnuti ko je zaista bio Franjo Tuđman.
Je li on bio jedan od mlađih majora JNA, partizan i antifašist koji je do kraja života branio ime Josipa Broza Tita?
Je li bio miljenik pa otpadnik od komunističkog režima?
Je li bio prvi predsjednik samostalne i neovisne Hrvatske, čovjek koji je u iznimno teškim uvjetima najzaslužniji da danas imamo samostalnu Hrvatsku?
Je li on bio prvi predsjednik FK Partizana i čovjek koji će odgoj u komunističkoj diktaturi devedesetih pokazati kroz NK Croatiju, klub koji je bio i ostao simbol svega što ne valja u hrvatskom nogometu, ali i društvu općenito?
Ili je bio krivac za privatizacijsku pljačku koja mu se, dok se narod branio od srbočetničkog agresora, odvijala tik pred očima.
HDZ između Tuđmanove politike i Europe
Osamnaesta godišnjica smrti Franje Tuđmana čeka u jednoj mučnoj, turobnoj atmosferi u središtu koje je politika prvog hrvatskog predsjednika i njegovog HDZ-a devedesetih godina u BiH.
Naime, u pozadini samoubojstva Slobodana Praljka i osuđujuće presude hercegovačkoj šestorki krije se činjenica da je sud u Haagu, čije su osnivanje podupirali upravo HDZ i Tuđman, ustanovio da je za događaje u BiH početkom devedesetih odgovorna i Hrvatska.
HDZ-ovci, od Plenkovića naniže, posljednjih dana su se našli u prilično nezahvalnoj situaciji u kojoj se već sedmicama koprcaju, više ili manje uspješno. S jedne strane, na dnevnopolitičkom planu pozivanje na Tuđmana, vječno vraćanje u devedesete i u vrijeme Domovinskog rata donosi im prijeko potrebne političke bodove.
S druge strane, međunarodna instanca, koju su prisiljeni poštovati, ocijenila je da je Tuđmanova politika u BiH bila izrazito negativna te kako tadašnje hrvatsko vodstvo itekako snosi odgovornost za brojna zlodjela koja su se tada događala.
Problem odnosa Hrvatske s BiH nije od jučer. On je nešto s čime se hrvatsko društvo nikada nije suočilo, a sad je samo buknulo nakon samoubojstva Slobodana Praljka u Haagu.
Drugim riječima, od Tuđmanove smrti prošlo je 18 godina. Od rata je prošlo preko 20. No, Hrvatska se još koprca u blatu stvorenom ranih devedesetih, slaba i nesposobna da se ponosi onim dobrim, ali suoči s onim lošim.
Stoga će ocjena historijske ličnosti Franje Tuđmana još uvijek pričekati. Dok se god njegovo ime i njegova politika koriste u svakodnevnim sitnopolitičkim čarkama i ubadanjima, historičari neće moći sagledati što je Tuđman tačno bio: major JNA, komunist, titoist, prvi hrvatski predsjednik, otac privatizacijske pljačke ili čovjek koji je dijelio BiH, a podijelio Hrvatsku.
Ili sve odjednom.
(Index)
