Piše za Patriju: Muharem Cero, ekspert za državnu imovinu BiH
Mrak i muk, jatak su i prirodno pribježište hulja i smutljivaca, secikesa i srebroljubaca, loših ljudi i njihovih skutonoša. Glasnost i jasnoća su im neželjeni neprijatelj i zao drug. Sve to vrijedi i za loše vlasti i vladare. Svi ratovi protiv Bosne u nakani su otimanja njenog grunta, krvavo zatiranje prethodnih prava i uspostava novih, izvedenih iz učinaka osvajačkog pira. Jezikom naše suvremenosti reklo bi se „real političkim učincima.“
Uramljena Ramom dokazanih udruženih zločinačkih poduhvata i njihovih učinaka, Bosna živi agoniju ove real politike. Ostaje samo „umijeće“ svikavanja na novo stanje, istrajavanje u „prihvatanju istine“ o onome što nam bi. Protekom vremena, odlazak suvremenika, zbivanja i moć novih kreatora globalnih politika imat će konačno svoju zadovoljštinu.
S ovim ciljem, poratnom Bosnom, prljavi zločinački ples vode ostaci zla, sprege političkih tajkuna i tajkunskih politika. Topi se refleksija bosanske državnosti, a tiho u muku i mraku nastaju nove etno-državnosti, tek prelaznice u dokidanju one kojoj je dat zajamčeni kontinuitet.
Etnicizacija bosanskog grunta započeta je još u osmišljavanju udruženih zločinačkih poduhvata, a izvođena paradržavnim projektima Herceg-Bosne i Republike Srpske. Snažno se branilo i brani očuvanje postignutih učinaka.
Tek jedna Ustavna odluka je stvorila tračak nade promjeni, no nje ipak nema.
Ovom odlukom je jasno i bez dvojbe potvrđeno da je titular vlasništva cjelokupne imovine države RBiH njena sljednica, dejtonska država BiH. Opis i obim ove imovine je jasno zadat odlukama Vijeća za implementaciju mira u BiH, Zakonom visokog pretstavnika OHR-a, a potvrđen Parlamentom BiH i Parlamentima entiteta, no dalje od toga se nije otišlo. Uz pratnju transportera vojne sile EUFOR-a započeo je popis i sačinjavanje registra državi pripadajuće imovine. Uz skrivanje, krivotvorenje i svakojaku opstrukciju ipak je sačinjen inicijalni akt, famozni popis 1.000 nekretnina. OHR ga je dostavio vlastima BiH i obavezao ih na nastavak i okončanje. „Kako tad tako i danas“, reklo bi se, dalje od toga se nije otišlo. Partnerstvo u grijehu protiv BiH je bilo čvrsto zadana riječ, bez uzmicanja.
U mraku i muku nestajala je netragom imovina BiH, bankovno se zalagala, mijenjala svog vlasnika i postajala poligon nastanka novih tajkunskih struktura, koje su zajedno sa lošim vladarima i vlastima postajali nova ohola otuđena klasa, po sebi i za sebe. Učinke ovih novih udruženih zločinačkih poduhvata valjalo je znati prikriti. U nekratkom odmaku zlodjelu je nužno bilo dati zakonsko pokriće. Alati ovoga su bili navodna „Ustavno-zakonska praznina“ koju je u hodu valjalo popunjavati trenutnom voljom vlastodržaca. To se i činilo. Novi „privremeni titulari“ su postajali gradovi i opštine, kantoni i entiteti, a u konačnici povlaštene etno-tajkunske strukture. Završavao se proces etnicizacije grunta bosanskog, novo vlasničko stanje bezprijekorno se poistovječivalo i preklapalo sa projektovanim etno-teritorijalnim jedinicama u Bosni, nastajale su nove ustavne parajedinice koje danas teže svojoj potvrdi, priznanju i Ustavnoj legalizaciji.
Ovo su stvarni razlozi zašto nikad Bosna nije dobila, niti će dobiti, Registar o popisu državne imovine. Za zao čin zamišljenih projekata valjalo je proizvoditi i održavati kontrolirani politički haos kao maglu i krinku završetka imovinsko-pravnog rastakanja i nestanka grunta bosanskog – refleksije njene državnosti.
Vođena istim razlozima Bosna i Hercegovina je uz Makedoniju jedina država koja nije usvojila Zakon o denacionalizaciji i restituciji imovine oduzete svojim građanima pravnim nasiljem.
Jasno je bilo da bi provođenje povrata ove imovine sačuvalo multietničko biće njene državnosti, stvorilo pretpostavke za povratak i onih koji su bili neželjeni „manjinci“ na uplanjenim teritorijama. Istim otporom ovaj zakon su odbijali i navodni desni i navodni lijevi, nacionalisti i sada samozvani narodnjaci, bivši komunisti i navodni samozvani socijal-demokrati, a i onim iz centra nije bilo mane. Za neke (možda??) i vrijedi: „Il ne znao il ti Bog ne dao, na isto ti ga dođe“
Ukoliko bi Bosna smogla snage poništiti učinke ovih zlih dijela, valjalo bi odmah i bez odlaganja nastaviti proces evidentiranja imovine države BiH, sačiniti Registar o njoj, a primjenom Zakona o zabrani raspolaganja državnom imovinom sva nezakonita prenošenja vlasništva proglasiti ništavnim i vratiti u pređašnje stanje, na što je obavezuje i Zakon koji je priznala u Parlamentu. Uporedo sa ovim valjalo bi okončati donošenje Zakona o denacionalizaciji i restituciji Bosne i Hercegovine (od 2007. u proceduri). U suprotnom sa vrlo kratkog historijskog otklona moći će se ustvrditi da su upravo ove propuštene prilike bile osnovni razlogom bosanskog samouništenja.
Registar grijeha u Bosni pisat će se i glasiti: „Bila jednom jedna zemljica Bosna, država koju su u mraku i muku pojeli i pokrali njene loše vlasti i vlastodršci.“
