Refik Kurgaš: Poljoprivredni sektor u BiH i F BiH
Poljoprivredni sektor u BiH i F BiH
1. Činjenično stanje
Poljoprivredna domaćinstvo u BiH, posebno u F BiH bazirana su na malim poljoprivrednim posjedima prosječne površine oko 2 hektara, sa jasnim trendom daljeg usitnjavanja. Vode ih uglavnom siromašni poljoprivrednici koji u najvećem broju slučajeva nisu robin proizvođači poljoprivrednih proizvoda. Veličina posjeda uvjetuje da je procenat ljudi angažiranih u poljoprivredi veoma visok, dok je produktivnost izuzetno niska. Iako poljoprivreda i srodne djelatnosti imaju veliki značaj za pretežno ruralnu zemlju i ruralno stanovništvo koje čini čak oko 60% populacije BiH, naša zemlja obzirom na kvalitet opšte infrastrukture u poljoprivredi, prema Global Competetiveness Report (2013.-2014.), zauzima 127. mjesto od ukupno 148 rangiranih zemalja. Porodice koje se bave poljoprivredom nisu u mogućnosti osigurati dovoljne količine hrane ni za vlastite potrebe, a kamo li specijalizirati pogone i proizvoditi za tržište. Zbog navedenog trpi ne samo zemljoradnja, nego i stočarska proizvodnja, posebno proizvodnja mlijeka i mesa. Izuzetak je samo peradarska proizvodnja, koja je nezavisna od zemljišnih resursa i koja kao takva danas ima sve karakteristike savremene, tržišno orijentirane grane stočarstva koja proizvodno upošljava veliki broj ljudi i domaćinstava. Nisu iskorišteni ni ogromni potencijali poljoprivrede i ruralnih područja sa ciljem diverzifikacije ekonomskih aktivnosti. Ovo se posebno odnosi na turističku ponudu i povećanje opskrbe stanovnika BiH zdravstveno sigurnom hranom. Učešće poljoprivrede u BDP-u BiH je značajno, ali se kontinuirano smanjuje, dok je stopa “zaposlenosti” u ovoj grani među najvećim u Evropi, što dodatno ukazuje na relativno nizak stepen produktivnosti. Državna ulaganja u sektor poljoprivrede ne postoje dok su entitetska neopravdano niska. Mada bi trebala da imaju visok potencijal za snabdijevanje domaćeg tržišta, najveći broj domaćih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda nisu cjenovno konkurentni obzirom na višestruko manja izdvajanja sredstava iz vladinih budžeta za subvencije u poljoprivredi, posebno u odnosu na zemlje okruženja. To rezultira niskom konkurentnošću, te relativno visokim vanjskotrgovinskim deficitom u sektoru hrane. Učešće poljoprivrede, lova, šumarstva i ribolova u BDP-u BiH se smanjilo sa 7,09% u 2010. na 6,24% u 2012. godini. Uz to se u 2013. godini smanjilo i učešće pomenutih djelatnosti u ukupnom broju zaposlenih (prema LFS-u 60) sa 20,6% u 2012. godini na 18,9% u 2013. godini. U robnoj razmjeni proizvodima poljoprivrede, šumarstva i ribolova u 2013. Godini, a u odnosu na prethodnu godinu, zabilježen je pad uvoza od 9,4% dok je na strani izvoza zabilježen rast od 25%. Ipak, realnost je da je ukupan deficit iznosio 461 milion KM, a procenat pokrivenosti uvoza izvozom tek 30%. U okviru ove kategorije proizvoda za izvoz, šumarstvo i ribolov ostvarili su suficit (86 miliona KM), dok su biljna i stočarska proizvodnja, kao i lov imale deficit veći od pola milijarde KM. Zbog nepostojanja političkog dogovora u pogledu usmjeravanja finansijske pomoći EU za poljoprivredu i ruralni razvoj (IPARD) u septembru 2013. godine su otkazana dva IPA projekta iz oblasti poljoprivrede. Za programsko razdoblje 2014-2020. biće potrebno ispuniti uvjete koje propisuje Evropska komisija vezane za strateške pripreme, institucionalna rješenja i koordinaciju, kao i administraciju potrebnu za pripremu i utrošak sredstava IPARD-a. Iako raste interes za organske proizvode, BiH je jedina zemlja u regionu koja nema usvojen Zakon o ekološki prihvatljivoj i organskoj proizvodnji hrane. Stoga država, a ni entiteti u ovom smislu ne koriste potencijalne razvojne mogućnosti za ruralna područja čime bi se otvorila nova radna mjesta i generisao veliki prihod. Prema izvještaju Evropske komisije o napretku Bosne i Hercegovine u 2013. godini u oblasti poljoprivrede, politike ruralnog razvoja, sigurnosti hrane, veterinarske i fitosanitarne politike, te ribarstva, postignut je tek mali napredak. Naročito se potencira nedostatak sveobuhvatne poljoprivredne strategije za cijelu zemlju. Pripreme u svim oblastima acquis-a su u ranoj fazi, a provedba legislative iz područja sigurnosti hrane i veterinarstva je i dalje neujednačena.
2. Uzroci ovakvog stanja u poljoprivredi
Poljoprivreda je grana ljudske djelatnosti koja korištenjem biljnih i životinjskih organizama, uz sudjelovanje specifičnih hidroloških, pedoloških i klimatskih faktora određenog područja (regije, države, kontinenta), ima za cilj radno angažiranje ljudi, te proizvodnju hrane za ljude i životinje, odnosno druge odgovarajuće proizvode potrebne ljudima uz maksimalno očuvanje proizvodne (životne) sredine u kojoj se proizvodni procesi odvijaju. Zbog sezonalnosti i ciklićnosti proizvodnih faza, ovisnosti od brojnih faktora na koje čovjek malo ili ni malo može uticati, ali i krajnjih ciljeva proizvodnje, ova djelatnost je izuzetno osjetljiva i pod posebnim je mjerama zaštite u svakoj državi, odnosno društveno-političkoj asocijaciji.
– Dvije velike agrarne reforme provedene na ovim prostorima imale su ideološku podlogu – prva u Kraljevini Jugoslaviji sa nacionalističkim, a druga u novoj Jugoslaviji s marksističko komunističkim motivima.
– “Treća agrarna reforma” koja se u BiH provodi tokom 19 godina od zadnjeg rata akumulirala je sve negativnosti prethodnih reformi dovodeći agrar ove zemlje u apsurdnu poziciju socijalne djelatnosti.
– U vremenskom periodu od skoro 100 godina provođenja agrarnih reformi u BiH, poljoprivreda je na žalost, dobila sve odrednice agrara potpuno nerazvijenih zemalja.
– Njih karakteriziraju sitan posjed sa daljim trendom usitnjavanja poljoprivrednih površina, ekstenzivan pristup poljoprivrednoj djelatnosti, bijedan status poljoprivrednika, “umiranje” sela, mali tržišni kapaciteti proizvodnje, nezainteresiranost političkog establišmenta sa ozbiljnim pokazateljima manipulacije poljoprivredom i poljoprivrednicima, nepostojanje provodive pravne i ekonomske legislative, te ogroman manipulativni prostor za različite korupcionaške i negativne lobističke aktivnosti.
3. Mjere za oporavak poljoprivredne proizvodnje
Za ovu zemlju je neophodna ne nova agrarna reforma, nego ozbiljna reforma u agrarnoj politici koja mora počivati na obaveznosti promjene pozicije ove grane privrede – iz socijalnog u tržišno orijentirani agrar sa svim segmentima međuodnosa i podrške koje ova grana treba i koji joj se pružaju u svakoj normalnoj zemlji svijeta.
– Ovo ne znači zagovaranje protekcionizma bilo koje vrste. Naprotiv, podrazumijeva se da poljoprivredi i poljoprivrednicima treba i to tek sada, nakon 19 godina praznog hoda, osigurati preduvjete za ravnopravnu tržišnu utrku, prvenstveno na domaćem tržištu, uz korištenje ljudskih i prirodnih resursa i potencijala koje ova zemlja svakako ima.
– Odrednice reforme poljoprivredne politike su kompleksne. Mi smo ih prepoznali i znamo kako ih realizirati, ali smo istovremeno svjesni da ih treba provoditi i provesti fazno poštujući specifično društveno političko uređenje i odnose u našoj zemlji.
– Naravno, ne zanemarujemo činjenicu da će ozbiljnost našeg rada na stvarnom poboljšanju statusa poljoprivrede biti provjeravana kroz realizaciju prijedloga i sugestija, te otklanjanje nedostataka koje za ovaj sektor nominira međunarodna zajednica, prevenstveno EU.
– Svjesni smo i činjenice da zbog inertnosti, pa i neodgovornosti dosadašnjih struktura vlasti, prvenstveno na nivou države, napredak ove grane privrede teče izuzetno sporo, zaostajanje u odnosu na druge zemlje je progresivno, a velika financijska sredstva EU za unapređenje poljoprivrede i ruralnog razvoja su za BiH praktično nedostupna.
– Poštujući postoječe ustavno-pravne okvire BiH, te politička, odnosno politikantska ograničenja, ali i nepokolebljivi u stavu da je ova zemlja jedinstven geopolitički i ekonomski prostor, preuzimat ćemo i raditi na primjeni zakonske i podzakonske legislative sugerirane od strane EU, u prvo vrijeme za Federaciju, a kada se steknu uvjeti njihova primjena na području cijele zemlje neće predstavljati nikakav problem.
– Također, radit ćemo na “evropeizaciji” i provodivosti već usvojene veterinarske legislative za područje cijele BiH kao što su Zakon o veterinarstvu sa odgovarajućim podzakonskim aktima, te Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja sa odgovarajućim podzakonskim aktima. Ovim ćemo jačati već postojeće državne institucije kao što su Ured za veterinarstvo, Agencija za sigurnost hrane i druge svjesni činjenice da nam samo njihov uspješan rad daje legalitet i legitimitet u kontaktima sa strukturama međunarodne zajednice. Naravno, to će rezultirati ukupnim napretkom u poljoprivredi i stočarstvu cijele zemlje.
– Stoga smo za početak rada na reformi poljoprivredne politike fokusirani na F BiH, a kasnije ostvarenjem povoljnih preduvjeta na osnovu pozitivnih iskustava i rezultata u Federaciji, te permanentnog političkog angažmana u strukturama na državnom nivou, ove će se aktivnosti proširiti na cijelu BiH. Nije uopšte sporno da će konačan uspjeh reforme u poljoprivrednoj politici biti uvjetovan potpunim provođenjem na nivou cijele države.
3.1. Mjere za novu poljoprivrednu politiku na nivou cijele zemlje
Kako je već navedeno, u izvještaju Evropske komisije o napretku Bosne i Hercegovine u 2013. godini u oblasti poljoprivrede, politike ruralnog razvoja, sigurnosti hrane, veterinarske i fitosanitarne politike, te ribarstva, konstatiran je tek mali napredak. Naročito se potencira nedostatak sveobuhvatne poljoprivredne strategije za cijelu zemlju. Također se navodi da i pored kadrovskih popuna u 2013.godini državni Ured za harmonizaciju i koordinaciju sistema plaćanja u poljoprivredi, prehrani i ruralnom razvoju još uvijek nema kapaciteta za izvršavanje brojnih zadataka, te da su izdvajanja za poljoprivredu i ruralni razvoj iz entitetskih budžeta nedovoljna, a subvencije za poljoprivrednike nisu harmonizovane između entiteta i nisu u skladu sa acquis-em EU. Još uvijek se čeka na provođenje državnog Strateškog plana BiH za harmonizaciju poljoprivrede, prehrane i ruralnog razvoja. Neophodno je sa državnim planom uskladiti entitetske dokumente – Strateški i Akcioni plan ruralnog razvoja Republike Srpske, te operativni Program FBiH za harmonizaciju poljoprivrede, prehrane i ruralnog razvoja. Kao dokaz spremnosti brzog otklanjanju navedenih nedostataka iz Izvještaja EU odmah ćemo se angažirati na radu po slijedećim prioritetima:
a) Uspostavi sistema monitoringa i evaluacije u sektoru poljoprivrede što podrazumijeva i obaveznu procjenu efekata mjera podrške.
b) Jačanju organizacionih i ljudskih resursa u državnim i entitetskim institucijama, te unapređenju koordinacije aktivnosti u cilju korištenja dostupnih EU sredstava.
c) Pripremi strategije ruralnog razvoja s usklađenim mjerama, radnim planovima, budžetima i IPARD programom.
d) Izradi i usvajanju Zakona o ekološki prihvatljivoj i organskoj proizvodnji hrane.
e) Usvajanju Zakona o vinu koji će biti usklađen sa propisima EU.
f) Uspostavi, popuni i funkciji Sektora poljoprivrede, prehrane, šumarstva i ruralnog razvoja pri MVTEO.
g) Uspostavi državne (entitetske) mreže ruralnog razvoja.
h) Definisanju kriterija za manje razvijena ruralna područja s ciljem osiguranja posebnih mjera podrške ruralnom razvoju.
i) Ubrzanju procesa deminiranja poljoprivrednog zemljišta i ključnih ruralnih područja.
j) Uspostavi organizacione jedinice za oblast ribarstva i morskog ribarstva u okviru Sektora poljoprivrede, prehrane, šumarstva i ruralnog razvoja pri MVTEO.
k) Uređenju regulative i prenošenju standarda EU u oblasti slatkovodnog ribarstva.
l) Izradi i usvajanju Zakona o pomorskom ribarstvu sa preuzimanjem standarda EU u ovoj oblasti, te izradi strategije razvoja pomorskog ribarstva.
m) Optimalizaciji mreže laboratorija za fitosanitarne dijagnostičke testove, u skladu sa realnim potrebama samokontrole i službenih analiza.
n) Uspostavi potpune horizontalne (kantontoni-entitet) i vertikalne (entiteti-država) strukture veza i informacija u oblasti stočarske proizvodnje i veterinarstva.
3.2. Mjere za novu poljoprivrednu politiku na nivou kantona i Federacije
Determinante reforme poljoprivredne politike na ovom nivou baziramo na četiri oslonca. Prvi je stvarno, a ne deklarativno mijenjanje pristupa poljoprivredi od strane političkog, pravnog i ekonomskog miljea u kantonima i u Federaciji. To znači da agrar u glavama onih koji mu kreiraju sudbinu mora biti stvarno prepoznat i tretiran kao razvojna, a ne socijalna grana privrede. Drugi je promjena odnosa samih poljoprivrednika prema djelatnosti kojom se bave ili će se baviti. Njima je nametnut odium “prevaranata” koji su tokom proteklih vremena varali sve strukture vlasti jer su im otežavale, a ne olakšavale rad i život uopšte. Stoga valjda jedino u ovoj zemlji imenica “seljak” ima pežorativno značenje. Poljoprivrednici moraju dobiti, ali se i samostalno izboriti za status koji zaslužuju bavljenjem svojom djelatnošću tako što će stvarno osiguravati hranu za ljude i puniti državni buđet doprinoseći ukupnom napretku zemlje. Treći oslonac je stručna, naučna i tehnološka nadgradnja koja konačno mora biti u funkciji poljoprivrede, a ne kao što je često do sada bila u službi politike ili različitih lobističkih interesa (primjeri merinizacije u bivšoj Jugoslaviji ili uvoz krupnih i sitnih preživara nakon posljednjeg rata). Četvrti oslonac moramo biti svi mi zajedno, državljani ove zemlje koji će manifestacijom ekonomskog patriotizma prepoznati i dati podršku kvalitetnoj domaćoj poljoprivrednoj proizvodnji kao vlastiti egzistencijalni interes. Za svaki od ovih oslonaca razradili smo konkretne, sveobuhvatne mjere, a taksativno ćemo navesti samo najvažnije.
– Za iniciranje promjena u pristupu poljoprivredi od strane političkih, pravnih i ekonomskih subjekata između ostalog treba provesti slijedeće:
a) Zkonodavne, upravne i izvršne strukture vlasti zaista moraju biti u službi poljoprivrede i poljoprivrednika, a ne kao do sada političkih partija, ili domaćih i stranih trgovačkih lobija.
b) Potrebno je otpočeti sa doslovnom primjenom Zakona o poljoprivredi F BiH, te usvojiti novi Zakon o veterinarstvu F BiH sa odgovarajućim i provodivim podzakonskim aktima.
c) Potrebno je izraditi zakonske i podzakonske akte koji će na odgovarajući način tretirati pitanje nasljeđivanja zemljišta čime trebaju biti spriječeni dalje usitnjavanje i devastacija poljoprivrednih posjeda.
d) Ubrzati deminiranje miniranih zemljišnih površina, a deminirana područja pod najpovoljnijim uvjetima treba ustupiti tržišno orijentiranim poljoprivrednim proizvođačima.
e) Uspostaviti pravu funkciju robnih rezervi kao značajnog regulatora trendova ponude i potražnje poljoprivrednih proizvoda.
f) Redefinirati kreditnu politiku i kamatne stope za agrar čime bi bankarska sredstva iz “zelenaške” sfere prešla u sferu prihvatljive kupovine kapitala za poljoprivredu primjereno svakoj “normalnoj” zemlji. Ovo podrazumijeva i formiranje agrarne banke za F BiH ili ohrabrivanje neke od agrarnih banaka iz zemalja EU da svoj kapital investira u poljoprivredu F BiH pod istim ili sličnim uvjetima pod kojim ga plasira u matičnim zemljama.
g) Redefinirati politiku rada osiguravajućih kuća u poljoprivrednom sektoru čime bi se dio tereta državnih subvencija poljoprivredi prenio na sredstva osiguranja.
– Za promjenu samih poljoprivrednih proizvođača, odnosno za njihov prelazak iz položaja socijalnih slučajeva u poziciju tržišno relevantnih subjekata, smatramo da treba podržavati slijedeće stavove i aktivnosti:
a) Stav da je samo registrirani robni poljoprivredni proizvođač poreski obveznik i da samo on može participirati u svim vidovima kreiranja programa i korištenja sredstava državne podrške poljoprivrednoj proizvodnji.
b) Podržavat ćemo svaki vid interesnog udruživanja i ukrupnjavanja poljoprivrednih proizvodnih kapaciteta sa jasnim titularom vlasništva.
c) Podržavat ćemo sankcije za sve one koji na bilo koji način ograničavaju resurse ili ugrožavaju ciklus, odnosno cikluse poljoprivredne proizvodnje.
d) Kroz podršku lokalnim zajednicama i naučnoistraživačkim institucijama na očuvanju, efektivnom razvoju i brendiranju autohtonih vrsta životinja i poljoprivrednih proizvoda osigurat ćemo uvjete i sredstva za razvoj ruralnih sredina (sredstava EU).
– Za promjenu pristupa stručnoj, naučnoj i tehnološkoj nadgradnji poljoprivredi i poljoprivrednim proizvođačima zalagat ćemo se u granicama objektivnih mogućnosti za slijedeće:
a) Poboljšanje obrazovnog sistema na svim nivoima obrazovanja kroz objektivnu reviziju nastavnih planova i programa vezanih za poljoprivredu i stočarstvo.
b) Povećanje stope izdvajanja buđetskih sredstava za obrazovanje i nauku.
– Veoma je važno napomenuti, a mi smo to odavno shvatili, da se ekonomski patriotizam ne može buditi, niti zagovarati preko leđa osiromašenog domaćeg potrošača. Naprotiv, takav je potrošač idealan medij za favoriziranje sasvim drugog koncepta kakav je na primjer laž da slobodan uvoz hrane znači jeftinu i bogatu ponudu roba na domaćem tržištu. Takva, uvozna hrana za potrošača postaje bolja kvalitetnija, sigurnija, a činjenica da to istovremeno znači ogroman odliv financijskih sredstava i dalje siromašenje i njega i države postaje irelevantna. Da bi se stvari po ovom pitanju promijenile založit ćemo se za otvaranje domaćeg trgovinskog lanca za prodaju domaćih poljoprivredno prehrambenih proizvoda pod povoljnim cijenama za potrošače i najpovoljnijim uslovima plaćanja za isporučioce roba.
