TV1: U posljednje vrijeme ponovo se aktueliziralo pitanje položaja Hrvata u BiH. Prije nekoliko dana od Bože Ljubića mogli smo čuti da će BiH biti prihvatljiva Hrvatima koliko i koliko i Sarajevo bude prihvatljivo Hrvatima koji u njemu žive Nećemo Vam pitati da komentarišete tu izjavu, ali kakvo je Sarajevo za Hrvate?
PULJIĆ: U biti, to pitanje je zapravo od samog potpisa Dejtona, kada smo mi svi biskupi reagirali da to nije rješenje, posebno za Hrvate. Zašto se mi iz Katoličke crkve zauzimamo za pitanje Hrvata? Jer u biti Hrvati su katolici i njihov opstanak je opstanak Katoličke crkve ovdje. Veoma je važno rješenje pravnog, političkog i ekonomskog pitanja Hrvata u BiH. To nije riješeno Dejtonom, a što je dalje išlo, išlo je na štetu. U pitanju Sarajeva, gdje smo mi manjina, ali je itekako problematično da budemo jednakopravni. Isto tako treba postaviti pitanje u svim gradovima BiH – kako stvoriti jednakopravnost da se svaki građanin osjeća kao kod kuće u cijeloj BiH.
Nažalost, svaljuje se na lokalne političare da oni to rješavaju. Međutim, vidimo da međunarodna zajednica igra svoju igru: Kada treba nešto riješiti, onda Amerika i Rusija odlučuju kakava će izgledati. Tako da je na neki način neugodno samo napadati lokalne političare, iako su dosta odgovorni. Da su učinkoviti, vjerovatno bi velike sile morale poštivati učinkoviti dogovor.
TV1: Razmišljaju li velike sile o Hrvatima u Banjaluci, Srbima i Hrvatima u Sarajevu, Bošnjacima u RS?
PULJIĆ: S tugom moram reći da ne razmišljaju. Dapače, oni razmišljaju o nekakvom sinkretizmu, to znači ili se sasvim asimilirati ili seliti. To je jedna tužna priča, što narod obeshrabruje. Međutim, mi uporno govorimo ovdje smo kod kuće i želimo sa drugima i drugačijima u jednakopravnosti opstati, kako i gradu Sarajevu, tako i u svim drugim gradovima.
Šta će pojedini političari učiniti? To je sad na njima da se dogovore. Jedno mi smeta – da se oni dogovore šta će nama dati pravo. Nemaju oni šta dogovarati, to pravo meni pripada. Samo moraju naći modus kako ga ostvariti. Nemaju oni meni šta davati što meni pripada po naradi – da ja budem građanin ove države. Jadna država koja svoje građane ne voli!
TV1: Kako da to postignemo? Treba li BiH reorganizovati?
PULJIĆ: Itekako treba ozbiljno razmisliti. Ja nisam mjerodavan da odgovorim kako treba. Mi biskupi smo jedanput dali svoj prijedlog na koji se niko nije htio ozbiljno osvrnuti. Ne želimo više sugerisati, ali imamo pravo vikati: “Jednaka prava”. Ja simbolički kažem: “Valjda ćete mi priznati da kada me neko učepi moram reći da me boli”. Ako nemam jednaka prava imam pravo vikati, ne: “Dajte mi”, nego “učinite da se ostvare jednaka prava”.
TV1: Možete li nas podsjetiti šta je sadržavao biskupski prijedlog?
PULJIĆ: Mi smo tada, upravo zavedeni međunarodnom zajednicom koja se tobože klela da joj je stalo da multietnička i multivjerska BiH ostane, ponudili jedan mehanizam gdje neće biti preglasavanja, gdje će se uvažiti svi vjerski i nacionalni identiteti. BiH pretorili smo u četiri regije i da na razini BiH bude paritetna vlast, na razini regija da bude najviše 40, a najmanje 30 posto vlasti od svih, a onda dole, na poštinskim vlastima bude jedan čovjek – jedan glas. Razvoj bi najviše bio stavljen na lokalnu vlast. No, niko to nije uzeo u obzir. Dapače, oni su često puta to natezali svako na svoju stranu.
TV1: U posljednje vrijeme pominje se reorganizacija BiH, treći entitet, referendum u RS , otcjepljenje RS, unitarizacija BiH. Govori se i o zveckanju oružjem. Kakvu nam to sliku šalje? Da li dobro da se ovolike tenzije stvaraju u javnosti u ovom trenutku?
PULJIĆ: Mislim da i lokalna i međunarodna zajednica treba da ozbiljno shvate da su ovi ljudi umorni od svih tih priča koje ubijaju nadu. Treba otvoriti perspektivu. Perspektiva se otvara kada se ostvaruju prava, kad se omoguće radna mjesta, kada se zaštiti gospodarstvo, posebno obiteljsko gospodarstvo, da se zapravo mladi ljudi koji istinski razvijaju svoje sposobnosti ugrade u ovu zemlju.
Jako me boli i smeta mi što se toliko neodgovornih izjava daje u javnosti. Nećete mi zamjeriti, ali i vi mediji kao da jedva čekate takve izjave da prenesete, jer je to sada novost. Ako je nešto pozitivno i korektno, to više nije novost. Zato je prevažno shvatiti da je u ovoj državi odgovornost postala strana riječ. Nju treba ugraditi u sve strukture.
Onda u ovoj državi treba stvoriti dostojanstvo čovjeka, da čovjek bude u prvom mjerilu, njegova prava, njegovo dostojanstvo, njegova dužnost, njegova odgovornost. Onda možemo slobodno živjeti. Dokle god se prepucavamo ko će više kome uzeti prava za svoje koristi, to je stvaranje nesigurnosti u ovoj zemlji.
VIJESTI.BA: I u regionu možemo čuti teške riječi, primjer su Srbija i Hrvatska, koje uposljednje vrijeme zaista imaju žustru raspravu o raznim pitanjima. Da li se takav politički ambijent oslikava na BiH i na ljude uopšte?
PULJIĆ: Nije samo taj momenat koji se čuje u susjednim državama, nego u cijelom svijetu zvecka se jednim tužnim pričama, pogotovo to ucjenjivanje sa izbjeglicama, prognanicima, ratovima. Meni je tako strašno čuti “Nisu se dogovorili o ratu u Siriji”. Taj sirijski narod nema šta kazati, nego velike sile treba da se dogovore, a taj narod toliko trpi i toliko bježe. Sada se pitaju i krokodilske suze liju za tim izbjeglicama, a ko je prouzrokovao to što su došle izbjeglice? Treba zaustaviti rat i treba omogućiti ljudima da žive u svojoj zemlji. Treba stvoriti ozračje da se ne rađa terorizam i ekstremizam, nego da se rađa ono što se zove ljudska prava i dostojanstvo čovjeka.
(Vijesti.ba)
