Tramp je dugo oklijevao – ali sada SAD ipak uvode kaznene mjere protiv ruskih naftnih kompanija. Američki predsjednik objasnio je i zašto ipak neće doći do susreta s ruskim predsjednikom Putinom.
Carsten Kühntopp, ARD Vašington
Tu odluku predsjednik Donald Tramp izbjegavao je punih devet mjeseci. Od stupanja na dužnost u januaru ove godine odbijao je da uvede dodatne sankcije protiv Rusije. Sada se ipak odlučio na taj korak.
Kada je u srijedu u Ovalnoj sobi dočekao generalnog sekretara NATO Marka Rutea, Tramp je rekao novinarima: „Ovo je veoma važan dan za ono što radimo. Ovo su ogromne sankcije protiv dvije naftne kompanije. Nadamo se da neće dugo ostati na snazi. Nadamo se da će rat biti okončan.“
Sankcije usmjerene na Rosnjeft i Lukoil
Tramp je rekao da je dugo čekao s uvođenjem sankcija. Jer, osjećao je da je sada pravo vrijeme. Kaznene mjere pogađaju dvije najveće ruske naftne kompanije – Rosnjeft i Lukoil. Sankcije zabranjuju svaku ekonomsku saradnju s tim firmama.
Američki ministar finansija Skot Besent izjavio je da se ruski predsjednik Vladimir Putin odbija povući iz rata protiv Ukrajine. Sankcije su, kako je rekao, „posljedica nedostatka ozbiljne posvećenosti Rusije mirovnom procesu“.
„Dobar razgovor” s Putinom, ali bez rezultata
Tramp je dalje saopštio da je otkazao planirani susret s Putinom u Budimpešti. Opcija samita „nije se činila ispravnom“, ali je dodao da bi do susreta moglo doći kasnije. Izrazio je i lično razočaranje Putinom: „Što se tiče iskrenosti – jedino što mogu reći: svaki put kad razgovaram s Vladimirom, to je dobar razgovor, ali ne vodi ničemu.“
Trampova promjena kursa uslijedila je nakon vajkanja proteklih dana: prvo telefonski razgovor s Putinom, nakon kojeg se predsjednik SAD radovao novom susretu s čovjekom kojeg – zapravo – smatra svojim prijateljem. Ali onda sePutin zatvara i Bijeloj kući šalje svoje poznate maksimalističke zahtjeve za okončanje rata u Ukrajini. Među njima je odbijanje da odmah prekine vatru i započne pregovore – što Ukrajina i njeni evropski partneri već dugo traže, a sada i američki predsjednik.
Rute pozdravlja veći pritisak na Rusiju
Nakon razgovora s Trampom, generalni sekretar NATO Rutepohvalio ga je u intervjuu za CNN: „To što je predsjednik rekao objema stranama u sukobu – zaustavite se tamo gdje (vojnici) sada stoje – bilo je potpuno ispravno. Znamo da to i Ukrajinci žele. A Rusima očigledno treba još malo pritiska da bi i oni došli do te tačke. Sankcije protiv naftnih kompanija će u tome pomoći“, uvjeren je Rute.
Ali, to je tek prvi korak, rekao je republikanski senator Markvejn Malin. On vjeruje da će uslijediti dodatne mjere: „Mislim da će se pritisak sve više pojačavati – dok ne natjeramo Ruse da ekonomski pokleknu ili dok sami ne odluče da borba u Ukrajini nije vrijedna toga.“
Prijedlog sankcija već dugo na stolu
Nove sankcije smatraju se najznačajnijim mjerama protiv ruskog energetskog sektora koje su SAD donijele od početkaruske invazije na Ukrajinu. Trampov prethodnik Džo Bajden izbjegavao je takve sankcije iz obzira prema partnerskim zemljama koje su i dalje kupovale rusku naftu.
Američki mediji izvještavaju da je Tramp sada popustio i pod pritiskom stranačkih kolega. Već mjesecima postoji zajednički prijedlog zakona republikanaca i demokrata koji predviđa agresivne i stroge kaznene mjere protiv Rusije. U oba doma Kongresa prijedlog ima toliku podršku da bi lako mogao biti usvojen. Ali republikanci oklijevaju da ga pokrenu jer ne žele ograničiti predsjednikovu slobodu djelovanja prema Rusiji.
Po mišljenju republikanskog kongresmena Dona Bejkona, nove sankcije nisu ni približno dovoljne. Bejkon je prekinuo saradnju s Trampom i neće se kandidovati za novi mandat. Rekao je da je ono što predsjednik radi s Ukrajinom „tužno“.
„Ide dva koraka naprijed, dva nazad, pa opet dva naprijed. I ostavlja NATO i naše saveznike na cjedilu, kao i naše ukrajinske prijatelje. Oni žele demokratiju, slobodno tržište, vladavinu prava. Žele da budu dio EU i NATO. A mi ih iznevjeravamo jer ne znaju u kojem pravcu ovaj predsjednik ide.”
Bejkon je rekao da mu kod Trampa nedostaje „moralna jasnoća“. Predsjednik bi konačno morao jasno stati na stranu napadnute zemlje.
dw.com
