PUT DO PAKLA POPLOČAN JE DOBRIM NAMJERAMA
„Gospođo, koji vam je kurac? Ovo je radi vašeg dobra…“
Zapamtite dobro ovu rečenicu. Tim riječima ušli smo u totalitarizam našeg doba, za naše dobro naravno. U masovnu, hipnotičku histeriju. Histeriju tako poznatu i tako već viđenu u ovih trideset godina od kada je mile nam i drage države, iste one koju zazivamo sa balkona, iste one koja nas sve drži u permanentnom ratnom stanju kao taoce, iste one koja će nas hapsiti zbog našeg dobra, iste one koja će opravdavati policijsku brutalnost našem dobrom interesu.
Piše: Ivo Anić (tačno.net)
Kažu da je za slobodu potreban masovni otpor, a za uzništvo masovna histerija. Te histerije koja vlada ovih dana našim ionako dobrano poremećenim društvom nisu imuni ni oni koji bi upravo tu slobodu, za koju toliki vole kazati kako je u krvi izvojevana, trebali po prirodi svog posla braniti najviše. Histerija kada počinje, počinje pristajanjem, pristajanjem većine ljudi da se bezpogovorno pokore institucijama i njihovoj dogmi. Branka Karninčić i Silvana Uznić to su ove nedjelje osjetile na svojoj koži.
Kako funkcionira državni represivni aparat koji se postavlja iznad Ustava i iznad zakona, ako hoćete i iznad uputa svog glavnog Stožera koji nikada nije dao naputak policiji da primjenom sile ljude koji šetaju ulicom, razdvojeni u pravilnom i propisanom razmaku, mogli smo vidjeti u nedjelju ujutro na Bačvicama, gdje se ljudi privode zbog kršenja javnog reda i mira i ugroze sigurnosti građana. Ukidanje slobode kretanja, iako tu mjeru nije donio Sabor dvotrećinskom većinom kako se to donijeti po Ustavu RH treba, prvi je čin scenarija koji nam propisuju vladajući uzimajući ovlasti za koje nemaju pravo. Drugi čin je represija koja je barem za sada proizvoljna sa strane organa reda i mira, i nije propisano pravilo, a treći čin je uvijek, i u prostoru i vremenu u Hrvata, vazda bila histerija.
„Gospođo, koji vam je kurac? Ovo je radi vašeg dobra…“ kazao je policajac Branki Karninčić, prijeteći joj kaznom od 8000 kuna koja je, samo napomene radi, propisana za osobe koje krše samoizolaciju, a to u ovom slučaju nije bila osnova. Uhvatili su je za ruku, i tada je reagirao čovjek koji je sa druge strane ceste vidio incident. Nakon što je upitao policajca što radi, i jesu li normalni, isti ga je pred zgranutom suprugom i dvije malodobne kćerke oborio na pod, zavrnuo mu ruku vičući kako će sada sa njima u postaju. Iz PU splitsko – dalmatinske objavljeno je šturo priopćenje kako su policajci nadzirali provedbu Odluke o mjeri strogog ograničavanja zadržavanja na ulicama i na drugim javnim mjestima, a pri kojem su dvije ženske osobe odbijale upute policijskih službenika, te vikom i galamom pozivale druge građane da im se pridruže, te kako se nad njima provodi kriminalna obrada.
No pitanje koje je ostalo da visi u zraku, ako naravno niste podložni masovnoj i hipnotičkoj histeriji koja konstantno traži nove neprijtelje u našim redovima i petu kolonu, jednostavno je i svi ga danas trebamo postaviti. Ako je sve napravljeno po propisu i po zakonu, zašto policija laže o samom tijeku događaja i u mainstream medijima plasira odgovor kako su dvije žene pozivale ljude na građanski neposluh? Zašto su pritom rečeni policajci prekršili niz zakona, a jedan od njih je da su tražili da žene i usputni prolaznici trebali prebrisati fotografije iz svojih mobilnih uređaja? Što su te inkriminirajuće fotografije kazivale da su ih trebale pobrisati? Bespotrebnu policijsku brutalnost koja je osim što je skandalozna sama po sebi, i inkriminirajuće protuzakonita, protuustavna, protu svega onoga što policiju krasi – zaštita, sigurnost, mir svojih građana?
I tada je krenula histerija.
Histerija po društvenim mrežama koja je po našoj staroj dobroj navadi, umjesto da se okrene protiv ljudi koji krše Ustav, zakone, odredbe svojih stožera, te provode svoje verzije istih, okrenula se protiv dvije žene koje su ponavljam, u pravilno propisanom razmaku, po svim uputama jer nam hodati još nisu zabranili šetale ulicom. Histerija koja se u svom pravedničkom gnijevu razlila društvenim mrežama ne jenjava, pa možemo pročitati kako smo svi mi glupi što stojimo doma, a one dvije pametne, te kako bi ja njih ne uhapio, nego dobro i prebio, do otvorenih poziva na linč te dvije žene od kojih je jedna novinarka. Histerija kažem, tako dobro poznata, histerija koja je ovih trideset godina samo dobro skrivena čučala u svima nama i čekala novu šansu, novu ugrozu, novi rat. Ovaj put rat protiv virusa, ali jebaji ga. Rat je rat, pa kako on izgledao. U Hrvata na žalost izgleda uvijek isto.
„Gospodine, koji vam je kurac? Ovo je radi vašeg dobra…“
Tim riječima ispratili smo danas demokraciju. Demokraciju koja je samo mrtvo slovo na papiru u ovom duboko poremećenom društvu kojim u pravilnim vremenskim razmacima vlada histerija. Jer demokracija, barem po Spinozi, svoju afirmaciju ima isključivo kada je država odijeljena od religije, a to nažalost naše poremećeno društvo nije u stanju shvatiti. „Ovo radi našeg dobra“ riječi su koje se ne mogu i ne smiju koristiti. Naše dobro isključivo osigurava zakon i isključivo ga osigurava Ustav RH, kao i naš pojam demokracije koji stoji u njemu, a objasnio nam ga je davno veliki Spinoza. Da je tome tako govori nam i Ustavni sud.
Nacionalni stožer za krizna stanja naime nema zakonskih prava da donosi odluke kao što su zabrane napuštanja mjesta prebivališta i stalnog boravišta, kao ni zabrane kretanja zdravim ljudima. Zakonom o sustavu civilne zaštite, čak ni njegovom dopunom koju je usvojio sabor 18. ožujka takve ovlasti nisu dane Nacionalnom stožeru. Osnovne vrijednosti u demokratskom društvu važnije su od života sama. Ako nam se životi svode na preživljavanje, i ako mislimo nastaviti živjeti ovako zarobljeni kao zvijeri, pod stalnom psihozom i histrerijom koja se širi s društvenih mreža, pozivima na linč naših građana ako su bolesni, u samoizolaciji, bili na skijanju, čemu onda demokracija i čemu onda takav život?
Spustite se dragi moji Božinovići i svi vama slični sa vaših iznenadnih estradnih i medijskih oblaka. Osudite sve one koji krše zakon i krše Ustav. Osudite pojedince u policiji koji su se „malo zaigrali“ i tim ljudima koje su bezrazložno napali ispričajte se i vratite im dostojanstvo. Radeći „za naše dobro“ uradili ste dosta dobrih stvari, ali ona najvažnija po kojoj će vas pamtiti kada sve ovo prođe jeste čuvanje demokracije i smirivanje ovog našeg paničnog i histeričnog društva. Histerija koja se širi među ljudima opasna je i tu lekciju smo nažalost svi naučili prije trideset godina.
U ratna vremena histerija se usmjerila na Žiku s drugog kata koji je kada su ga odvodili vrištao da nije snajperist i tražio od ljudi da ga zaštite jer ga znaju cijeli život. Ni Žiki nije pomoglo kao ni susjedi Slobodanki koju su optužili da joj je sin pilot i da je granatirao Gospić iako su svi znali da je mali Dragan u Americi na školovanju. Nakon deset dana uselio se susjed s prvog kata u njen u uniformi, a njeni susjedi, ljudi koji su s njom živjeli, govorili su kako je sve to za naše dobro i kako će nam biti bolje bez njih.
Tako to biva u ovom narodu kad krene histerija. Kada krenu ljudi da označavaju ljude, da ih prijavljuju, da ih označavaju kao neprijatelje. Za naše dobro, dakako. Da nas spase od njih.
Kada krene histerija zar je važno jesi Srbin, balija ili virus? U Hrvata je to više – manje isto, samo u pravilnim vremenskim razmacima. „Gospođo, koji vam je kurac? Ovo je radi vašeg dobra…“
Zapamtite dobro ovu rečenicu. Tim riječima ušli smo u totalitarizam našeg doba, za naše dobro naravno. U masovnu, hipnotičku histeriju. Histeriju tako poznatu i tako već viđenu u ovih trideset godina od kada je mile nam i drage države, iste one koju zazivamo sa balkona, iste one koja nas sve drži u permanentnom ratnom stanju kao taoce, iste one koja će nas hapsiti zbog našeg dobra, iste one koja će opravdavati policijsku brutalnost našem dobrom interesu.
U našem je interesu gospodo draga samo zakon. Za sve isti, i za sve jednak. Kako za nas koji ga poštujemo, tako i za one koji ga krše. A to za naše dobro okačite mačku o rep. Kada mi netko takvo što kaže, ovih me trideset godina u ovoj državi naučilo, upravo za mene ne slijedi ništa dobro.
Put do pakla popločan je dobrim namjerama.
