Visočka politika – Sistemska proizvodnja ublehaša

Godinama se u javnosti politički akteri ovdašnje zbilje tretiraju društveno odgovornima, a da se nikada nismo pitali tko im, i na koji način daje društveni legalitet i legitimitet.
Od kada je osnovni kriterij političkog aktivizma postao “dobar nijet” – dobra volja, odnosno lojalnost, “prvom među jednakima”, od tada svaki “konj marke dorat” može biti svojevrsnim kreatorom ovdašnje zbilje. Politički aktivizam, volonterizam kroz nevladin sektor, te svojevrsni agencijski špekulanti su postali društveni meritum i to kao strateški razvijan društveni projekt.
Potrebu za takvim društvenim trendom profilirali su oni koji su u posljednjem ratu “krali i srali”, dok su fukarski sinovi ratovali.
Prvi poslijeratni izbori ostali su mi u pamćenju po političkim parolama na ratom devastiranim kućama na pravcu od Semizovca prema Olovu. Na jednoj od kuća, tadašnji liberali Rasima Kadića su ispisali slogan “Nit’ smo krali, nit’ smo srali – mi smo Liberali”. Kao odgovor na to SDA im je odgovorila, također na jednoj od porušenih kuća “Nit’ smo krali, nit’ smo srali – Mi smo ratovali”.
Od tada pa do današnjeg dana, cjelokupni politički diskurs se svodi na razračunavanje i podkusurivanje ratnih recidiva i ratne kolaterale.
Direktno ili indirektno “ratni zaslužnici” proizvode generacije poslušnika, UBLEHAŠA kako ih nazva Džemil Ugarak.
Serijska proizvodnja “ublehaša” imala je, a i danas ima isti cilj – da se ne dođe do prave istine o tome tko je šta u ratu radio: Tko je ratovo, a tko profitirao. Da se ne dođe do istine tko je visočku privredu srozao na prosijački štap i kako bi se prikrili pravi akateri “prihvatizacije” društvene imovine u ovom gradu.
Nije u Visoko ušao niti jedan od “agresora”, a niti je ovdašnja politička zbilja ikada bila uvjetovana “neprijateljskim politikama” SDS-a ili HDZ-a.
Bošnjačka pamet je dokosurila ovaj grad. Ovdašnje političke aktere seriozno proizvode ovdašnji politički lideri i čuvari svega bošnjačkog.

Samo sa kadrovima “fabrikovanim sa fabričkom greškom – plitkom pameću i ambicoznom sujetom” moguće je manipulirati na način kako to već desetljećima rade kreatori naše političke zbilje. Osim toga, još poraznija i drugoročno katastrofalnija je proizvodnja “mladih kadrova”.  Od pojedinaca sa formalnim kvalifikacionim pedigreom i bolesno ambicioznim apetitima, kroz primjer rijetkih uzoraka, se baca mamac mladima kako se brzo i efikasno pravi životna karijera samo i jedino na lojalnosti “prvom među jednakima”.

Periodične kulminacije koje pratimo kroz sve visočke političke partije posljednjih godina, samo su dokaz da takva politička strategija doživljava kulminaciju, i što je još poraznije da nam takvi primjeri ukazuju na građansku neodgovornost koja se ogleda u mentalnoj percepciji da između više podjednako loših mogućnosti izbora biramo ili podržavamo “naše”.
Tko su “naši” u Visokom, koje je pa skoro 100% Bošnjačka sredina!? Kako to “naši i njihovi” kolaboriraju na primjerima interesnih projekata dok su u institucijama vlasti zakrvljeni protivnici?

I na kraju, ključno pitanje svih pitanja je kako se to potroše svi budžetski novci – milionski iznosi – namjenjeni akterima ovdašnje društvene zbilje?

Sve dok se kritički diskurs u ovom gradu doživljava kao neprijateljski atak, dok se svaka vrsta kritičkog promišljanja smatra izdajom nekoga, a za račun nekoga drugog, moguće je održavati stanje beznađa u kojem rijetki profitiraju.

Hiperprodukcija političkih aktera, nevladinih organizacija, medijskih lizomudana i svakojakih društveno odgovornih pojedinaca, neće poboljšati ovdašnje prilike, naprotiv agonija ide u negativnom smjeru i još uvijek nismo dosegnuli dno. Na tom putu, taj process ubrzavaju “PRVI” u ovom gradu u svim društvenim sferama. Njima legalitet i legitimitet daju rijetki entuzijasti (mora se naglasiti ona kurtoazna – čast izuzetcima) i velika većina građana koja se smatra društveno odgovornom.
Današnja politička zbilja je “naš izbor”. Svako tko insistira na sistemskim preduslovima – legalitetu i legitimitetu mora shvatiti da su akteri ovdašnje, ali i bosanskohercegovačke zbilje GRAĐANI s pravom glasa.
Nije krivnja samo na strani onih koji bilo kojom vrstom aktivizma, pa makar i biračkim pravom izlaska na izbore, biraju ovakve i daju im legalitet i legitimitet. Daleko veći broj je onih društveno odgovornih građana koji svojim pasivnim odnosom daju svoj nesebičan doprinos stanju kakvo imamo.

Da zaključimo, konstatacijom da danas u Visokom nemamo političke partije kao takve, da ovo čime smo svi zarobljeni jesu i jedino su samo interesne oligarhije za potkusurivanje interesa, a najmanje građanskih.
U postratnom periodu smo imali sve kombinacije političkih koalicija u Visokom i sve su imale isti problem, iste domete.
Konačan zaključak se svodi na činjenicu da nije pitanje personalne naravi, već da se radi o sistemski uzgajanom beznađu u kojem mali broj ljudi ostvaruje svoje sitnošičarske interese.
Građani su kolateralna šteta vlastite političke nekulture. To je osnovni i ključni uzrok svih problema kako u Visokom isto tako i u cjeloj BiH.
Dok administrativna birokratija – žderači poreskog novca – brane svoje stečene tekovine, razvija se još porazniji sloj intelektualnih bezkičmenjaka, političara, kao vezivni factor između vlasti i sistema.
Kriminal, korupcija, nepotizam i svi društveni poroci uzgajaju se u institucijama vlasti, a vlast se dobija na slobodnim izborima.

I ono što nam predstoji bit će još veće razočarenje. I za ovom garniturom političkih aktera ćemo žaliti kao i za prethodnima. Svaka naredna će biti gora od prethodne. Ali isto tako, u međuvremenu će sve ovdašnje vrijednosti biti na kontu nekolicine pojedinaca koji su, sada već dalekih ratnih godina, započeli “prihvatizaciju” i sami se proglasili zaštitnicima i čuvarima svega visočkog.

Da se nisu zakonski zaštitili, svoju imovinu i nekretnine, kao zmija noge, ibretom bi se ibretili “građani” kako je Bog – dž.š. bio milosrdan i blagonaklon, koliko im je uzvratio za sav njihov trud i društvenu odgovornost. Žalost se ogleda u spoznanju da to što je dž.š. njima podario pripadalo je svakom građaninu ovog grada i da su u tom “dobru” svi ne isplaćeni doprinosi, plate i radnički jad.

magazinplus.eu