Prvi spomen Starog grada Visoki 1.9.1355. godine

1. rujna/septembra 1355. godine: Prvi spomen Starog grada Visokog bilo je 1. rujna 1355. godine u povelji mladog bana Tvrtka I. Kotromanića pod nazivom “in castro nosto Visoka vocatum”. I poslije toga su spisi i povelje često pisane u samom Starom gradu Visokom.

U obrazloženju Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Odluke o proglašenju Povijesnog područja – Stari grad Visoki nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, se kaže;

Podaci o dobru

Lokacija

Povijesno područje – Stari grad Visoki, u mjestu Visoko, nalazi se na vrhu brda Visočice, na visini od 766,5 m, oko 300 m iznad doline u kojoj se razvilo naselje Visoko. Visočko polje je stjecište prirodnih putova. Okruženo je brdima koja nisu naročito visoka, tako da je polje praktično otvoreno na sve strane. Grad je podignut na najistaknutijem visu, među obroncima planinskog vijenca, koji sa južne strane uokviruje proširenu dolinu rijeke Bosne, tj. Visočko polje.  Varoš Visoko razvila se sjeverozapadno od “Grada”, u Visočkom polju, uz lijevu obalu rijeke Fojnice, blizo njezinog ušća u rijeku Bosnu. Prilaz Starom gradu Visoki je sa jugozapada, sa ravni koja se nalazi oko 60 m niže. U obližnjem selu, koje se zove Grad, oko 500 m zapadno od opisane ravni, ima obilje dobre vode.

 

Povijesni podaci

U  ranom srednjem vijeku područje Visočkog polja se nalazilo u župi Bosni, jednoj od 7 župa najranijeg perioda bosanske države od X do kraja XII stoljeća.

P. Anđelić (1984., 105) je iznio tezu o egzistenciji naselja na mjestu današnjeg Visokog ili negdje u Visočkom polju i uže teritorijalno-političke jedinice pod imenom Bosna u ranom srednjem vijeku, tj. u periodu od X do XII stoljeća. Naime, kraj oko Visokog je zemljopisni i ekonomski centar uže Bosne. Kako se krajem XII stoljeća u Visočkom polju  nalazilo političko središte države, u vrijeme vladavine bana Kulina i kasnije, u XIV stoljeću, nema “razloga za vjerovanje da u najranijim razdobljima srednjeg vijeka nisu djelovale iste zakonitosti u formiranju političkog centra u najpovoljnijim geografskim i ekonomskim uslovima”. U jednom popisu sufragana splitske nadbiskupije iz druge polovine XI stoljeća spominje se bosanska biskupija i njeno sjedište “civitas Bosna”, a poznato je stalno pravilo crkvene organizacije da biskupi moraju imati stalno sjedište u naselju koje “ne smije biti beznačajno”. Dakle, od osnutka bosanske biskupije do 1234. godine, do imenovanja biskupa Ivana, sjedište bosanske biskupije bilo je u najužoj Bosni, u bližoj okolini Visokog (P. Anđelić, 1984., 125, 127-128). Iz kasnijih stoljeća srednjeg vijeka postoje dokazi da su starješine redovne crkvene hijerarhije, kao i visoki dostojanstvenici bosanske crkve, imali svoja stalna sjedišta u okolini Visokog (P. Anđelić, 1984., 105-106, sa napomenama 1-10). Krajem XII stoljeća u obližnjim Biskupićima podignuta je crkva čiji je ktitor bio Kulin ban (Anđelić 1984., 127). Kasnije, u prvoj polovini XIV stoljeća, je u obližnjim Moštrima bila kuća (hiža) krstjana, a sva “crkva bosanska”, odnosno njeni prvaci obavljali su svoje javne poslove tada u Moštrima (P. Anđelić, 1984., 125).

Iz XIV i XV stoljeća je poznat niz dokumenata banske i dvorskih kancelarija, te raznih dokumenata koje se odnose na živu privrednu djelatnost dubrovačkih i domaćih trgovaca u Podvisokom, pisanih u mjestima u Visočkom polju, tj. u gradu-utvrđenju ili u njegovom pograđu Podvisokom (Anđelić, 1984., 133, 138, 140-156).

Kada je tvrđava podignuta, ne može se sa sigurnočću utvrditi. Primarna funkcija grada je obrambena. Vrh Visočice je bio najpogodniji položaj u okvirima najstarije i najuže Bosne. Sa njega se mogao kontrolirati prostor čije su granice bile omeđene planinama Romanijom, Jahorinom, Treskavicom i Bjelašnicom-na istoku i jugoistoku, Bitovnjom na jugu, Zec planinom i Vranicom na jugozapadu, Vlašićem na zapadu, te Tajanom i Zvijezdom na sjeveru. Uprkos takvom položaju, dugoj i značajnoj političkoj povijesti, grad Visoki se nije razvio u tvrđavu veće snage i jačeg  vojno-strateškog značaja, što je vidljivo iz dimenzija grada-utvrđenja i jačine njegovih kula. Prvi spomen samog grada “in castro nosto Visoka vocatum” je u povelji mladog bana Tvrtka od 1. rujna 1355. godine, što znači da je u vrijeme vladavine njegovog prethodnika bana Stjepana II Kotromanića, u prvoj polovini XIV stoljeća, grad ili sagrađen ili je već postojao (Anđelić, 1984., 133). U to doba u Visočkom polju je bio banski, kasnije kraljevski dvor u Moštrima  i kuća krstjana, te mjesto održavanja sabora i franjevački samostan, a kasnije i krunidbeno mjesto bosanskih kraljeva u Milima između 1377. i 1461. godine.

– 1398. godine Priboje Masnović, kaštelan (knez) grada (utvrđenja) primljen je za dubrovačkog građanina. Prema ovom povijesnom izvoru zaključuje se da je sjedište velikog kneza bosanskog bilo u samom gradu-tvrđavi (Kovačević-Kojić, 1978., 36; Anđelić, 1984., 182).

– 1402. godine bosanki kralj Stjepan Ostoja izdaje povelju “pod gradom Visoki” (Anđelić, 1984., 140).

– 1404. godine kralj Ostoja izdaje povelju “pod Visokim” (Anđelić, 1984., 142).

– 1404. godine izdate su “pod gradom Visoki” dvije isprave koje su bile predmet sudskog spora u Dubrovniku (Anđelić, 1984., 142). I dalje se tijekom prve polovine XV stoljeća podgrađe grada Visoki zove dvojako Podvisoki i “pod gradom Visoki” (kao na primjer u poveljama kralja Ostoje 1409. i Tvrtka II 1422. godine, te u mnogim dokumentima koji se najviše odnose na trgovačke poslove). U Podvisokom, u kojem se nalazio kraljevski dvor, razvila se velika kolonija dubrovačkih trgovaca, koja je bila prosperitetna do 30-ih godina XV stoljeća.

-1420. godine razbolio se veliki knez bosanski Batić Mirković “na Visokom”, a pokopan je na svojoj plemenitoj baštini u selu Kopošićima blizu grada Dubrovnika (općina Ilijaš) (Vego, 1970., br. 245; Anđelić, 1984., 182).

– 1429. i 1436. godine veliki knez Tvrtko Borovinić piše isprave “ na Visokom”. Potonja isprava je i zadnji direktni pisani izvor o visočkom gradu (Anđelić, 1984., 183).

Iz pisanih izvora se vidi da je politički značaj bio daleko veći od njegove obrambene moći. Povremeno je ovdje bila vladarska rezidencija. Osnovna politička funkcija visočkog grada je bila uloga upravnog centra teritorijalno-političke jedinice koja se zvala Bosna (Anđelić, 1984., 194). Uprava tom jedinicom, odnosno župom, ujedno na teritoriju u samom centru države, u vrijeme kraljevstva bila je povjerena velikom knezu bosanskom koji je rezidirao u gradu Visokom. Ispod grada Visokog formiralo se tijekom vremena podgrađe “jedno od najstarijih i najtipičnijih urbanih aglomeracija u srednjovjekovnoj Bosni” (Anđelić, 1984., 184).

Grad je napušten prije 1503. godine jer se ne navodi u tursko-ugarskom ugovoru iz spomenute godine. Godine 1626. Đorđić spominje Visoki među napuštenim gradovima (Kreševljaković 1953., 16).

2. Opis dobra

Stari grad Visoki je bio malih dimenzija, dužine oko 60 m, a širine oko 25  m, orijentacije jug-sjever. Na zapadnom i istočnom bedemu imao je po jednu flankiranu kulu koje su ih štitile po cijeloj dužini. Sa jače i veće zapadne kule  mogao se tući i glavni ulaz  u grad, kao i pristupni put i most preko jarka južno od grada. Južni dio grada je dosta uzak, oko 14 m i završava se zaobljenim zidom. U jugoistočnom dijelu zida je bio glavni ulaz u grad. Pored ulaza je ostao neki komad zida za koji se pretpostavlja da je završavao kod jugoistočnog kuta manje, istočne kule koja je kvadratne osnove, dužine stranica oko 8 m. Po toj logici u poprečnom zidu je morao biti još jedan ulaz u prostor između zidova. Tu su vjerojatno stajale neke zgrade. Uz unutrašnju stranu zapadnog bedema, oko 12 m od sjevernog kuta grada, nalaze se tragovi neke zgrade veličine 7 x 6 m. Oko 5 m južno od nje su tragovi neke druge zgrade konstatirani i arheološkim sondažnim istraživanjem 1976. godine. Isturena kula u zapadnom bedemu je četverokutne osnove, vanjskih dimenzija 11 x 8 m. Iz platna zida isturena je za 7 m. Debljina zida pri temeljima do kojih je urušena je oko 2 m, tj. po 3 srednjovjekovna lakta od 0,68 m.

Sjeverni bedem grada je na oba kraja zaobljen, a u sredini malo uvučen. Na sjeveroistočnom kraju nalazi se isturena okrugla kula (promjera oko 5 m). Od nje se spušta prema podgrađu još jedan obrambeni bedem koji je branio pristup sa sjeveroistoka. Kula je imala višestruku ulogu. Prvo kao osmatračnica jer je sa nje dobar pregled terena na tri strane oko i ispod grada, kao i na Kraljevac, tj. na pretpostavljenu lokaciju kraljevog dvora. Kula je flankirala istočni bedem do izbačene kvadratne kule, kao i cijeli sjeverni bedem.

Gradski bedemi su građeni od pločastog vapnenca lokalnog porijekla, nejednake veličine i ,rjeđe, grubo otesanih. U žbuku nije umiješana propisna količina vapna, a jamski pijesak koji je upotrijebljen za mješavinu je dosta grub i nejednake čvrstine.

Oko cijelog grada je iskopan jarak, koji se produžavao u pravcu juga i obuhvatao dvije zaravni ispred grada. Obje zaravni su dugačka po 20 m. Između njih je prokopan još jedan jarak. Ovaj poprečni jarak na južnoj strani bio je dubok oko 4 m, a širok oko 8-10 m. Preko njega je vodio most oslonjen na stijene, i prilazni put glavnom ulazu u grad (Mazalić, 1954., 240-253).

 

Pokretni nalazi

Prvi pokretni nalazi na gradu nađeni su pri manjem sondažnim iskopavanju 1976. godine (Anđelić, 1984., 173-182). Iskopavalo se na mjestu pretpostavljene zgrade uz zapadni bedem. Konstatirane su dvije građevinske faze. Starija faza građevine je trajala vjerojatno do početka XV stoljeća, kada je, vezano za ugarska pustošenja po Bosni, građevina srušena. Na njzinim temeljima sagrađen je novi objekt koji je, neznano kad, razoren i popaljen. Prilikom arheoloških radova nađeni su: ulomci keramičkog i staklenog posuđa, topovske kamene kugle, želeljzni sitni nalazi (klinci, strelice, potkovice, brava, ključ i dr.,  jedan mač, dubrovački groš-emisija od 1337. do 1438. godine).

Prilikom pobijanja zastave na prostoru sjeveroistočne kule visočkog grada, svakako prije 1976. godine, nađena je koštana kutijica za igle sa jednom željeznom iglom.

Tijekom rata 1992.-1995. godine, prilikom izvođenja zemljanih radova unutar zidina grada, na dubini od oko 1,15 m ispod današnje razine terena, nađeni su fragmenti arhitektonske plastike: 6 dijelova  lunete gotičkog portala  (Šahinović, 2001., 388-389 ) i 2 fragmenta dovratnika, od kojih je na jednom urezan prikaz konjanika i dio natpisa pisan bosanskom ćirilicom, a na drugom je samo plitko ugraviran natpis bosanskom ćirilicom. Natpisi nisu pročitani (Šahinović, 2001., 390-392). Nalazi su predani Zavičajnom muzeju u Visokom.