PRVI POPIS U BIH U AUSTRO-UGARSKOJ 1879: Najbrojnija grupa pravoslavci, a najveći gradovi su bili…
Većinsko stanovništvo bilo je slavensko (Srbi, Bošnjaci, Hrvati), pored njih bilo je i 5729 Jevreja (španskih Sefarda) i nešto Roma, Cincara i Albanaca. Nakon okupacije 1878. doselilo se dosta Austrijanaca, Nijemaca, Holanđana, Hrvata, Mađara i Dunavskih Švaba. Najveći dio obradive zemlje kao i trgovina po gradovima bio je u rukama muslimanskog plemstva (aga i begova).
Bosna i Hercegovina bila je od 1878. okupirana od strane Austro-Ugarske, a nakon aneksije 1908. kondominijum kojim su zajednički upravljali Austrija i Ugarska. Odlukama Berlinskog kongresa od 13. jula 1878. Austro-Ugarska je dobila pravo da u ime uvođenja reda okupira dotadašnji osmanski Bosanski vilajet, u kom je pored Bosne bila i Hercegovina, Krajina i Novopazarski sandžak. Za ovaj posljednji odlučeno je da ostane pod osmanskom upravom, ali je Austro-Ugarskoj dato pravo da i tamo radi sigurnosti i prometa ima svoje garnizone i po potrebi intervenira.
Odmah po dolasku, već 1879. godine, Austro-Ugarska je objavila popis stanovništva. Bosna i Hercegovina je u vrijeme okupacije imala prosječnu gustoću naseljenosti od 31 stanovnika na 1 km², najgušća naseljenost bila je po riječnim dolinama na sjeveru, najniža po planinama u centru zemlje; gdje su visoke planine bile potpuno nenaseljene.Tako da je 1900. samo 51 naselja imalo više od 2000 stanovnika, a samo 4 grada Sarajevo, Mostar, Banja Luka i Dolnja Tuzla više od 5000 stanovnika. Stanovništvo je poraslo od 1,158.164 koliko ih je bilo 1879. do 1,568,092 ljudi 1895., od tog su 828.190 bili muškarci, a žene 739.902. Uz njih tu su bile i okupacijske snage u jačini od 22.944 ljudi, tako da se ukupan broj stanovnika bio 1,591.036, pored tog u to vrijeme je živjelo i oko 70.848 stranaca.
U religijskom pogledu 1879. bilo je;
496.761 pravoslavaca
448.613 muslimana
209.391 katolika
3439 Židova
249 ostalih vjera
Po popisu stanovništva od 16. juna 1879 najveći gradovi bili su;
Sarajevo 21.377
Mostar 10.848
Banja Luka 9560
Bjelina 6090
Travnik 5887
Tešanj 5372
Tuzla 5119
Prijedor 4681
Livno 4597
Gradiška (Berbir) 4.226
Većinsko stanovništvo bilo je slavensko (Srbi, Bošnjaci, Hrvati), pored njih bilo je i 5729 Jevreja (španskih Sefarda) i nešto Roma, Cincara i Albanaca. Nakon okupacije 1878 doselilo se dosta Austrijanaca, Nijemaca, Holanđana, Hrvata, Mađara i Dunavskih Švaba. Najveći dio obradive zemlje kao i trgovina po gradovima bio je u rukama muslimanskog plemstva (aga i begova).
Po gradovima su većinom živjeli muslimani, a po selima kršćani. Siromašniji kršćanski seljaci bezemljaši (raja), živjela je pod osmanskom vlašću u vrlo bijednoj situaciji. Muslimani su na svom čelu imali reisu-l-ulemu u Sarajevu koji je bio podložan Istanbulu, svoje vjerske institucije uzdržavali su vakufima, koji su nakon okupacije stavljeni pod državnu kontrolu, na što su se oni bunili. Između 1878. i 1900. iz zemlje je emigriralo oko 17.000 stanovnika, među njima 16.000 muslimana.
Pravoslavci su do okupacije imali dvije eparhije u Mostaru i Zvorniku, i mitropoliju u Sarajevu, podložnu carigradskom patrijarhu. Nakon okupacije organizirali su mitropolije u Sarajevu, Dolnjoj Tuzli i Mostaru. Katolici, koje su u to vrijeme zvali Latini, živjeli su koncentrirani oko Travnika i Mostara, sa vjerskim centrom u franjevačkom samostanu iz 13. vijeka. Do okupacije su organizacijski bili podijeljeni u tri apostolska vikarijata podložna biskupu u Dubrovniku.[ Nakon okupacije od promjenjena je organizacijska struktura, pa od 1881. katolički nadbiskup ima sjedište u Sarajevu a osnovane su biskupije u Banja Luci, Mostaru i Trebinju.
Od 1,4 miliona stanovnika, koji su se bavili poljoprivredom, 2,13% bili su zemljoposjednici, 33,45% slobodni seljaci, 38,25% kmetovi, 11,26% napoličari uz 3,25% u nekom drugom odnosu. U vrijeme okupacije više od 90% stanovnika bilo je nepismeno, a jedine škole bile su vjerske na vrlo niskoj razini. Nakon okupacije osnovano je nekoliko državnih škola, dvije gimnazije, jedna viša škola, 10 strukovnih škola i jedna pedagoška.
Većina stanovnika bez obzira na vjeru bila je odjevena na turski način i stanovala je u bijednim kućama, bez dimnjaka i stakla na prozorima.
Kretanje broja stanovništva
1879.
1.158.164
1895.
1.591.036
1910.
1.931.802
Slobodna Bosna
