Nekada su neki propisi zastarjeli, ili su potpuno kontraproduktivni, ali ih se ipak ne mijenja ko zna do kada.
Evo, upravo čitam kako su u Srbiji uveli pravilo da se u Domovima zdravlja pregledi moraju zakazivati putem telefona. Jedan čovjek je došao direktno i pokušao zakazati, ali ga je službenica uputila da to može samo telefonirajući. „Pa, kad sam već tu…“ „Ne može!“, bila je ona odlučna, i on je morao odustati. Odmakao se dva koraka, izvadio telefon, pozvao istu službenicu i zakazao pregled, uz grohotan smijeh prisutnih. Pravilo je pravilo!
Toliko je u svijetu nelogičnih zakona kojima se neki čude, neki smiju, neki kukaju zbog njih, ali oni se ne mijenjaju. Nije to samo u „tamo nekim zemljama“, nego i u onima koje se smatraju najnaprednijima u svijetu. Negdje je zakonom zabranjeno zamijeniti žarulju svima osim električarima. Negdje je zabranjeno zaboraviti čestitati ženi rođendan ili imati veći obim struka od 80 cm. Postoji i zabrana spašavanja osoba koje se dave kako se ne bi spriječila njihova sudbina, i tako dalje.
Neke odredbe u religijama vladaju stoljećima, kao da se ništa nije promijenilo od tada. Nedavno, za vrijeme Ramazana, čuo sam od jednog kolege muslimana kako se njegov drugar, imućan čovjek, već godinama „snalazi“ tako što u to vrijeme ide u najsjeverniji muslimanski džemat gdje dan traje samo dva sata i tako posti samo dva sata dnevno, jer je pravilo takvo da se mora postiti od izlaska do zalaska sunca. Kada je pravilo donošeno, nije se toliko putovalo i raseljavalo i svi muslimani su bili na području na kom je određeno pravilo imalo logiku, ali sad se to promijenilo, a pravila su ostala ista. Sličnih pravila, koje je vrijeme pregazilo, ima u svim religijama.
I mi se sami nekada ponašamo kao da ne razumijemo da su došla druga vremena. „Kad sam ja bio dijete, moralo je biti samo ovako!“, nekad ćemo reći, čudeći se zašto i sada nije tako. Ali nije, i uglavnom je normalno da nije, jer vrijeme teče i mnoge stvari se mijenjaju. Ima tu i pogrešnih promjena, ili nam se tako samo čini, vrag bi ga znao, ali bez promjena život ne može dalje. Nekada su one brže, nekada sporije; nekada krupne, nekada male; nekada važne, a nekada nebitne, ali su uvijek tu. Ipak, promjene koje se rade samo da bi se nešto promijenilo obično ne donose napredak i brzo se potiskuju onima koje imaju smisla.
Svaka promjena u početku ima svoje protivnike i one koji je hvale. To je normalno. Ali ako joj se mnogi ljudi smiju, vrijedi razmisliti o njenoj svrsishodnosti. Pravila se uvode kako bi popravila stanje, kako bi se postigla veća pravičnost, uspješnije radilo ili kako bi oni na koje se odnosi u cjelini bili zadovoljniji. Pravilo ne bi smjelo biti iznad cilja zbog koga je doneseno i to uvijek trebamo imati na umu kada ga primjenjujemo.
Logicno.com
