Stevan Salatić: Rekonstrukcije vlada – konstanta političkog života BiH

Politički život Bosne i Hercegovine živi na spekulacijama, pričama o potencijalnim promjenama, koje se na kraju nikad ne dese, o rekonstrukcijama, smjenama, otvaranju afera…

Autor: Stevan Salatić

Iako vrijeme predugih godišnjih odmora u javnom sektoru uveliko traje, iako je građanstvo uljuljkano u uobičajenoj avgustovskoj dokolici, oslobođenoj teških političkih tema, iako su politički megdani prećutno odloženi za neko svježije jesenje vrijeme, političkih događaja, ali i napetosti koja ide s njima, u političkom životu Bosne i Hercegovine ne manjka.

 

Opozicija u Republici Srpskoj je još početkom juna najavila promjenu vlasti u manjem bh. entitetu, ambiciozno najavivši gradonačelnika Bijeljine Miću Mićića za novog premijera. Upravo u to vrijeme, neodlučnost Demokratske fronte značajno je uzdrmala stabilnost Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. Pokušaji promjene većina u entitetskim vladama stvorili su dodatne antagonizme među političkim subjektima, čiji je jedini motiv, na jednom frontu, sačuvati vlast, a na drugom frontu, vlast osvojiti. Reakcije SNSD-a i SBB-a bile su promptne. Koristeći ranije stečeno povjerenje HDZ-a, ali i unutrašnje raskole unutar SDA, ove dvije partije su, kao odgovor na entitetska politička pregrupisavanja, pompezno najavile rekonstrukciju državne vlasti. Pregovori, obećanja, nagodbe, kao i jedna dosad nezapamćena pragmatičnost u pogledu dolaska na vlast, bilo kojim sredstvom i načinom, i bez obzira na politička neslaganja, odlika su svih spomenutih političkih dešavanja.

Od prekompozicije vlasti izgleda da ipak nema ništa, ni na jednom nivou. Koalicija u Savjetu ministara je stabilna, a to potvrđuje i izjava najvećeg skeptika u ovu većinu u Savjetu ministara, predsjednika Demokratske fronte Željka Komšića. U Federaciji je takođe situacija slična. Politički opravdano insistiranje SDP-a da ostane kao jedini izborni gubitnik u opoziciji, nepopravljiv antagonizam na relaciji Izetbegović-Radončić, sitna politička snaga Ragužovog HDZ-a,  koji nema niti ruku u Parlamentu FBiH, niti političkog kapaciteta da participira u vlasti, još manja politička snaga Stranke za Bosnu i Hercegovinu, nameću jedno jedino rješenje za federalnu vladu – postojeću Vladu SDA – HDZ – DF. U Republici Srpskoj, stanje takođe ostaje isto. Vlada Republike Srpske, jedva sastavljena u decembru 2014.godine, ostala je imuna na sve napade iz opozicionih klupa, preživjela aferu kupovine „papaka“, koja još nije doživjela sudski epilog (iako je potvrđeno da je snimak autentičan), danas se čini čvršća nego ikada. Namjera koalicionih partnera SNSD-a, DNS-a i SP-a da, uprkos silnim pritiscima, ostanu skupa, uspjela je da se odupre svim napadima i političkim zavrzlamama.

Prekompozicija, dakle, neće biti, a rekonstrukciji je blizu jedino Vlada Republike Srpske, više iz razloga unutrašnjih potresa unutar Saveza nezavisnih socijal-demokrata, nego li zbog poboljšanja efikasnosti rada Vlade. Zbog svega ovoga stoji logično pitanje – čemu onda sva ova silna politička ujdurma? Razlog je jednostavan. Politički život Bosne i Hercegovine živi na spekulacijama, pričama o potencijalnim promjenama, koje se na kraju nikad ne dese, o rekonstrukcijama, smjenama, otvaranju afera… i drugim sličnim pojavama, koje se nikad ne dese. Sve u svrhu odvraćanja pažnje građana sa realnih društvenih problema. Main-stream mediji posvećuju pažnju upravo ovim spekulativnim, potencijalnim, budućim političkim događajima. Ubjeđuju nas i uspjeli su nas ubijediti da kvalitet naših života zavisi od toga u kakvim su odnosima Radojičić i Dodik, Izetbegović i Radončić, na koju je nogu danas ustao predsjednik DF-a Željko Komšić, do koje mjere ide ljubav Čovića prema SNSD-u… Ni riječi o aferama, korupciji, investicijima, načinu poboljšavanja kvaliteta života građana. Ništa sem priča o budućoj rekonstrukciji i, naravno, nezaobilazni izlivi nacionalizma naših političkih predstavnika – naših „čuvara“. Politički život je, umjesto načina unapređenja života građana, postao igrarija, a političari, umjesto ljudi koji rade u javnom interesu, manipulatori sopstvenog naroda.

Rekonstrukcija vlasti u Bosni i Hercegovini traje već 5 godina (cio prošli mandat i prva godina ovoga). I opšti izbori 2014. godine nisu bili ništa drugo nego rekonstrukcija vlasti. Ista lica, iste politike, identičan pristup… Priča o rekonstrukcijama je postala ono što daje vjetar u leđa političkim partijama. One ubjeđuju svoje biračko tijelo da je razlog njihovog lošeg života upravo u tome što oni ne sjede u onim klupama u kojima sjede njihov arhetip-neprijatelji, bez obzira što i oni obnašaju vlast na nekom od nivoa. Onog trenutka kad oni zasjednu u te klupe, nastupiće blagostanje.

Svako ko smatra da će bilo kakvom rekonstrukcijom doći do nekih značajnih društvenih promjena grdno se vara. Pamćenje naših građana, koje, nadam se, nije kokošije, govori da je tako. U prošlom mandatu, Vlada Republike je jednom rekonstruisana, Savjet ministara čak dva puta, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine jednom, plus nekoliko sitnih, kozmetičkih promjena. Toliko smjena i imena, a napretka nigdje.

Jedina strategija korisna za građane Bosne i Hercegovine jeste izlaz iz nametnute medijske matrice koja kaže da će nekom političkom prekompozicijom vlasti nastupiti bolje stanje. Politička bitka se vodi u izbornoj kampanji i na izborima, ne tokom mandata. Političke partije političku strategiju treba da izaberu samo tokom kampanje, ne i tokom madata. U mandatu, do izražaja treba da dođe tehnički aspekt vlasti, a ne politički. Zbog nesposobnosti da vlast vrše tehničkim sredstvima, ali i namjere da sopstvenu nesposobnost prebace na druge političke subjekte, živimo neprestanu rekonstrukciju vlasti – kao trajnu političku strategiju. U toj igri, svi politički akteri dobijaju, jer oni diktiraju pravila i vode procese; dakle, svim političkim partijama odgovara ova igra, bile one pozicione ili opozicione. Jedini koji gube u toj igri jesu građani. Kolateral.

 

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close