Historijat Bijele Šerefuddin džamije u Visokom kroz slike.
Šerefudinova Bijela džamija
Iako nije tačno poznato kada je izgrađena prva džamija u Visokom, smatra se da je najstarija Bijela Šerefudin džamija, vjerovatno izgrađena krajem 15. ili početkom 16. stoljeća.
Zbog oronulosti džamije krajem 70-tih godina prošlog stoljeća, arhitekta Zlatko Ugljen napravio je novi projekat za rekonstrukciju pomenute džamije, te je 1980. godine džamija dobila svoj sadašnji oblik.
Džamija bez ijednog prozora svojim oblikom podsjeća na početke islamskog vjerovanja i pećinu Hira.
Za ovo veličanstveno graditeljsko djelo arhitekta Ugljen nagrađen je Aga-Kahanovom nagradom za arhitekturu.
Stručnjaci su nagradili Šerefudinovu džamiju zbog njene upadljivosti, stvaralaštva i sjajnosti, kao i zbog njene originalnosti i novih pristupa u gradnji
U 2007. godini dobila je još jedno bitno priznanje od mađarskih arhitekta, koji su ocijenili da je Bijela džamija u Visokom među tri najbolje dizajnirana sakralna prostora u Evropi.
Džamija se sastoji iz pet funkcionalnih dijelova:
*Pristupni prostor i dvorište
*Glavni unutrašnji prostor
*Produženje glavnog prostora
*Groblje
*Minaret
Središnji dio džamije je napravljen za molitvu i ostale vjerske aktivnosti kao što su razgovori i hutbe. Molitva se vrši u produženom dijelu. Produženi dio se sastoji od malog auditorija i ureda. Tradicionalno, kod bosanskih džamija, groblje služi kao tampon između džamije i ostalih zgrada u blizini, ali kod ove džamije groblje je izolirano. Zlatko Ugljen je iskoristio tradicionalni raspored bosanskih džamija koje se sastoje od dvorišta koje vodi do kvadratnog prostora za molitvu, iznad kojeg se uzdiže kupola. Razlika je u neobičnom rasporedu ovog koncepta, gdje veliki stakleni paneli čine džamiju još bolje uklopljenom sa ostatkom. Pet krovnih prozora simbolizuju pet glavnih islamskih principa, i u isto vrijeme bacaju svjetlost na najbitnije prostore u unutrašnjosti. Jugoistočna fasada kupole je usmjerena prema Kabi. Fontane, govornice i drugi ukrasni elementi su jednostavni, kao i kaligrafija u unutrašnjosti koja je napravljena tako da je lahko čitljiva. Unutrašnjost i vanjština su obojeni u bijelo, dok je bež boja korištena za pod, a zelena za nekolicinu metalnih elemenata, kao što su cijevi i ramovi.
Glavni materijali za zgradu su bili gipsani beton za zidove i kupolu, bijeli malter za unutrašnje zidove, mješavina borovine i maltera za površinu mnogih unutrašnjih elemenata, travertin za vanjske putiće i dvorišni pločnik, te čelične cijevi za minaret, dok su podovi unutar džamije prekriveni zelenim ćilimom.
(Izvor: steamcommunity.com)
Ako neko želi isprintanu verziju može sebi isprintati .
Terenski čas @harisgorak9966
