Prof. dr. Senadin Lavić: Entitet RS danas predstavlja posljednje mjesto APARTHEJDA i gušenja ljudskih prava u Evropi

Dakle, „proslava“ 9. januara, to je privatna stvar pojedinaca koji su se digli protiv legalne vlasti Republike BiH i predstavljaju pobunjeničku skupinu. Takve „privatne proslave“ ne mogu biti obavezujuće za državu BiH i njezine institucije i predstavnike…..Naravno, velikosrbi ponovo prave novu i opasnu grešku – zaboravili su na Bošnjake! Oni „vole“  zaboraviti da postoje i drugi narodi. Oni se često  ponašaju tako bahato kao da više niko ne postoji na svijetu. To je vrlo jasan znak oholosti i pritmitivizma.

(bedrudingusic.wordpress.com – RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ)

Većina današnjih Bošnjaka nisu oni Bošnjaci iz prve polovice 20. stoljeća – narod u nemoći i sasvim slomljen poslije katastrofa u 19. stoljeću. U ovome regionu ništa bitno ne može se događati bez Bošnjaka…..Dakle, slaviti 9. januar kao tobožnji „dan republike“ znači slaviti nastavak velikosrpskog  projekta i antibosanske destrukcije. To je jasan znak Bošnjacima šta trebaju raditi u budućnosti…..Entiteti su postali kočnica razvitka države BiH. Entitet RS kao manji dio države BiH ostvaren je kao genocidna tvorevina u pravom smislu riječi…..Dobar dio bošnjačkih političkih predstavnika i ljudi u javnim preduzećima ponašaju se bahato i izdajnički, neodgovorno i antibosanski, u svome kapitalističkom primitivizmu i malograđanskoj pohlepi. Njima uglavnom odgovara ovo stanje agonije jer u njemu mogu ostvariti veliku ličnu korist, a da se to ne primjeti jer smo zaokupljeni kompleksnim pitanjima i problemima. Ti bošnjački lovci u mutnom moraju biti rasrinkani i sankcionirani…..Nama je najvažnije da hladne glave sada donosimo odluke i iz bošnjački bitnih poslova odstranimo trojanske konje koji, naprimjer, ne poštuju odluku Ustavnog suda o državnoj imovini i nasjedaju na nekakve stranačke  komisije i ministarska tijela koja će pokušati izigrati ovu sudsku odluku. Te ljude treba krivično goniti ako pokušaju ignorirati odluku Ustavnog suda o državnoj imovini. Državna imovina je imovina države BiH a ne jednog ili drugog njezinog entiteta……. Zbog toga treba krivično odgovarati načelnik općine Višegrad i njegovi saradnici koji su učestvovali u ovome antibošnjačkom babrskom aktu. Oni moraju znati da ne mogu sakriti da su počinili genocid nad Bošnjacima Višegrada i Podrinja. A za to se kad-tad mora odgovarati…..Sramna je i bezobrazna uloga člana predsjedništva BiH iz entiteta RS Nebojše Radmanovića koji se usprotivio smjeni konzula u Čikagu što pokazuje da su rušitelji BiH poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma instalirani u politički sistem države i iznutra ga potkopavaju svojim antidržavnim djelovanjem……Čović i njegovi sljedbenici, također, moraju objasniti otkud imena ulica u Mostaru po ličnostima poput M. Budaka i sličnih ustaških ubica, ili kada će izvesti pred sud rušitelje Starog mosta, one koji su granatirali grad kao metu i ubijali nedužne građane itd…..

Ovo je moj treći intervju sa ovim uvaženim bh. intelektualcem, u relativno kratkom vremenu. Naime, nakupilo se podosta vrućih tema, posebno u posljednje vrijeme, a gospodin Lavić je prema mome mišljenju i iskustvima jedan od rijetkih bh. pa, ako hoćete, i bošnjačkih intelektualaca koji je bio i ostao na visini zadatka, kako kao intelektualac, tako i kao patriot, kozmopolit te principjelni borac za ljudska prava. I, što je za mene posebno izazovno, bez dlake je na jeziku.

Uvaženi gospodine Laviću! Neki aktuelni događaji i teme me (vjerujem, i mnoge druge) itekako žuljaju i Vas smatram jednim od rijetkih meritornih sugovornika na iste. Pođimo od 9. januara. Šta je za Vas 9. januar i ima li establišment u Rs-u legitimnu i legalnu pravnu podlogu da ga obilježava kao “Dan Republike”?

Prof. dr. LAVIĆ: Krenimo odmah u sridu.  Predstavnici entiteta RS nemaju nikakvu legalnu osnovu da obilježavaju dan entiteta 9. januar 1992. godine, jer je entitet uspostavljen kao dio BiH tek 1995. u Daytonu na mirovnoj konferenciji. Ali, mi ne možemo zaboraviti da je taj entitet napravljen genocidom i drugim ratnim zločinima nad Bošnjacima od strane pobunjenih Karadžićevih Srba iza kojih je stajala Srbija i JNA. Dakle, „proslava“ 9. januara, to je privatna stvar pojedinaca koji su se digli protiv legalne vlasti Republike BiH i predstavljaju pobunjeničku skupinu. Takve „privatne proslave“ ne mogu biti obavezujuće za državu BiH i njezine institucije i predstavnike.

Velikosrbi nas obmanjuju oznakom „Dan republike“, jer se tu ne radi o republici nego o entitetu, a ime entiteta može biti sutra „B“, „manji entitet“, „istočni dio“, nekako drugačije, kako neki kazuju „Republic of Genocide“ ili ga vrlo brzo neće biti jer je postao glavna smetnja miru u regionu i izvor napetosti u Bosni. Dakle, ono što nam podmeću predstavnici entiteta RS jeste priča da je to neka republika u pravno-političkom smislu. U toj podvali je želja i politički cilj velikosrpskog Levijatana. To je samo ime entiteta i Bošnjaci neće pristati da to bude neka „srpska država“ na tlu Države Bosne i Hercegovine. Čak je u Dejtonskom užasu od mirovnog sporazuma to samo entitet u sklopu bosanske države. Sve velikosrpske hegemonijske snage iz Srbije i dijela BiH su se danas digle da od entiteta naprave državu, „prvu srpsku državu zapadno od Drine“ kako su to govorili Ćosić, Koljević, Ekmečić i drugi velikosrpski inspiratori zločina u ime srpstva i svetosavlja. Ekmečić je 1991. govorio, obuzet vatrom srpstva i bez ikakvog srama, da može poginuti sto hiljada Srba za ostvarenje cilja „svi Srbi u jednoj državi“.

Naravno, velikosrbi ponovo prave novu i opasnu grešku – zaboravili su na Bošnjake! Oni „vole“  zaboraviti da postoje i drugi narodi. Oni se često  ponašaju tako bahato kao da više niko ne postoji na svijetu. To je vrlo jasan znak oholosti i pritmitivizma. Većina današnjih Bošnjaka nisu oni Bošnjaci iz prve polovice 20. stoljeća – narod u nemoći i sasvim slomljen poslije katastrofa u 19. stoljeću. U ovome regionu ništa bitno ne može se događati bez Bošnjaka. Stoga su planovi o Bosni, koji se kreiraju u Beogradu, sasvim opasni i vode novim nesrećama i ratnim katastrofama. Dakle, mogu velikosrpski hegemonisti „slaviti“ šta god hoće – od mita o Kosovu do ratnih zločinaca danas – ali to je u raskoraku s realnošću i nije vezano uz legalne obrasce našeg društva i propisane državne blagdane. Treba naglasiti da je i dalje na snazi Zakon o praznicima Republike BiH i njega se moraju pridržavati predstavnici manjeg bosanskog entiteta. Sve ovo treba podvesti pod iskaz da je samo Država BiH internacionlano priznati subjekt, potvrđen od UN, to se nikako ne smije zaboraviti, i da je ona stabilan okvir internacionalnih odnosa. Entiteti su rezultat povijesnih nesreća i neće vječno trajati. U njihovom postojanju se ogleda nemoć, neznanje i neodgovornost pojedinih Bošnjaka i, istovremeno, cinizam, licemjerje i egoizam velikih sila. Oni su dio nakaradnog političkog sistema koji je postavljen kao eksperiment. Trebamo raditi na tome da nestane unutarnje podjele bosanske društveno-političke zbilje.

 A šta 9. januar eventulano znači za nas Bošnjake, generalno, a posebno za one koji žive u manjem entitetu?

Prof. dr. LAVIĆ: To je apsolutno diskriminatorski akt usmjeren protiv države Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. Njime se nastavlja antibosanska kampanja velikosrpske politike u Bosni. S druge strane, za Bošnjake u Bosni i Hercegovini, a posebno za Bošnjake protjerane širom svijeta iz svoje domovine, 9. januar je Dan sjećanja na genocid. To je dan kada je pobunjenička klika na čelu s osumnjičenim ratnim zločincem R. Karadžićem, koji je danas u Hagu na suđenju za ratne zločine, genocid i druga krivična djela, pokrenula proces destrukcije BiH i potpunog uništenja Bošnjaka, a sve zarad manijakalne ideje „svi Srbi u jednoj državi“. Dakle, slaviti 9. januar kao tobožnji „dan republike“ znači slaviti nastavak velikosrpskog  projekta i antibosanske destrukcije. To je jasan znak Bošnjacima šta trebaju raditi u budućnosti.

Sam naziv manjeg entiteta objašnjava mnogo toga, gotovo sve. Ipak, kako biste Vi definirali unutarnju strukturu Rs-a? Ima li u njoj mjesta za one koji nisu Srbi, mislim, u suštinskom pogledu?

Prof. dr. LAVIĆ: Entiteti su postali kočnica razvitka države BiH. Entitet RS kao manji dio države BiH ostvaren je kao genocidna tvorevina u pravom smislu riječi. U njemu je poslije rata nastavljena diskriminacija i aparthejd nad Bošnjacima, a što je najgore pokušava se izvršiti izmjena ustavno-pravne pozicije tog dijela države i o njemu govoriti kao o državi, federalnoj jedinici, srpskoj teritoriji, dijelu koji je neovisan od internacionalno priznate države BiH. Beogradski sufleri su već krenuli u novu fazu destruiranja države BiH i oni posmatraju taj entitet kao ratni uspjeh iz njihovih neuspjelih ratova tokom devedesetih godina 20. stoljeća. Tako se nastavlja srpski nacizam na tlu Bosne kao osnovni uzročnik nereda i ratova na ovim prostorima od 19. do kraja 20. stoljeća.

Danas Bošnjaci u manjem entitetu predstavljaju građane drugog reda, getoizirani su i ne mogu ostvariti elementarna ljudska prava. U školama ih ponižavaju, u institucijama sistema za njih nema posla, nema ih na rukovodećim mjestima, negiraju genocid nad njima, specijalci iz policije upadaju u mezarja i skrnave ih, zastrašuju ljude koji se bore za interese Bošnjaka… To se događa usred Evrope 21. stoljeća. Bošnjačka djeca ne mogu učiti bosanski jezik jer im velikosrpski hegemonizam i dalje misli nametati srpski jezik i srpsku kulturu, srpsku mitološku historiografiju i bajke o srpstvu. Sasvim je jasno da entitet RS danas predstavlja posljednje mjesto aparthejda i gušenja ljudskih prava u Evropi – to se neće moći održati. Bošnjaci to neće dugo trpjeti!

Kako vidite odnos predstavnika političkih stranaka koje za sebe kažu da predstavljaju Bošnjake, pa čak i onih koji, kako kažu, predstavlaju građane, prema načinu na koji svake godine Dodik i društvo obilježavaju taj 9. januar?

Prof. dr. LAVIĆ: Ovdje, prije svega, moram upozoriti na jednu posebnu vrstu ljudi među Bošnjacima koja se namnožila u posljednje vrijeme. Radi se o vrsti koja je zauzela mjesto u sistemu, pozicionirala se i kao predator prati društvene tokove i fenomene, ali samo sa stanovišta ličnog, privatnog interesa. Takva vrsta državu i politički sistem pretvara u „privatni posjed“, sasvim neosjetljiva za opće dobro. Ona je na osnovu „brige o Bošnjacima“ ostvarila vlastite finansijske rezultate, ali sada i ne pomišlja da nešto radi za one za koje se navodno brine (tj. bošnjački narod). Iz te neosjetljivosti za vlastiti narod i državu nastaje najveći problem za bošnjački narod, jer oni za koje se misli da će zastupati i braniti bošnjački interes, zapravo, aktivno sarađuju na poslovima sa onima koji destruiraju Bosnu po planu i kontinuirano. O tome svjedoči proces poslijeratne etničke privatizacije, pljačka državnih preduzeća i objekata, opasna igra oko državne imovine, feudalno-etnoklerikalno zavođenje naroda na stranputicu itd. Dobar dio bošnjačkih političkih predstavnika i ljudi u javnim preduzećima ponašaju se bahato i izdajnički, neodgovorno i antibosanski, u svome kapitalističkom primitivizmu i malograđanskoj pohlepi. Njima uglavnom odgovara ovo stanje agonije jer u njemu mogu ostvariti veliku ličnu korist, a da se to ne primjeti jer smo zaokupljeni kompleksnim pitanjima i problemima. Ti bošnjački lovci u mutnom moraju biti rasrinkani i sankcionirani. Tu vrstu satisfakcije moramo pružiti bošnjačkom narodu.

Uz sve to, ipak, mislim da se Sarajevo dijelom pokrenulo. Kad kažem Sarajevo onda mislim na politike koje se deklarativno bore za državu BiH, ali i za Bošnjake kao narod u postgenocidnoj egzistenciji  i njihove interese. Iz Sarajeva su odaslane jasne poruke, ali i od Bošnjaka širom svijeta, „slavljenicima“ u Banjaluku da je kap prelila čašu i da više niko neće prihvatiti velikosrpsku laž o entitetu RS koju podmeću srpski mediji, političari, ideolozi, propagandisti, lobisti, plaćenici, sveštenici, „umetnici“…

Velikosrpska politika u entitetu RS dovela je stvar do usijanja i sasvim ponizila i uvrijedila Bošnjake i bošnjačke žrtve. Antibosanski rušitelji se ponašaju kao da je „normalno“ ubijati Bošnjake i progoniti ih iz njihove države s njihovih imanja i pradjedovske zemlje. Ta velikosrpska perverzija raste do stravične eksplozije. Zato moramo biti oprezni i spremni da se suprotstavimo velikosrpskom pokušaju da defintivno unište bosansku državu. Nama je najvažnije da hladne glave sada donosimo odluke i iz bošnjački bitnih poslova odstranimo trojanske konje koji, naprimjer, ne poštuju odluku Ustavnog suda o državnoj imovini i nasjedaju na nekakve stranačke  komisije i ministarska tijela koja će pokušati izigrati ovu sudsku odluku. Te ljude treba krivično goniti ako pokušaju ignorirati odluku Ustavnog suda o državnoj imovini. Državna imovina je imovina države BiH a ne jednog ili drugog njezinog entiteta.

A  kako komentirate jučerašnje brisanje riječi “genocid” od strane nadležnih komunalnih službi i uz prisustvo policije, sa spomen obilježja na mjesnom mezarju Stražište u Višegradu?

Prof. dr. LAVIĆ: Entitet RS je upao sa stotinu policajaca u mezarje na Stražištu da dovrši zločin – da sakrije „riječ“ genocid koja je stajala na nišanu. Na taj način entitet  RS demonstrira svoju odanost genocidnoj povijesti svoga nastajanja. Treba posebno zabilježiti 23. januar 2014. godine kao datum u kojem su srpski nacionalisti upali u mezarje na Stražištu i oskrnavili ga. Srpski nacionalisti  ne daju ni mrtvima da počivaju u miru u svojoj bosanskoj zemlji. Zbog toga treba krivično odgovarati načelnik općine Višegrad i njegovi saradnici koji su učestvovali u ovome antibošnjačkom babarskom aktu. Oni moraju znati da ne mogu sakriti da su počinili genocid nad Bošnjacima Višegrada i Podrinja. A za to se kad-tad mora odgovarati.

U Višegradu su napravljeni strašni zločini nad Bošnjacima koji su doveli do toga da ih danas gotovo i nema tamo. Tako bi mogli reći da je to Genocidgrad u kojem se pravi Andrićgrad kao znak „uspješnosti“ izvršenog genocida nad Bošnjacima i dio velikosrpskog projekta koji finansira susjedna Srbija u cilju potpune srbizacije Podrinja iz kojeg su protjerani Bošnjaci.

Srpska politika i religija još uvijek nisu svjesne u koji su barbarizam gurnule srpski narod. Ne zaboravimo patrijrah SPC Pavle bio je uz Karadžića i Mladića – to nikako ne smijemo zaboraviti. A njihov novi patrijarh Irinej nastavio je tim putem i slavi entitet RS kao državu. Dakle, to treba uzeti u obzir i prema tome se ponašati u odnosima sa velikosrpskom etnoklerikalnom mašinerijom koja se digla protiv Bosne. Oni više ne skrivaju neprijateljstvo prema Bosni i Bošnjacima, oni huškaju bosanske Srbe da kao topovsko meso služe njihovim projektima i oni još nisu svjesni da su im bosanski ratnici potukli vojsku 1992-1995. Smatram da će otrežnjenje srpskog naroda iz velike barbarske mitologije biti stravično i bolno.

Evo nas sada u Chicagu, tačnije u Generalnom konzulatu BiH. Tu je, da podsjetim, generalni konzul Pećanac organizirao proslavu 9. januara, “Dana Rs-a”, gdje je upravo on prednjačio u veličanju tog entiteta i onih koji su ga stvarali, te  bio ponosan što je i on učetstvovao u njenom, zna se kakvom, stvaranju. Prisustvovao je i Milenko Avramović, savjetnik u Ambasadi BiH u Washingtonu DC. Komentar?

Prof. dr. LAVIĆ: Vidjeli ste da smo svi reagirali vrlo energično i zatražili adekvatne sankcije,  smjenu konzula i isključenje iz bosanske diplomatske mreže. Taj čovjek je bio unutarnji razarač i destruktivac bosanskog interesa, pravi trojanski konj kakvih je danas dosta u našoj diplomatiji. Moramo isključiti iz bosanske diplomatsko-konzularne mreže sve one koji rade za velikosrpske interese i na razne načine ponižavaju državu BiH i ne zastupaju njezine interese.

Ko bi službeno trebao da inicira njihovu urgentnu smjenu? Očekujete li takvu inicijativu i njenu realizaciju?

Prof. dr. LAVIĆ: Predsjedništvo države BiH i Ministrastvo vanjskih poslova BiH. To jeste gospodin Bakir Izetbegović, gospodin Željko Komšić, gospodin Nebojša Radmanović  i gospodin Zlatko Lagumdžija. Dan poslije tog čina u Čikagu članovi Predsjedništva BiH, g. Izetbegović i g. Komšić su na vanrednoj sjednici Predsjedništva glasali o smjeni konzula u Čikagu, pritom g. Radmanović je bio uzdržan.

Sramna je i bezobrazna uloga člana predsjedništva BiH iz entiteta RS Nebojše Radmanovića koji se usprotivio smjeni konzula u Čikagu što pokazuje da su rušitelji BiH poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma instalirani u politički sistem države i iznutra ga potkopavaju svojim antidržavnim djelovanjem. Oni, zapravo, nastavljaju vojnu agresiju drugim sredstvima i u prividnim mirnodopskim okolnostima. Veliksorpski pakleni stroj nije stao s agresijom na BiH. Stoga Radmanović mora podnijeti ostvaku jer je svojim antibosanskim i redukcionističkim stavom izgubio svaki kredibilitet. On je samo Dodikov potrčko koji ne priznaje državu u čijem predsjedništvu sjedi. Njemu se mora u oči reći da je persona non gata u Predsjedništvu naše države. Dakle, treba ga hitno isključiti iz vršenja uloge podrivanja državnog sistema, jer je to otvorena neprijateljska djelatnost koju se mora sankcionirati.

Razgovaramo dan uoči zakazane sjednice Doma naroda PS BiH na kojoj bi se trebalo glasati za Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu. Iako u ovom trenutku ne znamo hoće li taj Prijedlog zakona biti izglasan i u tom domu PS-a, hoćete li reći šta je motiviralo njegove predlagače da ga se “po hitnom postupku stavi na dnevni red Doma naroda…” i kakve bi posljedice bile po mnoge građane BiH koji se objektivno ne mogu trajno vratiti na svoja ranija prebivališta, posebno za Bošnjake, ako se usvoji?

Prof. dr. LAVIĆ: Pozvali smo ljude u PS BiH (Dom naroda) da ne glasaju za ovaj zakon koji je podvala Sredoja Novića i njegovih veliksorpskih destruktivaca u dovršenju genocida nad Bošnjacima. Oni putem ovoga zakona pokušavaju definitvno zalediti genocidom nad Bošnjacima stvoreno stanje u BiH. Uz ovaj zakon policija entiteta RS bi proganjala povratnike i sve one koji bi se prijavili na neku adresu s koje su prethodno protjerani. Stravično je da velikosrpska politika još nije odustala od uništenja Bošnjaka i da nema vidljivih znakova da će se vratiti na tračnice humaniteta iz sopstvenog barbarstva koje traje od 1990-ih godina.

Za trakavicu zvanu “Sejdic-Finci” treba zaista imati jake probavne organe. Hoće li se i kada naći neko i presjeći ovo mučenje bh. javnosti i provesti presudu Suda u Strasburu na način kako nalaže njen dispozitiv, a ostala ustavna pitanja odvojiti od te teme? Koliko svoj toj cirkusijadi kumuje i međunarodna zajednica?

Prof. dr. LAVIĆ: Ovo nije više rješavanje prava za sve građane BiH, a time i za Jevreje i Rome, nego je stvar pretvorena u rješavanje „hrvatskog pitanja“. Neko je „potpalio“ Hrvate koje zastupa HDZ i Čović da moraju imati svoju teritoriju u BiH. Vidite kakav je to sramotan odnos prema državi. Potpuno destruirajući odnos, jer njih ne zanima država BiH i njezin razvitak nego lov u mutnom da bi se napravilo neko „hrvatsko parče“ u slučaju da Bošnjaci nalegnu na rudu i potpišu sopstveno smaknuće u vidu tri etičke državice. Niko među Bošnjacima nema spremnosti da dalje radi na dezintegraciji države i stoga HDZ i Čović izazivaju već dugo, dugo podmuklu diverziju u funkcioniranju političkog sistema i vrlo neodgovorno dovde do problema život miliona ljudi. Njihovo zahtjevi za „hrvatskom teritorijom“ sasvim su nelegalni i antibosanski, jer se prava hrvatskog naroda mogu rješavati na sasvim drugačiji način. Stvar bi bila sasvim razumljiva da je riječ o principu i ozbiljnoj namjeri da se vodi briga za hrvatski narod. Štaviše, tu se radi o srpsko-hrvatskom dogovoru nastavljana opsade nad Bosnom i Bošnjacima – ne daj im da trepnu okom i stalno ih uznemiravaj!

Nadalje, Čović je sasvim neuvjerljiv jer nikako da riješi „mostarski čvor“ iz rata tako što će lijepo, evropski i demokratski pronaći krivce za progon Bošnjaka i Srba s jedne strane okupiranog grada, sankcionirati silovatelje žena bošnjačke i srpske narodnosti na okupiranoj teritoriji grada koju je kontrolirao HVO i HDZ. Čović i njegovi sljedbenici, također, moraju objasniti otkud imena ulica u Mostaru po ličnostima poput M. Budaka i sličnih ustaških ubica, ili kada će izvesti pred sud rušitelje Starog mosta, one koji su granatirali grad kao metu i ubijali nedužne građane itd. Čović u svojoj pseudo-evropskoj ulickanosti, dakle, ima mnogo poslova pred sobom da bi dostigao razinu evropskih principa i zadobio povjerenje drugih građana u BiH.

Ljudi iz internacionalne zajednice dolaze na teren, u Bosnu, gdje su već postavljeni neki kriteriji, nažalost, s bošnjačke stane sasvim loši i oni to koriste. Mi smo nalegli na etnoteritorijalno raspravljanje o Bosni, na promjene ustava silom i pobunjeničkom agresijom, pritiskom, progonom, genocidom, nedemokratskim sredstvima i sad snosimo posljedice onoga što smo sami pogrešno uradili napuštajući pravo i pravne norme preko kojih se možemo braniti. Naravno, nikada ne smijemo zanemariti da je osnov svih naši problema velikosrpska agresija i bošnjački kadrovi koji nisu „razumjeli“ tu agresiju i „nacionalno pitanje“ kao državno pitanje. Sad se treba izvlačiti iz velikosrpskog zagrljaja i bošnjačkih tajkunsko-političkih klika, crpljenja bošnjačkog potencijala od strane „pijavica“ i „ljudi u sjeni“ koji na bošnjačkoj nesreći zarađuju milone i mudro šute, neznanja, poluobrazovanosti, feudalno-religijske svijesti koja ne dopušta da vjerovanje oplemeni čovjeka,

Na samom kraju, pošto smo (vjerovatno) u izbornoj godini, mogu li se očekivati neke “spektakularnije” promjene u odnosu snaga u Parlamentu BiH (pa i naniže) i bh. političkoj sceni, inače?

Prof. dr. LAVIĆ: O tome ćemo govoriti kad bude vrijeme, ali je sigurno da će biti jedna vidljiva promjena u smislu odluke građana da se opredijele za neke druge političke opcije. Svak bira vlast prema sebi!

Hvala velika za ovaj razgovor.

Prof. dr. LAVIĆ: Hvala i vama. Selam i ugodan boravak u SAD vašim čitateljima.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ