Prof. dr. Anto Domazet: Model procjene bankrota Euromoneya nije primjenjiv za BiH

Kada se govori o bankrotu BiH prvenstveno se misli na nastupanje stanja u kome BiH neće biti u stanju da izmiri obaveze po otplati međunarodnih obaveza na osnovu zaključenih ugovora o kreditiranju sa međunarodnim povjeriocima.

Nastupanje bankrota BiH u vezi sa suverenim dugom je događaj sa izuzetno niskom vjerojatnoćom, kazao je u razgovoru za Agenciju FENA prof. dr. Anto Domazet, zamjenik predsjedavajućeg Komisije za financije i proračun Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH i profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu.

On navodi da je nedavnim objavljivanjem procjena Euromoney-a o bankrotu svjetskih zemalja u kome je BiH navedena kao zemlja sa najizvjesnijim bankrotom u narednih 12 mjeseci stvorena velika konfuzija i domaćoj javnosti.

Po njegovim riječima, procjene Euromoney-a o vjerojatnosti bankrota temelje na modelu procjene bankrota na tržištu kapitala na kome se pojavljuju države kao akteri koji pribavljaju kapital izdavanjem svojih obveznica (sovereign-bond-default in the bond market).

Primjer Argentine pokazuje da ta zemlja ne izmiruje obaveze prema tzv. hedge fondovima i da zbog toga ulazi u neku vrstu ograničenog bankrota.

– Model koji je razvio Euromoney nije aktualan na Bosnu i Hercegovinu jer se ona ne pojavljuje na bond market-u u pribavljanju kapitala za financiranje svojih razvojnih ili drugih potreba. Situacija u tom pogledu neće se mijenjati zasigurno u srednjoročnom periodu, tako da nesumnjivo negativni utjecaji u BiH koji se izražavaju u visokoj rizičnosti i cijeni pozajmljivanja za BiH ne bi trebalo da dolaze do izražaja – kazao je Domazet.

Naime, dodao je on, cjelokupni portofolio vanjskog kreditnog zaduženja BiH odnosi se na financiranje od strane multilateralnih financijskih institucija (Svjetska banka – IDA i IBRD, Europska banka za obnovu i razvoj, Europska investicijska banka, Međunarodni monetarni fond i drugi) ili na osnovu bilateralnih ugovora sa financijskim institucijama (KfW, Saudiski razvojni fond, Vlada Japana, Vlada Kuvajta i drugi).

Domazet navodi da se sa navedenim institucijama pregovaraju razvojni projekti i njihovo financiranje i na osnovu toga se dodjeljuju razvojni krediti. Izuzetno, MMF financira potrebe za pokrićem deficita javne potrošnje što se realizira u okviru tzv. stand by kredita koji počivaju na programu odgovarajućih reformi koje je BiH dužna provesti u vezi sa konsolidacijom javne potrošnje i poticanja ekonomskog rasta.

– Sa stanjem 31.12.2013. godine ukupna vanjska zaduženost BiH iznosi 7,4 milijarde KM, od čega se pretežno za razvojne potrebe (rekonstrukcija infrastrukture, privrede i socijalnog sektora, ceste, gasovodi, željeznica, energetika, poslovni sektor i drugo) odnosi 6,6 milijardi KM ili 88,5 posto ukupnog zaduženja, dok se na financiranje javne potrošnje odnosi 852 mil. KM ili 11,5 posto ukupnog vanjskog suverenog zaduženja BiH – navodi Domazet.

Po njegovim riječima, u promatranom periodu BiH je imala odobrenih 1,8 milijardi KM stranih kredita čije korištenje još nije počelo, tako da se može govoriti o nivou vanjske zaduženosti u 2014. godini od oko 8,6 milijardi KM. Time bi vanjska zaduženost BiH sa 27 posto u 2013. godini porasla na 33 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), što je izuzetno nizak nivo i u regionalnim i u europskim okvirima. Taj će se procenat podići u narednoj godini i zbog dijela međunarodnih kredita iz kojih će se financirati obnova od katastrofalnih poplava.

– Uvjeti razvojnog zaduživanja BiH su daleko povoljniji od onih koji bi se mogli dobiti na bond marketu, kako u pogledu kamata, tako i u pogledu rokova otplate. Obaveze servisiranja tih kredita, iako rastu u odnosu na prethodne godine, su održive i sredstva za te namjene se prioritetno osiguravaju izdvajanjem sa jedinstvenog računa indirektnih poreza – u 2014. godini ta sredstva iznose 846 mil. KM i čine 16,9 posto planiranih indirektnih poreza u BiH. Održivost vanjskog duga u BiH može se potkrijepiti podacima da godišnje otplate inozemnih kredita čine nešto ispod 10 posto godišnjeg izvoza zemlje u 2014. godini, a da je neto sadašnja vrijednost vanjskog duga daleko ispod 1,5 puta uvećane vrijednosti izvoza zemlje – kazao je Domazet.

Dakle, navodi on, ne postoje nikakvi posebni razlozi za aktualiziranje pitanja bankrota BiH u odnosu na međunarodne obaveze zemlje. Sami kreditori procjenjuju kapacitet zaduživanja BiH i treba biti siguran u to da su te procjene sofisticirane i da vode računa o razvojnim mogućnostima i svim drugim aspektima solventnosti i likvidnosti BiH.

To međutim, smatra Domazet, ne znači da nema razloga za ozbiljno razmatranje perspektiva javne potrošnje u zemlji.

Naime, kazao je, postojanje deficita u javnoj potrošnji od 3-5 posto godišnje pokazuje da je nivo javne potrošnje neodrživ i on se za sada financira zaduživanjem države. Svi tereti nelikvidnosti države prenose se uglavnom na domaće povjerioce.

Domaći javni dug postaje sve više korišten izvor financiranja deficita, a nedovoljnost i takvih izvora za izmirenje obaveza javnog sektora stvara respektivan iznos neizmirenih obaveza koje su indikator „selektivnog bankrota“ države.

– Dakle, na domaćem području imamo druga pravila igre i nepokriven javna potrošnja tu stvara izvore za bitne poremećaje na makroekonomskom i nivou poslovnog okruženja ubacujući virus nelikvidnosti koji se širi neumoljivom brzinom i na poslovni sektor – kazao je Domazet.

Zato, navodi on, pitanje budućih politika u oblasti rasta, zapošljavanja i javne potrošnje ostaje izuzetno važno pitanje makroekonomskih politika. Jednostrani pristupi rezanja javne potrošnje nisu prihvatljivi jer to ugrožava ekonomski rast i zaposlenost. Ali, strukturalne reforme svakako su neizbježne i one i trebalo da omoguće da se javna potrošnja racionalizira i učini pravičnijom.

S druge strane, kazao je Domazet, javni prihodi se mogu povećavati kroz ekonomski rast i zapošljavanje, pa pitanje njegovog dinamiziranja postaje prioritetno. Okvirno, jedan postotak rasta BDP trebalo bi da poveća prihod po osnovi poreza na dodanu vrijednost od oko 200 miliona KM.

– Rasta nema bez investicija, a investicije ne moraju biti financirane isključivo iz kredita, zato poticanje inozemnih izravnih ulaganja jeste alternativa koja se u postojećim uvjetima teško ostvaruje. Istovremeno, poreze treba restrukturirati, smanjiti poreze na plaće, a povećati poreze na potrošnju i visoke dohotke. I, najzad, privatizacija u svjetlu održivosti javne potrošnje znači ostvarenje novih prihoda za državu bez opterećivanja poreskih obveznika. Dosta dodatnih sastojaka za ionako gustu čorbu na makroekonomskom meniju BiH – kazao je Domazet Agenciji Fena.

(Fena)