Problemi Roma u bosanskohercegovačkom društvu

Hajde da zamislimo život romskog novorođenčeta. Vjerovatnoća da neće doživjeti prvi rođendan je tri puta veća nego kod drugog djeteta. Vjerovatnoća da će biti zaštićeno od izlječivih bolesti vakcinacijom je samo 4 procenta u poređenju sa 68 procenata kod većinskog stanovništva. Za nju ili njega je također tri puta veća šansa da žive u siromaštvu. Kako postaju stariji, šanse da idu u predškolsku ustanovu ili pohađaju organizovani program za rano učenje su skoro ravne nuli. Prilike da pohađaju osnovno obrazovanje će biti veće, ali i dalje neće biti na zadovoljavajućem nivou, sa samo 69 procenata. Jedno od troje romske djece školskog uzrasta još uvijek ne ide u osnovnu školu. Kako romska djeca nastavljaju rasti, šanse da pohađaju srednju školu su sve manje jer će samo jedno od četiri imati pristup obrazovanju. Ako je u pitanju djevojčica, vjerovatnoća napuštanja obrazovanja još je i veća. Pored toga, jedna od tri djevojčice će postati majka prije 18-te godine, što je rizik po njeno zdravlje i zdravlje bebe, a čime se ugrožavaju i mogućnosti za nastavak obrazovanja. Nasilje u porodici će biti još jedan od tereta, jer skoro polovina Romkinja smatra da suprug ili partner ima pravo da udari ili tuče svoju ženu/partnera. To jasno ukazuje na duboki jaz koji postoji između Roma i ostatka populacije. Zbog toga postoji potreba da se taj jaz premosti kroz odgovarajuće ciljane politike i programe, kako bi se prekinuo začarani krug isključenosti. Moguće/mogućnost?

Piše: Mirza Kunić – magistar društvenih i političkih nauka; glavno područje Sociologija
magazinplus.eu

Problemi Roma u bosanskohercegovačkom društvu

Uvodni kontekst

Poštivanje ljudskih prava i sloboda svih građana države BiH još uvijek se posmatra kao utopistički cementirana pojava. Ova država je jos uvijek daleko od uspostavljenog pravnog poretka i organizacije državne vlasti koji su potrebni demokratskom društvu i vladavini prava. Zbog činjenice da je osnovna karakteristika ukupnog društveno-ustavnopravnog ustrojstva države jednostrana dominacija nacionalnog faktora, te da su na javnoj političkoj sceni njeni aktivni zagovornici, nivo ostvarivanja i zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda građana BiH je daleko ispod podnošljivog i tolerantnog.
Vladajuće nacionalno obojene i orijentisane političke elite, koje sebe inače smatraju reprezentantom interesa „svog“ naroda (Bošnjaka, Srba i Hrvata), svu svoju zanimaciju usmjerile su na „svoje“, ostavljajući tako gorući problem unutar bosanskohercegovačkog društva. Problem nacionalnih manjina koje su nemarom društva i „predstavnika društva“ (političkih partija) bačeni u potpunosti na marginu društvenog interesa.
Manjine o kojima govorimo u BiH su definirane Zakonom o zaštiti prava nacionalnih manjina kojim se određuju kao “.. dio stanovništva-državljana BiH koji ne pripadaju ni jednom od tri konstitutivna naroda, a sačinjavaju je ljudi istog ili sičnog etničkog porijekla, iste ili slične tradicije, obićaja ,vjerovanja,jezika,kulture i duhovnosti i bliske ili srodne povijesti i drugih obilježja.“ ( Mjesto i uloga „Ostalih“ u Ustavu BiH i budućim ustavnim rješenjima za BiH,2010: 47) Zakon o zaštiti prava nacinalnih manjina nabraja sedamnaest priznatih nacionalnih manjina: Albance, Crnogorce, Čehe, Italijane, Jevreje, Mađare, Makedonce, Nijemce, Poljake, Rome, Rumune, Ruse, Rusine, Slovake, Slovence, Turke i Ukrajince
Iako su brojni zakonski okviri i odredbe za zaštitu prava nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini (osim Ustava Bosne i Hercegovine, čine ih i zakoni o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina usvojeni na državnom nivou, entitetskim nivoima i u nekim kantonima u FBiH, te Zakon o zabrani diskriminacije u Bosni i Hercegovini i dr) malo tko ih u društvenoj stvarnostii i poštuje.
Posebno nemaran odnos društva i „ predstavnika društva“(političkih opcija prvenstveno) usmjeren je već duže vrijeme na najbrojniju manjinsku grupaciju (koja je navedena u Zakonu o zaštiti prava nacionalnih manjina) u Bosni i Hercegovini – Rome. Oni su prepoznati kao najbrojnija, najviše zapostavljena i najugroženija manjina u BiH, a trenutno stanje većine romskih porodica u BiH jeste stanje hroničnog višedimenzionalnog siromaštva.
Danas se Romi u Bosni i Hercegovini, ali i ostalim evropskim zemljama, suočavaju sa problemima obespravljenosti, diskriminacije i marginalizacije.
„Kako bi se povećala inkluzija Roma u društvo i poboljšao njihov ekonomski i socijalni položaj, vlade Centralne i Istočne Evrope pokrenule su međunarodni program „Dekada Roma 2005 – 2015“ (Plavšić;2014:2) Bosna i Hercegovina je pristupila istoj, no mnogo toga je izostavljeno i nije provedeno u djelo(niti se provodi u djelo).
Najglasniji je bi CERD po ovome pitanju, te je iskazao svoju duboku zabrinutost za teškoće sa kojima se susreću pripadnici nacionalnih manjina, sa detaljnim osvrtom na romsku populaciju(1). Iako ne postoji precizan statistički podatak o njihovom broju, procjene govore da na bosanskohercegovačkoj teritoriji živi oko 50.000 do 100.000 Roma, s tim da je moguće da postoji tendencija ekspanzije romske populacije.(2)

Romi kao najugroženija nacionalna manjina u BiH

„Romi su najprepoznatljivija etnička manjina na prostoru Balkana, i jedna od najprepoznatljivijih u svijetu“ (Diskursi, 2011:187). Romi su i najbrojnij nacionalna manjina u Bosni i Hercegovini, a prema dostupnim podacima dobivenim u okviru procesa evidentiranja romskih potreba i drugim istraživanjima, Romi su i najugroženij nacionalna manjina po svim društvenim parametrima koji se uzimaju u obzir prilikom procjenjivanja socijlnog statusa neke zajednice ili društvene grupe. Od svih nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini nijedna se ne nalazi u socijalnom položaju koji je po svojoj težini i problematičnosti imalo sličan položaju romske manjine, čiji predstavnici žive skoro na cijlom prostoru Bosne i Hercegovine, tačnije na prostoru sedamdeset i jedne (71) opštine. „Socijalna isključenost romske populacije očituje se prije svega u tome što su i pojedinci i čitave porodice gurnuti na margine društva, te sprijčeni da u svom punom kapacitetu učestvuju u ekonomskim, društvenim i kulturnim tokovima, prije svega zbog siromaštva i/ili nedostatka osnovnih znanja i mogućnosti za obrazovanje i zaposlenje. Položaj pojedinaca i/ili ove manjinske grupe udaljava Rome od mogućnosti obrazovanja i zaposlenja, te smanjuju njihovu mogućnost za ostvarivanje prihoda, tako da su mnogi od njih isključeni i ne učestvuju u društvenim mrežama ili drugim aktivnostima u zajednici.“ (Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine;2013-II:1)
Kao najbrojnija nacionalna manjina, najmanje ih se školuje, najmanje radi, žive u teškim i nemogućim uslovima, svakodnevno doživljavaju šikaniranja, ukoliko uspiju pobjeći bijedi, odriču se korijena, zaboravljaju svoj jezik, što u krajnosti sve skupno utiče na to da Romi postaju polagano nacionalna manjina za koju se kaže da je najugroženija i da odgovara najviše profilima siromašnih unutar bosanskohercegovačkog društva. Siromaštvo, nezaposlenost, neškolovanost, najčešće i bez elementarnih uslova za život, bez poznavanja svojih prava i sa minimalnom međusobnom povezanošću i organizovanošću, Romi su i ona nacionalna grupacija u Bosni i Hercegovini koja je najčesće izložena diskriminaciji i kao takva podliježe pod siromaštvo koje već odavno pušta svoje korijene među romsku populaciju. Njihov socio-ekonomski status je na nezavidnom nivou što podrazumijeva vrlo loše životne uvjete koji dalje podrazumijevaju nemogućnost održavanja lične higijene i podnošljivog zdravstvenog stanja, nizak (ili nikakav) nivo obrazovanosti (posebno žena), a posebno nezaposlenost koja hronično proizvodi njihovo siromaštvo.

Iako nisu dostupni nikakvi precizni podaci, smatra se da je očekivana dužina života lica unutar romske populacije u Bosni i Hercegovini znatno kraća nego za preostali dio stanovništva. Najistaknutiji među razlozima koji dovode do takvog stanja stvari je činjenica da samo 34,3 procenata ima zdravstveno osiguranje(3), pri čemu je niska stopa obuhvaćena zdravstvenim osiguranjem blisko vezana sa niskom stopom registracije u zavodu za zapošljavanje. Bez zdravstvenog osiguranja, korisnici zdravstvenih usluga moraju da plaćaju i za usluge koje dobiju i za sve potrebne lijekove. Kao rezultat toga, većina Roma u Bosni i Hercegovini ima jaku ekonomsku motivaciju da izbjegava traženje medicinske zaštite. U Bosni i Hercegovini je za romsku djecu pet puta vjerovatnije da će biti neuhranjena nego za neromsku djecu(4).

Mnogi pokazatelji su usmjereni ka tome da je ova populacija na rubu egzistencije u Bosni i Hercegovini. Posebno se to odnosi na ugroženosti romske djece i romskih porodica. Ključni pokazatelji za romsku djecu govore da je kod ove djece tri puta veća vjerovatnoća da će živjeti u siromaštvu nego kod njihovih susjeda, pet puta je vjerovatnije da će biti pothranjeni, dvostruko više su skloni zaostajanju u rastu, stopa upisa u osnovnu školu kod njih je manja za trećinu nego kod većinskog stanovništva, a stopa imunizacije iznosi samo 4 posto u poređenju sa 68 posto kod većinskog stanovništva(5).

Posebno naglašen problem romske populacije je problem raseljeništva uzrokovan sukobima na području Zapadnog Balkana, koji je ionako siromašnu romsku djecu i porodice, te romsku zajednicu opčenito, doveo na sam rub egzistencije i siromaštva, ali i gorući problem pitanja ličnih dokumenata. Problem koji se ogleda u neposjedovanju ličnih dokumenata se dalje preliva na isključenost Roma iz osnovnih političkih i socijalnih prava, kao što je pravo na glasanje, socijalna zaštita, obrazovanje, pristup zdravstvenoj zaštiti, itd. Pored toga ovaj gorući problem je napravio i dodatnu štetu romskoj populaciji i izazvao dodatne prepreke u ostvarivanju imovinskih prava. Problem nemogućnosti pribavljanja dokumenata Rome je direktno izložio začaranom krugu siromaštva i uistinu niskim društvenim statusom romskih zajednica, a sve to dalje vodi Rome u segmentiranu isključenost iz socijalnog/javnog života unutar bosanskohercegovačkog društva. Ovaj uistinu goropadni problem je dalje produbio problem nepismenosti romske populacije. Nepismenost, a uz to i nedostatka fnansijskih sredstava, mnogim Romima onemogućava da normalno žive i postanu stabilni članovi bosanskohercegovačkog društva. Zbog nepismenosti ne znaju koje je korake neophodno poduzeti da bi se dobili dokumenti koji će ih potvrditi kao članove društva, niti mogu ispuniti neophodne formulare ili slijediti strogo određene pravne procedure dokazivanja istog, a i kada znaju kako to da urade, nemaju novaca da bi pokrenuli uopšte postupke dokazivanja svoga identiteta . Da je ovo uistinu veliki problem za romsku populaciju dovoljno nam je samo da se osvrnemo na jedan dokumenat-rodni list. Ukolikoko rođenje djeteta nije upisano i ono nema dokumente, ono pravno ne postoji i nema šansu za ostvarivanje osnovnih prava i sloboda koje su zagarantovane državnim dokumentima. Kada se dijete rodi u BiH, ono mora biti upisano u matičnu knjigu. Upis omogućava izdavanje rodnog lista koje dokazuje vjerodostojanost identiteta tog djeteta. Roditelji i uprave bolnica gdje je dijete rođeno su obavezni informirati lokalni matični ured o činjenici rođenja. Bez odgovarajućeg upisa u lokalnom matičnom uredu i dokumenata koji se izdaje u istom, Romi, a ni bilo koja druga populacija, nisu priznati kao osobe pred zakonom što često proizvodi rizik i od apatridije i novi problem koji se nadovezuje na taj- zloupotreba kakva je trgovina ljudima. Stoga, treba da bude jasno da su dokumenti od suštinske važnosti za dokazivanje identiteta ili sticanje državljanstva, te pristup pravima koje ono za sobom povlači. Ukoliko se javi nedostatak ličnih dokumenata i/ili upisa u matične knjige, javlja se direktni zid koji predstavlja prepreku u integraciji u postojeće zajednice. Takvi zidovi predstavljaju prepreke koje uskraćuju djeci upis u škole, odraslim da ne mogu legalno raditi, niti imati zdravstvenu zaštitu i socijalne usluge. Neposjedovanje dokumenata koji potvrđuje identitet Roma kao članova bosanskohercegovačkog društva često vodi i do ciklične ‘lančane reakcije’, gdje osobe ne mogu dobiti druge dokumente.

Treba spomenuti i sukobe na Balkanu koji su uticali da se ovaj problem dalje produbi kroz raseljenje stanovništva gdje su se mnogi od dokumenata zagubili ili bivali potpuno uništeni, a da ne govorimo o razdvajanju porodica što je ostavilo neizbrisiv trag na svim stanovnicima ne samo romima koji su pretrpjeli stravične sukobe na Balkanu. Zbog nevjerovatne marginalizacije i sami Romi često nisu svjesni koliko znači upis u matične knjige, ili općenito posjedovanje dokumenata koji su potrebni za potpuno ostvarivanje osnovnih građanskih, političkih, socijalnih i ekonomskih prava.
U isto vrijeme, dok se Romi/romske nevladine organizacije bore sa usađivanjem svijesti o važnosti posjedovanja dokumenata među romskom populacijom, s druge strane bosanskohercegovačkim vlastima nedostaje razumijevanja i osjetljivosti za obim i moguće posljedice ovog problema, kao i konkretnu potrebu i postupke kojima bi se ovaj problem i riješio.
Pored gorućih problema koji pogađaju romsku populaciju u BiH i vlasti koje se ne brinu dovoljno u suzbijaju tih problema ,da stvar bude gora, javlja se i nemar i neprihvatanje od strane neromskog, većinskog stanovništva.(6) Upravo taj nemar i nepoznavanje romske kulture, tradicije i običaja su često uzrok međusobne netrpeljivosti, ali i diskriminacije i segregacije Roma. Kroz pomenute okolnosti nemara, nepoznavanja, diskriminacije, segregacije Romi bivaju u mnogome socijalno isključeni.(7) Isključenost kao takva prema Romima unutar bosanskohercegovačkog društva manifestuje se najčešće kroz četiri dimenzije: stambena/finansijska situacija, (ne)zaposlenost, zdravlje i obrazovanje.

Zaključna razmatranja

Siromaštvo, nezaposlenost, (ne)školovanost, diskriminacija, niska stopa zaposlenosti, život bez elementarnih uslova za podnošljiv život, bez poznavanja svojih prava i sa minimalnom međusobnom povezanošću i organizovanošću, čini Rome najugroženijom populacijom u bosanskohercegovačkom društvu. Njihov socio-ekonomski status je na nezavidnom nivou što podrazumijeva vrlo loše životne uvjete koji dalje podrazumijevaju nemogućnost održavanja lične higijene i podnošljivog zdravstvenog stanja, nizak (ili nikakav) nivo obrazovanosti (posebno žena), a posebno nezaposlenost koja hronično proizvodi njihovo siromaštvo. Pored ovih gorućih problema koji pogađaju romsku populaciju u BiH i vlasti prepuštaju Rome samima sebi i ne brinu se dovoljno za rješavanje njihovih problema. Da stvar bude još gora javlja se i nemar i neprihvatanje od strane neromskog, većinskog stanovništva. Upravo taj nemar i nepoznavanje romske kulture, tradicije i običaja su često uzrok međusobne netrpeljivosti, ali i diskriminacije i segregacije Roma.
No, nije sve tako crno u bosanskohercegovačkom društvu po pitanju Roma. Ipak na kraju nakon dugogodišnjeg izbjegavanja bosanskohercegovačke vlasti su pristupile Dekadi i uključile se, ako ništa deklarativno, u program koji ima za cilj uključenje Roma u društverni/socijalni ambijent bosanskohercegovačkom društva.
Za kraj moram i potencirati da sva romska udrženja, nevladine organizacije, organizacije koje se bore za ljudsksa prava i prava nacionalnih manjina, moraju biti na okupu, činiti jedan stabilan i odlučan tim koji će pritiskati vlasti da postepeno provode akcioni plan uključenja Roma. Sve ove navedene organizacije moraju biti u službi svakog pripadnika romske populacije, dalje moraju organozovati seminare, skupove, druženja, debate koje će imati za cilj podizanje svijeti među romskom populacijom prvenstveno o važnosti posjedovanja ličnih dokumenata i podizanje svijesti među neromskom populacijom o ugroženosti Roma kojima se mora pomoći.

_____________________

1 Posebno je CERD iskazao svoju duboku zabrinutost za teškoće sa kojima se susreću pripadnici romske populacije (kao što su problemi pri vađenju osobnih dokumenata, uključujući rodne listove, lične karte, pasoše i druge dokumente koji se tiču zdravstvenog osiguranja i socijalnih benefiija), te je naložio državi članici da poduzme hitne korake uklanjajući administrativne prepreke, kako bi osigurali da svi Romi imaju pravo pristupa osobnim dokumentima, a koji su im neophodni u uživanju, inter alia, njihovih ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava kao što su zaposlenje, stanovanje, zdravstvena zaštita, socijalna sigurnost i obrazovanje (CERD/C/BIH/CO/6, Zaključna razmatranja Komiteta o eliminaciji rasne diskriminacije, tačka 17.) „U odnosu na pravo manjina na rad, CERD je izrazio zabrinutost zbog niske zastupljenosti etničkih manjina, posebno Roma, na tržištu rada (član 5(e)(i)), zbog čega je preporučio državi članici da poboljša upošljavanje etničkih manjina, uključujući i posebno Roma, u javnom i privatnom sektoru, kroz implementiranje strategija koje će obučavati i kvalifiirati takve osobe za poslove na tržištu rada, dajući podsticaj poslodavcima za upošljavanje takvih osoba, i uspostavljanje nezavisnog mehanizma na državnom nivou kako bi se adresirala diskriminacija pri upošljavanju i promociji u javnom i privatnom sektoru zapošljavanja/rada. (CERD/C/BIH/CO/6, Zaključna razmatranja Komiteta o eliminaciji rasne diskriminacije, tačka 18. i 19.) U odnosu na pravo manjina na stanovanje, CERD je izrazio zabrinutost što mnogi ljudi različitih nacionalnosti, posebno Romi, nisu u mogućnosti vratiti se u svoje prijeratne domove zbog nedostatka dokaza o vlasništvu ili zbog propusta vlasti da deložiraju ili kazne privremene korisnike koji često unište ili opljačkaju imovinu prije napuštanja iste. Komitet je također izrazio zabrinutost zbog izvještaja da su mnoga privremena naselja u kojima su živjeli Romi prije rata uništena, te da se Romi i dalje deložiraju iz njihovih privremenih nasilja, bez dodjeljivanja adekvatnog alternativnog smještaja, a s obzirom na činjenicu da Romi često nisu u mogućnosti iznajmiti privatni smještaj zbog rasne diskriminacije/ili siromaštva (član5(e)(iii)). Imajući u vidu Opću preporuku br. 2716, CERD je zatražio da država članica omogući povratak svih ljudi različitih etničkih pripadnosti, posebno Roma, u njihove prijeratne domove, osigura mogućnost da zakonski zauzmu i sigurno žive u nezvaničnim romskim naseljima, a gdje je to potrebno, osigura adekvatan alternativni smještaj ili naknadu za raseljene Rome, uključujući i prijeratne korisnike koji su iseljeni iz svojih naselja ili čiji su domovi uništeni. (CERD/C/BIH/CO/6, Zaključna razmatranja Komiteta o eliminaciji rasne diskriminacije, tačka 20) Komiteti su u odnosu na pravo manjina na obrazovanje istakli da veoma mali broj djece Roma pohađa osnovne i srednje škole, a razlozi se uglavnom odnose na nedostatak sredstava većine romskih porodicada fiansiraju odjeću, prijevoz do škole i udžbenike za svoju djecu, te naložili državi da djelotvorno implementira preporuke sadržane u Planu Akcije za obrazovne potrebe Roma i drugih nacionalnih manjina (2004) i da iskorijeni diskriminaciju romske djece i djece koje pripadaju drugim etničkim manjinskim grupama od strane učitelja, školskih vlasti i učenika te njihovih porodica.( CERD/C/BIH/CO/6, Zaključna razmatranja Komiteta o eliminaciji rasne diskriminacije, tačka 22) Državi je preporučeno i da promovira jednak pristup romske djece osnovnom, srednjem i tercijarnom obrazovanju, npr. kroz dodjelu stipendija i refundiranje troškova za udžbenike i troškove putovanja u školu, te da pažljivo kontrolira pohađanje škole od strane romske djece.“( Institucija ombudsmena/ ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine;2013-I: 9-14)

2 „Rоmi su dаnаs de facto nајbrојniја nаciоnаlnа mаnjinа u Bоsni i Hеrcеgоvini. Istrаživаnjе је pоkаzаlо, bоljе rеći pоtvrdilо kао činjеnicu živi nајmаnjе 76.000 Rоmа. То је dо sаdа i zа sаdа nајprеcizniјi pоdаtаk о stvаrnоm brојu pripаdnikа rоmskе nаciоnаlnе mаnjinе kојi živе u Bоsni i Hеrcеgоvini (Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH Ministry for Human Rights and Refugees BiH,2008:9)

3 Vidjeti Marina Franić-Kadić and Sanela Bešić, “Projekat socijalno istraživanje”: Analiza ankete o socioekonomskom statusu Roma u 16 romskih zajednica u Bosni i Hercegovini (Sarajevo: Prism Research, 2007). Unutar ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine, gotovo 80% svih ljudi nema zdravstveno osiguranje. Vidjeti World Bank, Bosnia and Herzegovina Poverty Assessment (Washington, DC: World Bank, 2003), str. 72.

4 Vidjeti Bosnia and Herzegovina Working Group on Child Protection, Submission from the Bosnia and Herzegovina Working Group on Child Protection regarding the Universal Periodic Review of Bosnia and Herzegovina (Seventh Session, February 2010) (Sarajevo: Bosnia and Herzegovina Working Group on Child Protection, 2009), stav 18.

5 Podatak na osnovu vjerodostojnih pokazatelja iz UNDP/SB/EK, Regional Survey of Roma 2011 – Data on Vulnerability of Roma: Bosnia and Herzegovina (Regionalno istraživanje o romskoj populaciji – podaci o ugroženost Roma: Bosna i Hercegovina), dostupno na: <htt:// europeandcis.undp.org/data/show/D69F01FE-F203-1EE9 B45121B12A557E1B>. Preostali podaci preuzet iz: Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine i Agencija za statitiu Bosne i Hercegovine, Istraživanje višestrukih pokazatelja (MICS) 2011–2012, Bosna i Hercegovina: romska populacija, Završni izvještaj, UNICEF, Sarajevo, 2013; te Agencija za statitikuBosne i Hercegovine, Federalno Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštie Republike Srpske i Zavod za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina, Istraživanje višestrukih pokazatelja (MICS) 2011–2012, Završni izvještaj, UNICEF, Sarajevo, 2013.)

6 „Jaz između Roma i većinskog stanovništva u smislu stambenog zbrinjavanja, zapošljavanja, obrazovanja i zdravstvene zaštite je značajan, s tim da su pripadnice romske populacije u posebnom teškom položaju.“ (Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice;2013-III:10)

7 Socijalnu isključenost možemo okarakterisati kao nemogućnost ostvarivanja osnovnih prava ili kao onemogućavanje pristupa pravno-političkom sistemu koji je nužan za realizaciju tih prava. (više u Šućur, 2006).

Literatura
> ABAZOVIĆ, Dino, MUJKIĆ, Asim, VEHABOVIĆ, Faris, VAJZOVIĆ, Emir(2010.). MJESTO I ULOGA „OSTALIH“ U USTAVU BIH I BUDUĆIM USTAVNIM RJEŠENJIMA ZA BIH. Sarajevo: Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu – Institut za društvena istraživanja.
> BROZEK, Borislav(2005.). SIROMAŠTVO I EKONOMIJA., Sarajevo: Ceteor – Centar za tehnološki i okolinski razvoj.
> Ibrahimagić, O., Seizović, Z., Arnautović, S. (2010.). POLITIČKI SISTEM BIH. Sarajevo: Promocult.
> Letak „Podrška UNHCR-a Romima kojima prijeti rizik od apatridije“
Časopisi / Часопис / Journal
> MAGAZIN UDRUŽENJA “VAŠA PRAVA BIH” Tema broja: ROMI U BOSNI I HERCEGOVINI, decembar 2010. Broj 28.
> Krunić, Ljiljana (2010.). EVALUACIJA AKCIONOG PLANA BIH ZA RJEŠAVANJE PROBLEMA ROMA U OBLASTIMA: ZAPOŠLJAVANJA, STAMBENOG ZBRINJAVANJA I ZDRAVSTVENE ZAŠTITE., Tuzla: BOSPO
> Helsinški komitet za ljudska prava u BiH. (2010.). IZVJEŠTAJ O STANJU LJUDSKIH PRAVA U BiH. Sarajevo, februar/veljača 2012
> Romski informativni centar Kali Sara, IZVJEŠTAJ O IMPLEMENTACIJI AKCIONOG PLANA BOSNE I HERCEGOVINE ZA RJEŠAVANJE PROBLEMA ROMA U OBLASTIMA ZAPOŠLJAVANJA, STAMBENOG ZBRINJAVANJA I ZDRAVSTVENE ZAŠTITE, Sarajevo, april 2011. Godine
> Mia Karamehić: Za Rome i o Romima, s poštovanjem – Dragoljub B. Đorđević (2011): NA KONJU S LAPTOPOM U BISAGAMA-UVOD U ROMOLOŠKE STUDIJE, u DISKURSI -društvo, religija, kultura / друштво, религија, култура / society, religion, culture, Godina I / Broj 2 (Temat MULTIKULTURALIZAM I STRAH OD DRUGOG), str.187-193, CEIR – Predstavništvo Centra za empirijska istraživanja religije u Bosni i Hercegovini Sarajevo 2011
> Saša Gavrić: SLUČAJ „SEJDIĆ FINCI PROTIV BIH“ – strukturalna greška nedovršene demokratije u Bosni i Hercegovini, u DISKURSI društvo, religija, kultura / друштво, религија, култура / society, religion, culture, Godina II / Broj 3 (TematDEMOKRATIJA I KRIZA),str. 167-183., CEIR – Predstavništvo Centra za empirijska istraživanja religije u Bosni i Hercegovini Sarajevo 2012
> Institucija ombudsmena/ ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine (2013)I: Specijalni izvještaj o položaju Roma u Bosni i Hercegovini; OSCE Ureda za demokratske institucije i ljudska prava (eng. ODIHR) i Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini, Sarajevo
> Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH (2008): Akcioni plan BiH za rješavanje problema Roma u oblasti zapošljavanja,stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zaštite, Ministry for Human Rights and Refugees BiH -Sektor za ljudska prava, Sarajevo
> Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH(2013)II: Revidirani akcioni plan Bosne i Hercegovine za rješavanje problema Roma u oblasti,a zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zaštite 2013-2016 godine; Ured rezidentnog koordinatora
Ujedinjenih nacija u BiH (UNRCO), Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP), Međunarodne organizacije rada (ILO), Fond Ujedinjenih nacija za djecu (UNICEF), Populacijski Fond Ujedinjenih nacija (UNFPA), UN Agencije za izbjeglice (UNHCR) i Međunarodna organizacije za migracije (IOM), Sarajevo
> Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH (2013)III: Položaj romske djece i porodica u Bosni i Hercegovini, Unicef, Sarajevo
Internet
Plavšić Milica(2014): Romi u BiH-između predrasuda i diskriminacije http://www.6yka.com/novost/52580/romi-u-bih-izmedu-predrasuda-i-diksriminacije);

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close