PolitikaRegionSvijet

Pristupanje EU: “Balkanska trka kornjača”

Njemačka štampa se bavi napretkom balkanskih zemalja na putu ka EU i donosi analizu jednog berlinskog trusta mozgova o tome. Piše se i o Sjevernoj Makedoniji.

Mišljenje da je proces proširenja EU zapeo i da više nije kredibilan, nije novo, piše Frankfurter algemajne cajtung: „Koliko je situacija zaista sumorna – to pokazuje najnovija analiza berlinskog trusta mozgova „Evropska inicijativa za stabilnost”, koja ima prije svega jednu jaku stranu: ona raskrinkava politiku proširenja ukočenu u neefikasnosti i fraziranju, ali ne na osnovu iskaza i stavova drugih, već kroz podatke i procijene same Evropske komisije.”

„Očigledno je da su pristupni pregovori sa godinama trajali sve duže i da su u međuvremenu postali neka vrsta beskonačne trake. Razgovori Letonije, Litvanije i Slovačke sa Komisijom trajali su 34 mjeseca, sa Estonijom, Poljskom i Slovenijom 56 meseci – prije nego što je 2004. uslijedio njihov pristup. Bugarska i Rumunija su pregovarale 58 mjeseci, dok se (prerano, pošto su prije svega pravosudni sistemi dvije zemlje bili sve samo ne zreli za pristup) 2007. nisu priključile EU. Dosadašnji rekord drži Hrvatska koja je pregovarala 68 mjeseci.”

Pristupni pregovori traju sve duže

„I pored toga, hrvatski pristupni proces je, pogledamo li unatrag, djelovao kao munjevit. Hrvatska se 2003. kandidovala, 2004. je prihvaćena kao kandidat, pregovarala je od 2005. do 2011. i pristupila je 2013. EU kao njena do danas najmlađa članica. Od kandidovanja do pristupa je prošla decenija. Dug, ali dogledan period.”

„O tome današnji kandidati za pristup mogu samo da sanjaju. Srbija se 101 mjesec nalazi u pristupnim pregovorima i zaključila je samo dva pristupna poglavlja. Crna Gora pregovara 120 mjeseci i privremeno je zaključila tri poglavlja. Ako to projektujemo na maksimalno 35 pregovaračkih poglavlja, rezultat je pristupni proces koji prevazilazi dužinu ljudskog života. Doduše, nije samo EU odgovorna za dužinu razgovora.”

„Ako reforrmski koraci kandidata izostanu, pristupni proces će, naravno, zapeti. Pogledajte Tursku, čiji razgovori nisu zvanično završeni, ali su zamrznuti. Pri tome je jedno poglavlje zaključeno. Otada se ta zemlja sa hiljadama političkih zatvorenika i bez ikakve podjele vlasti toliko udaljila od standarda EU da njen status pristupnog kandidata djeluje kao farsa.”

„Međutim, obrnuto zaključivanje – onaj ko reformiše, biva nagrađen napretkom i konačno pristupom EU – više ne uspijeva. Realnost političkih reformi u zemljama-kandidatima i proces pristupa EU su razdvojeni. Albanija je, na primjer, kandidat od 2014, ali do danas nije mogla da počne pristupne pregovore. Pri tome je ona prema izvještajima EU o napretku kada je riječ o temama kao što su pravna država ili nezavisnost pravosuđa odmakla dalje od Srbije, koja godinama pregovara o pristupu.”

„Sjeverna Makedonija nije počela sa pristupnim pregovorima, ali prema Komisiji se u 23 od 33 poglavlja kotira bolje od Crne Gore koja pregovara jednu deceniju. Crna Gora i Srbija su još prije mnogo godina otvorile centralna pregovaračka poglavlja o pravosuđu i osnovnim pravima. Ali, Sjeverna Makedonija i Albanija, koje nisu ni počele s pregovorima, u ispunjavanju odgovarajućih kriterijuma su na nivou Crne Gore i bolje od Srbije.”

Pristupni pregovori ne čine reforme vjerovatnijim

„To otvara jedno temeljno pitanje: Šta je donijelo osam godina pregovaranja sa Srbijom i deset sa Crnom Gorom, ako je jedna zemlja, koja još nije ni počela da pregovara, spremna za pristup koliko i one? – Piše u analizi pod naslovom „Balkanska trka kornjača”. Prema tom izvještaju, nema veze između formalnog statusa jedne zemlje i stanja njenih reformi. A otvaranje pristupnih pregovora nije učinilo reforme u dotičnim zemljama vjerovatnijim nego u onima koje ne vode pregovore sa EU.”

„Više izgleda da je otvaranje pojedinačnih pregovaračkih poglavlja mutiralo u besadržajan ritual: Ništa se stvarno ne mijenja u pregovorima nakon otvaranja jednog poglavlja. Nema više novca nego prije. Nema više pažnje nego prije. Otvaranje poglavlja nije nagrada. Otvaranje poglavlja nije podsticaj ili signal za druge. Otvaranje poglavlja ne čini budući napredak vjerovatnijim”.

„Tome, prema izvještaju, doprinosi i to što EU više ne daje ni uslovne garantije pristupa. Litvaniji, Letoniji, Slovačkoj i drugim državama EU je na samitu u Geteborgu 2001. garantovala da će, ukoliko se njihovi reformski koraci nastave u istom tempu, njihov pristup do 2004. biti moguć. Šta bi govorilo protiv toga da se i danas odredi jedan, sa takvim preduslovima povezan, ciljni datum? Ako ne za punopravno članstvo, koje EU zbog svog unutrašnjeg stanja, neće moći da ponudi u dogledno vrijeme, a ono bar za važne etapne ciljeve kao što je pristup zajedničkom evropskom tržištu?”

„EU mora poslati signal u čitav region: da svaka zemlja koja ispunjava neophodne standarde u svakom slučaju bude na nekakvom razumnom dobitku, iako Evropskoj uniji nije uspjelo da se dovoljno reformiše da bi mogla da primi mnogo novih članica, piše u analizi. Ukidanje principa jednoglasnog odlučivanja u EU kada je riječ o spoljnopolitičkim odlukama nije na vidiku, što nova članstva ne čini vjerovatnim.”

„Kako god na kraju glasio odgovor: trenutni proces proširenja i njegova metodika su neefikasni – a to potvrđuje sama EU svojim procjenama o pojedinačnim statusima država-kandidata”, piše Frankfurter algemajne cajtung.

Špigel onlajn donosi tekst pod naslovom: „Parlament Sjeverne Makedonije glasao za kompromis sa Bugarskom” i objašnjava: „Sjeverna Makedonija ima status kandidata još od 2005. godine. Ali, početak zvaničnih pregovora o pristupu EU su blokirali najprije Grčka, pa onda i Bugarska. Vlada u Sofiji je, između ostalog, tražila da Sjeverna Makedonija prizna bugarske korijene u svom jeziku, stanovništvu i istoriji. Uz to je stalno kritikovala i navodnu diskriminaciju bugarske manjine u Sjevernoj Makedoniji.”

„Kompromis koji je Skoplje sada prihvatilo predviđa, između ostalog, da Sjeverna Makedonija izmijeni svoj ustav i prizna Bugare na svojoj teritoriji kao nacionalnu manjinu. Uz to se od Bugarske više ne traži da prizna makedonski jezik. No, promjena ustava bi mogla biti teška rabota, jer vlada trenutno nema neophodnu dvotrećinsku većinu u parlamentu. Bez obzira na to, (premijer Dimitar) Kovačevski je odluku o kompromisu nazvao istorijskim korakom.”

„Odluka je donijeta protivno volji opozicije. U Skoplju je 68 od 120 poslanika glasalo za sporazum. Političari opozicije su prije glasanja napustili salu”, prenosi Špigel onlajn.

Cajt onlajn piše da je „Kompromis sa Bugarskom i na meti kritika. Nacionalistička opozicija, ali i liberalni kritičari, smatraju da će on omogućiti Bugarskoj da i dalje blokira napredak (Makedonije) u pristupnim pregovorima. Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen suprotstavila se tim sumnjama. Prijedlog priznaje makedonski jezik bez ograničenja, rekla je ona prošle nedelje. Bilateralne stvari kao što je interpretacija istorije nisu uslov za pristupne pregovore”, navodi Cajt onlajn.

Priredio: Saša Bojić

DW

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close